1.   Uvod

Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) je, sukladno članku 119. stavku 1. ZEK-a[1], pokrenula postupak kojim utvrđuje postojanje potrebe za određivanjem operatora univerzalnih usluga iz članka 117. stavka 1. ZEK-a, kojim je propisano da potrošači na području Republike Hrvatske (dalje: RH) moraju imati po pristupačnoj cijeni pristup dostupnoj usluzi odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu i uslugama govorne komunikacije, uključujući i osnovni priključak na nepokretnoj lokaciji. Opseg univerzalne usluge, način pružanja te mjerila kakvoće univerzalnih usluga propisuju se pravilnikom koji donosi Vijeće HAKOM-a.

Pravilnikom je također propisano da su operatori univerzalnih usluga obvezni osigurati minimalnu brzinu prijenosa podataka od 7 Mbit/s u dolaznom smjeru i 1 Mbit/s u odlaznom smjeru.

Navedeno razdoblje ističe 1. prosinca 2024., zbog čega HAKOM ima obvezu pravovremeno započeti postupak odabira operatora univerzalnih usluga (dalje: USO operator).

Odluka na temelju koje je HT određen USO operatorom se temelji na odredbama ZEK-a koji je bio na snazi prije transponiranja Zakonika[3] u hrvatsko zakonodavstvo. Stoga se postupak kojim se utvrđuje postojanje potrebe za određivanjem USO operatora po prvi puta provodi u skladu s odredbama Zakonika.

U postupku utvrđivanja postojanja potrebe za određivanjem USO operatora, HAKOM provodi analizu kakvoće pružanja USO usluga (dalje: Analiza kakvoće), pri čemu treba uzeti u obzir ishode zemljopisnog pregleda iz članka 58. ZEK-a, ako su dostupni te, prema potrebi, sve dodatne dokaze da se dostupnost univerzalnih usluga ne može osigurati u uobičajenim tržišnim okolnostima ili putem drugih mogućih mehanizama nacionalnih javnih politika.

Stoga će HAKOM na temelju zaključaka Analize kakvoće po potrebi izmijeniti Pravilnik i provesti postupak odabira USO operatora, na razdoblje od 3 (tri) godine.

Nadalje, odredbom članka 118. stavka 1. ZEK-a, propisano je da HAKOM treba pratiti razvoj i razinu maloprodajnih cijena univerzalnih usluga, i to osobito u odnosu na maloprodajne cijene i prihode potrošača. Sukladno Pravilniku, HAKOM utvrđuje cjenovnu pristupačnost univerzalnih usluga na način da će osobito uzeti u obzir prosječne maloprodajne cijene odgovarajućih paketa navedenih usluga u odnosu na prosječne prihode potrošača odnosno kućanstva. Ukoliko HAKOM utvrdi da maloprodajne cijene nisu cjenovno pristupačne, osobito socijalno ugroženoj skupini potrošača, odlukom iz članka 119. ZEK-a odredit će USO operatore koji su obvezni osigurati posebne cjenovne sustave koji su prilagođeni potrebama prosječnom potrošaču te osobito socijalno ugroženim skupinama krajnjih korisnika usluga (korisnika usluga s niskom razinom prihoda i korisnika usluga s posebnim socijalnim potrebama). Stoga će HAKOM u Analize kakvoće utvrditi i cjenovnu pristupačnost univerzalnih usluga.

Slijedom navedenog, HAKOM će na temelju Analize kakvoće donijeti odluku o odabiru, odnosno određivanju operatora univerzalnih usluga za dostupnost univerzalnih usluga na određenom području te operatora kojima će odrediti obveze pružanja cjenovno pristupačnih univerzalnih usluga.

2.   Opseg univerzalnih usluga u elektroničkim komunikacijama u Republici Hrvatskoj

Temeljni je zahtjev univerzalne usluge svim potrošačima po pristupačnoj cijeni osigurati pristup dostupnim uslugama odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i uslugama govorne komunikacije, na nepokretnoj lokaciji. Cjenovna pristupačnost usluga može se utvrditi i za usluge odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga govornih komunikacija koje se ne pružaju na nepokretnoj lokaciji, ako je to potrebno kako bi se osiguralo potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje potrošača u društvu. Potrošači ne bi smjeli biti obvezni pristupati uslugama koje ne žele, stoga imaju mogućnost da im se na temelju zahtjeva ograniči cjenovno pristupačna univerzalna usluga na uslugu govorne komunikacije. Ove obveze mogu se primijeniti i na mikropoduzetnike, male i srednje poduzetnike te neprofitne organizacije.

Odgovarajući širokopojasni pristup internetu po pristupačnoj cijeni od ključne je važnosti za sudjelovanje u digitalnom gospodarstvu i društvu. Brzina pristupa internetu za pojedinog korisnika ovisi o različitim čimbenicima, uključujući i jednog ili više pružatelja usluge internetske povezivosti, kao i određene aplikacije za koju se priključak upotrebljava. HAKOM, uzimajući u obzir izvješće BEREC-a o najboljim praksama, utvrđuje odgovarajući širokopojasni pristup internetu s obzirom na nacionalne okolnosti i najmanju brzinu širokopojasnog pristupa internetu koja je raspoloživa većini potrošača na državnom području kako bi omogućila odgovarajuću razinu socijalne uključenosti i sudjelovanja u digitalnom gospodarstvu i digitalnom društvu.

Operatori univerzalnih usluga moraju, na temelju razumnog zahtjeva, osigurati pristup univerzalnim uslugama svim krajnjim korisnicima usluga po pristupačnoj cijeni, uz propisanu razinu kakvoće, na cijelom području na kojem su određeni operatorom univerzalnih usluga. Krajnji korisnik može zatražiti pristup univerzalnoj usluzi samo na mjestu njegova boravišta ili prebivališta, odnosno obavljanja djelatnosti/sjedišta. Zahtjev se ne smatra opravdanim ako krajnji korisnik ima mogućnost alternativnog pristupa uslugama iz opsega univerzalne usluge po pristupačnoj cijeni od bilo kojeg drugog operatora koji usluge nudi komercijalno. Pristup univerzalnim uslugama se može uspostaviti žičanim ili bežičnim tehnologijama.

Opseg USO usluga prema važećem Pravilniku obuhvaća:

• pristup dostupnoj usluzi odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu minimalne brzine prijenosa podataka od 7 Mbit/s u dolaznom smjeru i 1 Mbit/s u odlaznom smjeru te uslugama govorne komunikacije, po pristupačnoj cijeni, uz kakvoću usluge propisanu Pravilnikom,

• postavljanje javnih telefonskih govornica u prostorima ili blizini mjesta od javnog interesa,

• ponudu cjenovno pristupačnih tarifnih opcija ili paketa prilagođenih socijalno ugroženoj skupini potrošača.

HAKOM je u ovom poglavlju razmatrao postoji li i dalje potreba za određivanjem operatora za dostupnost univerzalnih usluga te koji je najučinkovitiji i najprikladniji način osiguravanja dostupnosti univerzalnih usluga, poštujući načela objektivnosti, transparentnosti, nediskriminacije i razmjernosti, uz što manje narušavanje tržišnog natjecanja. Također, razmatrana je potreba za određivanjem operatora za cjenovnu pristupačnost.

2.1.                   Pregled europske prakse

Dostupnost odgovarajuće usluge širokopojasnog pristupa internetu danas je ključni čimbenik za sudjelovanje u digitalnom društvu i gospodarstvu. U skladu sa Zakonikom, svaka je država članica dužna definirati što predstavlja odgovarajuću uslugu širokopojasnog pristupa internetu uzimajući u obzir nacionalne uvjete i minimalnu brzinu koja je dostupna većini korisnika, a kako bi se osigurala odgovarajuća razina socijalne i digitalne uključenosti krajnjih korisnika. U državama članicama EU ne postoji jedinstvena praksa pri određivanju univerzalne usluge za širokopojasni pristup internetu[4].

Definicija odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu razlikuje se ovisno o trenutnoj zastupljenosti infrastrukture na pojedinom teritoriju. U okviru određivanja specifičnih parametara i/ili minimalnih zahtjeva za odgovarajuću uslugu širokopojasnog pristupa internetu, najčešće se navodi brzina prema korisniku i od korisnika.

Većina država članica je u kontekstu univerzalne usluge odredila odgovarajuću brzinu širokopojasnog pristupa internetu (Slika 1.). Minimalna brzina prema korisniku definirana u većini država članica je 10 Mbit/s s izuzetkom Malte i Nizozemske gdje je brzina prema korisniku 30 Mbit/s. U nekim se državama (Belgija, Luksemburg, Španjolska, Slovenija) povećanje minimalne brzine prema korisniku na 30 Mbit/s očekuje u sljedećem razdoblju (Slika 2.). Brzina od korisnika je obično 1 Mbit/s (što je ujedno i minimalna navedena brzina), dok neke zemlje imaju i 2 Mbit/s.

Također, stanje je različito i u pogledu obveza i postupka određivanja davatelja USO usluga. Naime, samo je devet država članica odredilo davatelje univerzalne usluge, uključujući i odgovarajući širokopojasni pristup internetu, na lokalnoj ili nacionalnoj razini te pri tome i odredile obveze davateljima USO usluga (uključujući i Portugal gdje nacionalno zakonodavstvo zahtijeva od davatelja usluga da ponude odgovarajuću uslugu pristupa internetu, sve dok postoji dostupna infrastruktura i/ili pokrivenost pokretnom mrežom). Pojedine države članice ili još nisu ili ne namjeravaju razmotriti nametanje bilo kakvih obveza.

Među državama članicama postoje različiti izvori financiranja univerzalne usluge (javna sredstva, industrijski fondovi, javno privatna partnerstva, itd.), pri čemu dominira financiranje industrijskim fondovima.

Praćenje univerzalne usluge uglavnom provode nacionalna regulatorna tijela. Neke države članice postupke pokreću po službenoj dužnosti, druge to čine samo u trenutku pritužbe krajnjih korisnika dok u nekim zemljama davatelji usluga moraju podnositi izvještaje nadležnom tijelu o univerzalnoj usluzi koju pružaju. Međutim, nekoliko država članica ne osigurava nikakve postupke praćenja. Uzimajući u obzir navedeno, trenutni razvoj i potrebe krajnjih korisnika pokazuju da je popis minimalnog skupa usluga odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu potrebno dodatno povremeno procijeniti, odnosno pokazuje na nužnost analize kakvoće pružanja odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu u svjetlu nacionalnih uvjeta i tehnološkog razvoja.

Nadalje, imajući u vidu neujednačen životni standard, ne postoji ni jedinstvena praksa na nivou EU vezano za određivanje metodologije cjenovne pristupačnosti. Naime, metodologije cjenovne pristupačnosti za osjetljive kategorije potrošača koje koriste države članice EU dokazuju da se za rješavanje kriterija koji se uzimaju u obzir pri analizi cjenovne pristupačnosti mogu razmotriti različite metode. Tako npr. austrijski zakon predviđa socijalne pakete s posebnim izravnim subvencijama za korisnike s posebnim potrebama i korisnike s invaliditetom koje nude svi operatori (pokretne i nepokretne mreže). Na Cipru se pogodnosti odnose na potrošače/kućanstva s niskim primanjima, na temelju kriterija koje utvrđuje ministarstvo financija, i potrošače s posebnim potrebama, na temelju kriterija Ujedinjenih naroda. Litva je definirala dvije kategorije krajnjih korisnika s pogodnostima, stanovnici koji imaju pravo na primanje novčane socijalne potpore prema zakonu o monetarnoj socijalnoj potpori za siromašne stanovnike i primateljima socijalnih usluga koji socijalnu uslugu ostvaruju prema postupku zakonu o socijalnim uslugama. U Malti što se tiče pristupačnosti, trenutno, postoji niz mogućnosti koje uglavnom pružaju vladina tijela i koja su dostupna krajnjim korisnicima s niskim primanjima, umirovljenicima, studentima i osobama s posebnim društvenim potrebama. U Sloveniji mjere pristupačnosti vrijede za potrošače koji primaju socijalnu potporu, dok krajnji korisnici s invaliditetom i niskim primanjima imaju pravo na dodatne pogodnosti u odnosu na korisnike s niskim primanjima. U Portugalu je zakonom definirano da se pristupačnost primjenjuje na potrošače s niskim primanjima ili s posebnim socijalnim potrebama, uključujući i korisnike solidarnog dodatka za starije osobe, korisnike inkluzivnog dodatka, primatelje naknade za nezaposlene, korisnike dječjeg doplatka (family allowance). U Francuskoj su osim potrošača s niskim primanjima ili s posebnim socijalnim potrebama uključeni i ratni invalidi. Češka također ima mjere pristupačnosti za potrošače s niskim primanjima ili s posebnim socijalnim potrebama. U Italiji svi potrošači s niskim primanjima (ispod 8112 €) ili s posebnim socijalnim potrebama mogu koristiti tzv. socijalne pakete.

Slijedom navedenog, države članice s višim životnim standardom uglavnom nemaju potrebu za donošenjem posebnih mjera vezano za cjenovnu pristupačnost širokopojasnog pristupa internetu jer su komercijalni paketi uglavnom pristupačni svim građanima. S druge strane zemlje s nižim životnim standardom uglavnom imaju potrebu za donošenjem mjera koje bi omogućile svim građanima pristupačnost barem univerzalnim uslugama. Stoga, 11 država članica EU propisuju zasebne mjere cjenovne pristupačnosti za potrošače s niskim primanjima i/ili posebnim socijalnim potrebama.

2.2.                  Odgovarajući širokopojasni pristup internetu u RH

Kako bi odredio što se smatra odgovarajućim širokopojasnim pristupom s obzirom na nacionalne okolnosti i najmanju brzinu širokopojasnog pristupa internetu koja je raspoloživa većini potrošača, HAKOM je u nastavku analizirao stanje na tržištu širokopojasnog pristupa, navike korištenja usluga od strane krajnjih korisnika te korištenih brzina u maloprodajnim paketima.

2.2.1. Stanje na tržištu širokopojasnog pristupa internetu

Pristup putem bakrene parice predstavlja najzastupljeniju uslugu širokopojasnog pristupa (629.162 priključka na kraju 2023.). Bakrenom pristupnom mrežom koja je u vlasništvu HT-a, bivšeg monopolista, pokriveno je 98% kućanstava RH. Ostali operatori nisu gradili bakrenu pristupnu mrežu već krajnjim korisnicima usluge širokopojasnog pristupa internetu putem bakrene mreže pružaju korištenjem veleprodajnih usluga. Mogućnosti bakrene mreže ovise o udaljenosti i tehnologiji; ADSL2+ verziji (do 1,5 km) i VDSL, može pružiti brzine u rasponu od 20/1 Mbit/s, i to na manjim udaljenostima (do 1,5 km). Samo u VDSL2 verziji ili novijoj verziji omogućuje usluge do 30 Mbit/s, ali samo na malim udaljenostima (do 300m). Uz određene nadogradnje, bakrena mreža u idealnim okolnostima omogućava maksimalnu brzinu pristupa do 200 Mbit/s u silazu i do 50 Mbit/s u uzlazu pri čemu prijenosna brzina ovisi o dužini i tipu parice. U pravilu, ostvarive brzine prijenosa podataka putem bakrene infrastrukture veće su što je udaljenost od krajnjeg korisnika do centrale kraća.

Od ostalih tehnologija, na kraju 2023., najzastupljeniji je broj svjetlovodnih priključaka putem svjetlovodne mreže te iznosi 260.718. Širokopojasni pristup putem svjetlovodnih niti osigurava vrlo velike, simetrične brzine preuzimanja i slanja podataka te zbog iznimne kvalitete niti omogućava širokopojasni pristup najbolje kvalitete u usporedbi s drugim tehnologijama na tržištu. U svojoj maloprodajnoj ponudi operatori danas nude širokopojasne priključke na svjetlovodnoj mreži s simetričnom brzinom i od 2 Gbit/s (brzine u dolaznom i odlaznom smjeru su jednake) dok su osnovne brzine pristupa koje se nude na svjetlovodnim mrežama 200 Mbit/s u dolaznom smjeru, odnosno 100 Mbit/s u odlaznom smjeru.

Nadalje, na tržištu postoje usluge širokopojasnog pristupa koje se pružaju putem mreža pokretnih komunikacija (tzv. FMA priključci), ali koje su svojom namjenom, tehničkim značajkama i cjenovnim karakteristikama jako slične uslugama širokopojasnog pristupa na nepokretnoj lokaciji. Brzina širokopojasnog pristupa koju korisnik ostvaruje putem mreža pokretnih komunikacija prvenstveno ovisi o karakteristikama pristupne tehnologije međutim postoje i drugi čimbenici kao što su kvaliteta prijema signala (razina prijemnog signala), blizina bazne stanice operatora mreže pokretnih komunikacija i broj korisnika koji u isto vrijeme ostvaruje pristup mreži, a koji u konačnici mogu dovesti do nižih pristupnih brzina i slabije kvalitete usluge. Iz prethodno navedenih razloga operatori koji usluge širokopojasnog pristupa na nepokretnoj lokaciji pružaju putem mreža pokretnih komunikacija, svojim krajnjim korisnicima ne garantiraju minimalnu brzinu pristupa koja će im biti omogućena, a što nije slučaj kada se širokopojasni pristup pruža putem nepokretnih mreža. Na kraju 2023. 257.648 korisnika ostvaruje pristup putem pokretne mreže.

Značajan broj korisnika (172.749 na kraju 2023.) ostvaruje širokopojasni pristup putem kabelskih mreža koji se pruža se putem koaksijalnog kabela (ili putem hibridne svjetlovodno-koaksijalne mreže). Trenutne tehničke mogućnosti ove vrste pristupa (verzija standarda Docsis 3.1) su usporedive s karakteristikama pristupa putem svjetlovodnih niti. Stoga se putem kabelskih mreža pružaju usluge širokopojasnog pristupa s brzinama pristupa od najnižih 200 Mbit/s u dolaznom i 20 Mbit/s u odlaznom smjeru pa do najviše 1 Gbit/s u dolaznom i 100 Mbit/s u odlaznom smjeru.

Nepokretni bežični pristup (FWA) se u RH ostvaruje putem WiFi i WiMAX tehnologije. FWA ostvaruje manje od 3% korisnika (tzv. FWA priključci). Riječ je o usluzi širokopojasnog pristupa uz upotrebu radijskog frekvencijskog spektra od 3,5 GHz do 5 GHz. Usluga širokopojasnog pristupa koja se ostvaruje putem WiFi tehnologije uglavnom se nudi krajnjim korisnicima uz pristupnu dolaznu brzinu do 50 Mbit/s i odlaznu do 10 Mbit/s. Ove tehnologije omogućavaju i veće brzine preuzimanja i prijenosa podataka koje su operatori u mogućnosti garantirati krajnjim korisnicima.

Zanemariv broj korisnika u RH koristi uslugu širokopojasnog pristupa internetu putem satelitskih veza, kojim se omogućuju brzine preuzimanja od 50 – 100 Mbit/s. Kvaliteta prijema signala ovisi i o vremenskim prilikama te o vidokrugu. Ograničen broj korisnika može u isto vrijeme ostvariti pristup mreži na pojedinom području.

Posljednjih nekoliko godina operatori ulažu značajna sredstva u gradnju u VHCN i 5G mreža, što se vidi u neprekidnom povećanju pokrivenosti (preko 60% kućanstva je pokriveno VHCN mrežama, a preko 80% 5G mrežama).

Stoga se očekuje nastavak trenda ulaganja u svjetlovodne mreže, posebice jer RH u smislu pokrivenosti VHCN mrežama zaostaje za prosjekom EU. Nastavak daljnjih ulaganja je vidljiv na temelju objava namjera postavljanja svjetlovodnih distribucijskih mreža koje su investitori sukladno odredbama važećeg pravilnika kojim je uređeno pitanje tehničkih i uporabnih uvjeta za svjetlovodne distribucijske mreže dužni objavljivati najmanje 60 dana prije početka postavljanja. Komercijalna ulaganja operatora najvećim su dijelom usmjerena u urbana i suburbana gušće naseljena područja, gdje su takva ulaganja najisplativija. Stoga su i dalje prisutne velike razlike u pokrivenosti VHCN mrežama u ruralnim i urbanim područjima, zbog čega je u ruralnim područjima potrebno nastaviti subvencionirati dio troškova postavljanja VHCN mreža različitim programima državnih potpora.

Također, u narednom razdoblju se očekuje i nastavak gradnje svjetlovodnih mreža koje se dijelom sufinanciraju sredstvima iz EU fondova. Naime, Okvirni nacionalni program (ONP) predviđa razvoj pristupne širokopojasne infrastrukture sljedeće generacije (NGA) u područjima u kojima ne postoji dostatni komercijalni interes za ulaganja od strane operatora i pružatelja usluga na tržištu, i to sufinanciranjem javnim sredstvima, odnosno sredstvima EU fonda za regionalni razvoj. U postupku javnog poziva za dodjelu sredstava završenom 2020. odabran je 21 projekt u okviru kojeg je planirana izgradnja širokopojasne infrastrukture za oko 150 tisuća kućanstava. Razdoblje u kojem je odobreno sufinanciranje za ove projekte završeno je 31. prosinca 2023. i u tom razdoblju je u potpunosti završeno šest projekata, dok je za jedan projekt raskinut ugovor o sufinanciranju, a 14 projekata je još u provedbi. Do kraja 2023. širokopojasnom infrastrukturom koja omogućuje minimalnu brzinu pristupa veću od 40 Mbit/s (uglavnom FTTH) pokriveno je približno 129 tisuća kućanstava. Većini navedenih kućanstava osigurana je dostupnost brzina većih od 100 Mbit/s. Projektima koji su u provedbi, a provode se vlastitim sredstvima operatora ili nositelja projekata, do kraja 2024. pokrit će se još oko 17 tisuća kućanstava.

U sklopu Nacionalnog plana za oporavak i otpornost osigurana su dodatna sredstva za provedbu ONP-a iz EU fonda za oporavak i otpornost. Sredinom 2023. raspisan je javni poziv za dodjelu sredstava za sufinanciranje ograničenog broja novih projekata kroz koje će se osigurati dostupnost širokopojasnog pristupa za dodatnih 100 tisuća kućanstava. Ugovori o sufinanciranju za 21 projekt potpisani su u travnju 2024., a prihvatljivo razdoblje provedbe ovih projekata je najkasnije do 30. lipnja 2026.

Nadalje, jedan je od ključnih čimbenika za omogućavanje dostupnosti širokopojasnog pristupa svim kućanstvima, pouzdanu komunikaciju s malim kašnjenjem (latencijom) i povezivanje velikog broja uređaja je uvođenje mreža pete generacije. 5G stvara preduvjete, ne samo za nove usluge u pokretnim komunikacijama, nego i nove usluge i primjene u drugim industrijama kao što su automobilska industrija, zdravstvo, poljoprivreda, turizam, edukacija, mediji i dr. Jedna od važnih činjenica je i mogućnost korištenja usluge pristupa internetu i putem bežične tehnologije tj. pristup na nepokretnoj lokaciji putem mobilne mreže (FWBA). Naime, HAKOM je 2021. dodijelio spektar za mreže pokretnih komunikacija pete generacije. Javna dražba je završila i dodijeljeni su pojasevi 700 MHz, 3600 MHz i 26 GHz na nacionalnoj te 3600 MHz na regionalnoj razini. Kako bi se osigurala usluga zadovoljavajuće kvalitete na otvorenom prostoru, HAKOM je propisao najmanju prijamnu razinu 4G i/ili 5G signala (RSRP, eng. Reference Signal Received Power) od -110 dBm koja u većini slučajeva osigurava zadovoljavajuću kvalitetu usluge tj. korisničko iskustvo korištenja širokopojasne pokretne komunikacijske usluge od oko 10 (DL)/2 (UL) Mbit/s na otvorenom prostoru i to za područja koja nisu od komercijalnog interesa. Operatori su Europskoj komisiji dostavili podatke o pokrivenosti za 2023. prema kojima je više od 80% ukupnog broja kućanstava i kućanstava na ruralnom području pokriveno 5G mrežom.

HAKOM je u 2023. dodijelio radiofrekvencijski spektar za mreže pokretnih komunikacija u frekvencijskim pojasevima 800 MHz (791-821/832-862 MHz), 900 MHz (880-915 MHz/ 925-960 MHz), 1800 MHz (1710-1785/1805-1880 MHz), 2100 MHz (1920 – 1980/2110 – 2170 MHz), 2600 MHz (2500-2570/2620-2690 MHz) na nacionalnoj razini. Radiofrekvencijski spektar dodijeljen je postojećim operatorima: A1 Hrvatska d.o.o., Hrvatski Telekom d.d. i Telemach Hrvatska d.o.o. Navedeno je utjecalo na daljnji rast prijenosnih kapaciteta mreža pokretnih komunikacija, te osobito na dostupnost širokopojasne usluge odgovarajuće kvalitete u ruralnim područjima koja nisu obuhvaćena dosadašnjim dodjelama RF spektra.

Porastom pokrivenosti VHCN mreža raste i potražnja za višim brzinama pristupa te pad potražnje za nižim brzinama pristupa, pri čemu je najizraženiji trend rasta za brzinama pristupa iznad 300 Mbit/s.

Osim trenda rasta broja priključaka velikih brzina pristupa, u prošloj godini očekivano je nastavljen i trend povećanja prometa i u nepokretnim i pokretnim mrežama. Tomu doprinosi sve veća digitalizacija svih sfera društva, a ponajviše korištenje podatkovno zahtjevnim aplikacijama poput streaminga te online videoigara.

Iako raste pokrivenost VHCN mrežama i 5G mrežama, pojedine korisničke jedinice i dalje nemaju, niti će imati u sljedeće tri godine, osiguran odgovarajući širokopojasni pristup koji je trenutno 7 Mbit/s dolazne brzine. Na kraju 2023. HT je kao USO operator imao oko 6000 korisnika USO usluge, koji su raspoređeni po svim županijama. Stoga i dalje postoji potreba za određivanjem USO operatora za dostupnost usluge. HAKOM je u poglavlju 2.2.4. Analiza geografske dostupnosti detaljnije analizirao podatke o dostupnosti odgovarajućeg pristupa internetu.

2.2.2. Navike korištenja usluga

U ovom poglavlju HAKOM detaljnije analizira potrebe i želje korisnika za korištenjem usluga te time i brzinama širokopojasnog pristupa internetu potrebne za neometano korištenje istih. Tijekom pandemije došlo je do promjene mjesta i količine generiranja podatkovnog prometa te se ovaj trend navika i potreba nastavio i njezinim završetkom. Naime, zbog pojačanog rada od kuće, dio prometa podataka koji je do sada bio generiran uglavnom u internim mrežama tvrtki, kao i pristup podacima iz tvrtki (npr. pronalaženje informacija) preselio se u kućanstva, što je dovelo do povećanja udjela prometa kućanstava. Također, povećana je potreba za online obrazovanjem, zdravstvenim savjetima, online trgovinom i sličnim uslugama, koje usluge su vrlo često dostupne u obliku video sadržaja. Korištenje društvenih mreža i e-maila također uključuju razmjenu poruka koje često sadrže video sadržaj, što zahtijeva i određenu kvalitetu prijenosa. Slično je i s korištenjem internetskih novina odnosno portala. Širina pojasa za usluge varira ovisno o vrsti uređaja s kojima korisnik pristupa usluzi. Zahtijevanu kvalitetu još je uvijek lakše postići na računalu zbog veće brzine prijenosa nego na pametnom telefonu ili tabletu.

Vrlo često online usluge nude razne streaming sadržaje. Tehnički gledano, još su zahtjevnije online računalne igre koje zahtijevaju sve naprednije grafike, a osim same brzine, parametar kašnjenje prijenosa je vrlo važan za ove usluge.

Dodatno, kao posljedica promjene navika korisnika, postoji sve veća potreba za korištenjem javnih servisa (poput e-Građani), financijskih usluga i usluga osiguranja te zdravstvenih usluga. Prema podacima s portala e-Građani, na kojem je trenutno dostupno 104 usluge javnih servisa namijenjenih građanima, vidljivo je da se broj korisnika sustava e-Građani u godinama pandemije (2020. i 2021.) gotovo udvostručio te trenutno iznosi 1.930.012[6].

Jedno od ključnih pitanja je što podrazumijeva djelotvoran pristup internetu imajući u vidu trenutne potrebe i navike korisnika. Zakonik i ZEK ne propisuju eksplicitno brzinu pristupa niti metodologiju određivanja minimalne brzine pristupa internetu koja zadovoljava kriterije univerzalne usluge. Zakonik samo, unutar Priloga V., propisuje minimalni skup usluga koje je usluga odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu u mogućnosti podržavati da bi se postigao barem najmanji zajednički harmonizirani pristup. Revizija Zakonika se očekuje do kraja 2025. te je za očekivati izmjene minimalnog skupa usluga s obzirom da je prošlo više od pet godina, a navike i potrebe korisnika su se uvelike promijenile.

Prema ispitivanju korisnika o navikama i iskustvima korištenja interneta u RH koje je HAKOM proveo tijekom studenog i prosinca 2023.[7] ispitani korisnici bi željeli intenzivnije koristiti najviše sljedeće usluge: rad na daljinu, usluge javnih servisa, obrazovanje na daljinu te gledanje sadržaja ultra visoke razlučivosti.

Rad od kuće i učenje na daljinu jedan su od razloga povećane potrošnje količine podataka, a za što je potrebna minimalno stabilna i propusna internetska veza. Rad od kuće može se uvelike razlikovati ovisno o korisničkim zahtjevima. Ako je zaposleniku potrebna samo elektronička pošta, web preglednik i povremeni prijenos datoteka, posao nije podatkovno intenzivan. Intenzitet podataka se uvelike povećava ako se koriste alati za održavanje virtualnih sastanaka i video konferencije (poput Zoom Meeting, Microsoft Teams, Cisco Webex Meetings, i dr.), a još više kada se koristi veza s udaljenom radnom površinom (remote desktop).

Prema Microsoftu, za vezu s udaljenom radnom površinom potrebna je pristupna brzina od 1,5 Mbit/s do 15 Mbit/s, ovisno o tome radi li se o umjerenom korisniku ili vrlo zahtjevnom korisniku, te naravno o rezoluciji zaslona[8]. HAKOM pretpostavlja umjerenog korisnika koji zahtijeva propusnost od 3 Mbit/s. Umjereni korisnik koristi aplikacije kao što su MS Word, MS Powerpoint itd. Većina podatkovnog prometa u ovim slučajevima je prema korisniku. Za potrebe učenja na daljinu i rada od kuće najčešće se koriste online alati (npr. Zoom, Webex i MS Teams). Alat Zoom za grupni video poziv zahtijeva između 0,6 – 1 Mbit/s u oba smjera, ali ako se dokumenti dijele preko njega i predavač je vidljiv samo na maloj slici, potrebna je širina prijenosa od 50-150 kbit/s[9]. Alat Microsoft MS Teams ima slične zahtjeve, gdje se za grupni poziv preporuča između 1,5 Mbit/s i 2,5 Mbit/s u oba smjera[10]. Webex ima slične zahtjeve, gdje grupni poziv zahtijeva 1,3 - 4,3 Mbit/s od i prema korisniku[11]. Za HD kvalitetu u spomenutim alatima potrebna propusnost raste i do 4 Mbit/s u oba smjera.

Iako je bilo za očekivati kako će prestankom epidemije Covid-19 doći do privremenog smanjenja potrebe za brzinom prijenosa, oblik rada od kuće, odnosno na izdvojenom mjestu je i dalje ostao značajan, odnosno čak je primjetan i trend rasta. Naime, uočene pozitivne strane tog oblika rada brojne tvrtke su odlučile iskoristiti i ponuditi fleksibilne radne uvjete svojim zaposlenicima kroz djelomično ili u potpunosti omogućavanje rada od kuće potičući svoje zaposlenike da tu mogućnost što više koriste. Podaci Eurostata iz 2023. pokazuju da oko osam posto hrvatskih radnika povremeno, a oko pet posto većinu vremena radi od kuće. Navedene brojke su za Hrvatsku skoro pa dvostruko veće nego prije pandemije, tako da se može zaključiti da je i kod nas rad od kuće postao češći i prihvatljiviji oblik rada u odnosu na pretpandemijsko razdoblje.

Naravno, može se dogoditi da nekoliko članova istog kućanstva istovremeno radi/uči od kuće. U RH prosječno kućanstvo ima 2,7[12] članova. Na temelju prosjeka možemo pretpostaviti da oba odrasla člana obitelji mogu raditi od kuće i koristiti se nekim od alata za video pozive te pristupati udaljenoj radnoj površini. Također, pretpostavka je da se u isto vrijeme jedno dijete školuje na daljinu (npr. neki tečaj na daljinu). Prema tome, matematički zbroj propusnosti za dva zaposlenika koji rade na daljinu i jedno dijete koje uči na daljinu putem alata za video pozive iznosi optimalno više od 7,5 Mbit/s. S obzirom na to da se radi o korištenju propusnosti veze pristupa internetu, te da zaposlenik ili dijete može koristiti i nekoliko aplikacija (npr. dodatni e-mail ili pregledavanje interneta), potrebna je puno veća propusnost od optimalne. HAKOM ukazuje kako usluge društvenih mreža ili vijesti sve više postaju usluge na kojima se streama sve kvalitetniji video sadržaj, što naravno zahtijeva veću brzinu prijenosa. Čak i obrazovanje na daljinu postaje sve zahtjevnije u pogledu propusnosti jer virtualna stvarnost također počinje zauzimati mjesto u obrazovanju na daljinu. Osim toga, usluge u oblaku sve se više koriste kada se radi od kuće, budući da se čak i programi koji su nekada radili isključivo lokalno sele u oblak (npr. Microsoft 365, Office 365). Spomenuti trendovi zasigurno će se nastaviti do početka 2025. i sljedećih godina, kada se očekuje da nova brzina prijenosa podrži ove zahtjeve korisnika.

U smjeru od korisnika potrebna je manja propusnost, pri čemu je ovdje najzahtjevnije ostvarivanje video poziva. Samo za potrebe ostvarivanja video poziva uz pretpostavku standardne kvalitete video i zvuka, dobivamo potrebne brzine u smjeru od korisnika u iznosu od najmanje 200 kbit/s do 800 kbit/s pri čemu je potrebno uzeti u obzir i mogućnost paralelnih aktivnosti ostalih članova obitelji poput učenje na daljinu koje također zahtijeva određenu propusnost u smjeru od korisnika. HAKOM napominje da potrebe za propusnošću u jednočlanim kućanstvima nisu automatski četiri puta manje nego u četveročlanim kućanstvima. U slučaju višečlanog kućanstva pojedine usluge koje zahtijevaju prijenos podataka putem interneta mogu se donekle rasporediti na veći dio dana nego u slučaju jednočlanih kućanstava, čime se ublažavaju prometne gužve. U jednočlanim kućanstvima taj član može biti i napredniji korisnik (tj. teški korisnik) ako je npr. za studenta koji ima daleko više sati predavanja od učenika u nižim razredima škole.

U ovom kontekstu treba spomenuti i Studiju EK o opsegu univerzalne usluge iz 2016. (Review of the scope of Universal Service[13]), koja i dalje može poslužiti kao projekcija u definiranju odgovarajuće širokopojasne brzine interneta za USO uslugu. Ova Studija je posebno istraživala dostupnost i pristupačnost širokopojasnog pristupa. U pregledu su razmatrani društveni, gospodarski i tehnološki razvoji, uzimajući u obzir, između ostalog, mobilnost i brzinu prijenosa podataka u svjetlu prevladavajućih tehnologija koje koristi većina pretplatnika. Studija je razvila metodologiju koja se usredotočuje na četiri košarice online usluga. Razvijen je model za procjenu razina povezanosti i ulaganja potrebnih za isporuku svake od četiri košarice u 2015., a također su napravljene prognoze do 2020. za EU. Primarna košarica se sastoji od 13 online usluga koje pomažu u rješavanju problema socijalne isključenosti, a koju je tada koristilo većina potrošača. Košarica uključuje četiri povezane usluge komunikacije - e-pošta, društveni mediji, profesionalno umrežavanje i telefonski/videopozivi. Uključena je upotreba tražilice, kao i pristup informacijama za usavršavanje, obrazovanje, zdravstvene informacije, pristup vijestima i tisku te informacije o robi i uslugama. Online usluge u primarnoj košarici također uključuju usluge e-Uprave, kupnju i naručivanje robe i usluga te korištenje Internet bankarstva.

Razvijene su tri dodatne košarice online usluga. Druga košarica sadržava usluge za društvenu uključenost kao što su usluge putovanja i smještaja, igranje / preuzimanje igrica, filmova ili glazbe, slušanje web radija ili IPTV-a i učitavanje sadržaja od strane krajnjeg korisnika. Treća i četvrta košarica sadržavaju usluge koje odražavaju trenutne zahtjeva korisnika u 2024. kao što su igranje umreženih igara, kvalitetnije verzije usluga iz primarne i sekundarne košarice. Primjerice, glavni zahtjevi za propusnost u trećoj košari se sastoje od HD videa koji se odnose na filmove ili web TV. Četvrta košarica sadržavala je UHD video vezan uz usluge poput filmova ili web TV. Nakon što je izrađen popis usluga za svaku od četiri košarice, odabran je reprezentativni uzorak od osam država članica EU za izračun propusnosti za prijenos i preuzimanje usluga iz ove četiri košarice. U izračun su uzeti podaci o redovitosti korištenja usluga za mjesečnim količinama podataka za prosječnog online korisnika.

Na temelju ove metodologije dobiven je sljedeći minimalni širokopojasni pristup za četiri košarice u 2015. te predviđanja za 2020.:

2.2.3. Analiza korištenja brzina u maloprodajnim paketima

Sukladno recitalu 215. Zakonika[14], države članice, uzimajući u obzir izvješće BEREC-a o najboljim praksama, same utvrđuju odgovarajući širokopojasni pristup internetu s obzirom na nacionalne uvjete i minimalnu širinu pojasa koja je raspoloživa većini potrošača na državnom području pojedine države članice kako bi omogućile odgovarajuću razinu socijalne i digitalne uključenosti krajnjih korisnika. Usluga odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu po pristupačnoj cijeni trebala bi imati odgovarajuću širinu pojasa kako bi podržavala pristup i uporabu usluga koje danas zadovoljavaju potrebe krajnjih korisnika u svrhu potpune uključenosti u digitalno društvo i gospodarstvo.

Pravilnikom o univerzalnim uslugama u elektroničkim komunikacijama (NN br. 58/23) propisano je da su operatori univerzalnih usluga obvezni osigurati minimalnu brzinu prijenosa podataka od 7 Mbit/s u dolaznom smjeru i 1 Mbit/s u odlaznom smjeru. Navedena brzina je definirana na temelju prethodne analize pružanja univerzalnih usluga u elektroničkim komunikacijama, uzevši u obzir potrebe krajnjih korisnika za uslugom pristupa internetu i činjenicu da najmanje 80% korisnika koristi brzinu do 10 Mbit/s (ne uključujući 10 Mbit/s). Naime, operatori u komercijalnim paketima imaju obvezu osigurati minimalno 70% oglašavane brzine sukladno obvezi propisanoj u članku 30. stavku 5. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (NN br. 86/23).

Na temelju tadašnjih tržišnih trendova, HAKOM je naglasio kako će do kraja 2024. barem 80% korisnika koristiti brzine od najmanje 10 Mbit/s čime će se stvoriti preduvjeti da brzina djelotvornog (širokopojasnog) pristupa internetu u dolaznom smjeru u sklopu univerzalne usluge u idućem koraku bude najmanje 10 Mbit/s.

U okviru ove analize, HAKOM je, za razdoblje od zadnje dvije godine (2022. – 2023.), zatražio od operatora koji pružaju uslugu širokopojasnog pristupa internetu podatke o broju korisnika kojima pružaju uslugu pristupa internetu u sljedećim razredima oglašavanih brzina prijenosa podataka u dolaznom smjeru (download): do 10 Mbit/s, od 10 Mbit/s do 20 Mbit/s, od 20 Mbit/s do 30 Mbit/s te za brzine jednake 10 Mbit/s, 20 Mbit/s te 30 Mbit/s. Za brzine iznad 30 Mbit/s zatražen je ukupan broj korisnika, neovisno o brzini pružanja. Također, zatraženi su i podaci o brzini prijenosa podataka koju operatori nude u odlaznom smjeru (upload).

Prema dostavljenim podacima (Tablica 2), u razdoblju od 2022. do 2023. nastavljen je trenda pada broja korisnika koji koriste brzine < 10 Mbit/s te je isti na kraju 2023. iznosio oko 140.000, odnosno 13% korisnika je koristilo brzine < 10 Mbit/s.

Nastavak trenda pada broja korisnika koji koriste brzine < 10 Mbit/s očekuje se i u budućem razdoblju. Slijedom navedenog, HAKOM je mišljenja kako brzine do 10 Mbit/s, odnosno trenutna USO brzina u iznosu 7 Mbit/s ne može zadovoljiti željene potrebe krajnjih korisnika te ista više nije dovoljna kao brzina koja odražava većinske potrebe krajnjih korisnika.

Dodatno, na temelju analize dostavljenih podataka vidljivo je kako 21,44% korisnika na kraju 2023. koristi brzine do 10 Mbit/s, uključujući i 10 Mbit/s, odnosno 78,56% korisnika koristi brzine veće od 10 Mbit/s.

Nastavljen je pad broja korisnika usluge širokopojasnog pristupa internetu koji koriste brzine do 10 Mbit/s (uključujući 10 Mbit/s) koji je zabilježen i u prethodnoj analizi (2019.-2021.). Tako je na kraju 2023. udio tih korisnika pao ispod 22% ukupnog broja korisnika usluge širokopojasnog pristupa internetu (Tablica 2) te se očekuje se da će ta vrijednost na kraju 2024. biti ispod 20%. Drugim riječima, do kraja 2024. više od 80% korisnika će koristiti uslugu širokopojasnog pristupa internetu s oglašavanom brzinom većom od 10 Mbit/s (Slika 7).

Očekuje se da će takav trend pratiti i korisnici usluge širokopojasnog pristupa internetu s oglašavanom brzinom većom od 20 Mbit/s (uključujući 20 Mbit/s). Naime, s obzirom na postojeće komercijalne ponude operatora na tržištu, postoji gotovo neznatna razlika (0,5 postotnih bodova) između broja korisnika s brzinama od 10 Mbit/s do 20 Mbit/s (ne uključujući 10 Mbit/s i 20 Mbit/s) i korisnika s brzinama većim od 20 Mbit/s (uključujući 20 Mbit/s). Uzevši u obzir kako operatori u komercijalnim ponudama imaju obvezu osigurati minimalno 70% oglašavane brzine, HAKOM smatra kako su stvoreni preduvjeti da se brzina u dolaznom smjeru za USO uslugu odredi na razini od minimalno 14 Mbit/s. U tom slučaju, na temelju analize dostavljenih podataka, primjerena brzina od korisnika iznosi minimalno 1 Mbit/s. HAKOM smatra kako navedene brzine odgovaraju postojećim zahtjevima korisnika opisanim u poglavlju 2.2.2.

Imajući u vidu definiranu USO brzinu, HAKOM smatra da minimalna mjesečna potrošnja podataka unutar USO paketa treba biti najmanje 150 GB koja odgovara trenutnim zahtjevima korisnika (Studija je još za 2015. prognozirala ovu potrošnju za košaricu 3).

Slijedom navedenog, HAKOM smatra da od 1. siječnja 2025. minimalna brzina djelotvornog (širokopojasnog) pristupa internetu koja će omogućiti korištenje usluga opisanih u poglavlju 2.2.2., za uslugu pristupa mreži u sklopu univerzalne usluge, treba iznositi u dolaznom smjeru minimalno 14 Mbit/s, a u odlaznom smjeru minimalno 1 Mbit/s. Minimalna mjesečna količina besplatnih podataka unutar USO paketa treba iznositi najmanje 150 GB.

2.2.4. Analiza geografske dostupnosti

HAKOM može odrediti jednog ili više operatora za pružanje univerzalnih usluga na cijelom državnom području i/ili za pokrivanje, omogućavanje povezivosti na mrežu, različitih dijelova državnog područja RH. Stoga je u ovom dijelu HAKOM definirao metodologiju odabira operatora na određenom zemljopisnom području uzimajući u obzir ishode zemljopisnog pregleda iz članka 58. ZEK-a.

HT, kao bivši monopolist, ima nacionalnu pokrivenost bakrenom pristupnom mrežom. Ostali operatori nisu gradili bakrenu pristupnu mrežu već krajnjim korisnicima usluge širokopojasnog pristupa internetu putem bakrene mreže pružaju korištenjem veleprodajnih usluga HT-a. Stoga je do sada, uzevši u obzir brzine definirane za pružanje USO usluga, HT jedini bio određen USO operatorom na cijelom teritoriju RH.

Operatori u RH sve više ulažu u gradnju VHCN mreža[15] što pokazuju i podaci o dostupnosti širokopojasnih mreža te podaci o korištenju tih mreža koje HAKOM redovito prikuplja[16]. Međutim, postoje i značajne razlike u pokrivenosti VHCN mrežama između različitih područja u RH – od područja koja su gotovo u potpunosti već pokrivena, preko područja koja su djelomično pokrivena, do područja na kojima uopće nema VHCN mreža i gdje se ne očekuje značajnije pokrivanje VHCN mrežama u razdoblju na koje se odnosi Analiza kakvoće.

Stoga je HAKOM proveo geografsku analizu kako bi na najučinkovitiji i najprikladniji način osigurao dostupnost univerzalne širokopojasne usluge, odnosno, poštujući načelo razmjernosti, utvrdio treba li odrediti jednog ili više operatora za pružanje univerzalnih usluga na različitim dijelovima RH.

ZEK-om nije propisan način određivanja odgovarajuće veličine geografske jedinice za potrebe analize dostupnosti univerzalnih usluga. Stoga je HAKOM pri određivanju odgovarajuće veličine geografske jedinice, preuzeo zaključke iz analiza tržišta veleprodajnog lokalnog pristupa i veleprodajnog središnjeg pristupa gdje je geografski podijelio RH na općine i gradove, te Grad Zagreb na 17 gradskih četvrti (ukupno 572 područja).

Nakon što je definirao odgovarajuće geografske jedinice, HAKOM je u svakoj geografskoj jedinici analizirao pokrivenost infrastrukturom operatora nepokretne mreže (svjetlovodna, bakrena i kabelska pristupna infrastruktura). Naime, analizom stanja u pojedinoj geografskoj jedinici, želi se utvrditi jesu li u određenim geografskim jedinicama zadovoljeni uvjeti za određivanje više operatora univerzalne usluge, za razliku od dosadašnjeg pristupa gdje je određen samo jedan USO operator na nacionalnoj razini.

Iz Tablice 4. je vidljivo da osim HT-a, koji uz nacionalno rasprostranjenu bakrenu pristupnu mrežu ima i svjetlovodnu pristupnu mrežu, i drugi operatori imaju u određenom stupnju izgrađenu vlastitu bakrenu, svjetlovodnu ili kabelsku pristupnu mrežu (VHCN mreže) u pojedinim geografskim jedinicama.

HAKOM je mišljenja kako bi operator koji bi mogao imati obveze pružanja USO usluga trebao imati pokrivenost najmanje polovice korisničkih jedinica u geografskoj jedinici. Pokrivenost od najmanje 50 posto je pokazatelj znatnije izgrađenosti nepokretne infrastrukture operatora i ukazuje na veliku vjerojatnost da operator može osigurati spajanje krajnjeg korisnika na mrežu. Također, za očekivati je da će takav operator i povećati pokrivenost u toj geografskoj jedinici u narednom razdoblju. Važno je napomenuti kako se USO usluga može realizirati tehnološki neutralno, pa je istu moguće realizirati, i HT ju u većini slučajeva realizira putem pokretne mreže. Tako da ako je navedeni operator ujedno i operator pokretne mreže, u mogućnosti je USO uslugu osigurati i bežično.

Pokrivenost manja od 50 posto vrlo vjerojatno nije dostatna da operator osigura USO uslugu krajnjem korisniku u razumnom roku. S druge strane, ukoliko bi HAKOM postavio razinu pokrivenosti od najmanje 75 posto pojedinog područja, HT bi, kao povijesni operator sa rasprostranjenom bakrenom infrastrukturom, u pojedinim geografskim jedinicama jedini snosio teret obveze osiguravanja USO usluga, iako drugi operatori mogu imati značajniju pokrivenost (veću od 50%, manju od 75%), a ujedno su i operatori pokretne mreže koji kao i HT mogu osigurati USO uslugu i bežično.

Značajnu izgrađenost vlastite mreže u pojedinim geografskim jedinicama imaju s jedne strane operatori koji su nacionalno prisutni, a ujedno su i operatori pokretne mreže (A1, Telemach), koji sukladno obvezama iz dozvole za uporabu radiofrekvencijskog spektra trebaju do kraja 2024. pokriti 95% stanovništva uz dolazne brzine od minimalno 10 Mbit/s. Uzevši u obzir da u pojedinim geografskim jedinicama imaju izgrađenost vlastite VHCN mreže veću od 50%, te da imaju i obveze vezano uz 5G pokrivenost, za očekivati je da na tim područjima mogu žičano i/ili bežično u relativno kratkom vremenu (maksimalno 30 dana) krajnjem korisniku omogućiti povezivost na širokopojasnu mrežu na temelju razumnog zahtjeva.

S druge strane značajnu izgrađenost vlastite mreže (veću od 50%) u pojedinim geografskim jedinicama imaju i operatori koji djeluju lokalno (npr. Pro-Ping, ECONET, FRANZ NET), a koji imaju prihode manje od 2% od ukupnih prihoda na tržištu elektroničkih komunikacija u RH. Međutim, HAKOM smatra da je takve operatore potrebno a priori izuzeti iz razmatranja treba li im odrediti obveze USO dostupnosti, i to iz sljedećih razloga:

• Obveze regulatora moraju biti razmjerne i pravedne uz što manje narušavanje tržišnog natjecanja. Nametanje ovakve obveze operatorima koji imaju prihode manje od 2% od ukupnih prihoda na tržištu elektroničkih komunikacija u RH predstavljalo bi nerazmjeran teret s obzirom na njihovu tržišnu snagu (izraženo u prihodima i broju korisnika) što bi umanjilo njihov potencijal za daljnja ulaganja i tržišni rast ili ugrozilo opstanak na tržištu.

• Iako navedeni operatori u pojedinim geografskim jedinicama imaju visoki stupanj izgrađenosti svjetlovodne mreže, postoji mogućnost da ne bi mogli u kratkom vremenu, uz razumne troškove (komercijalni troškovi priključenja), spojiti svakog korisnika u toj geografskoj jedinici na vlastitu svjetlovodnu pristupnu mrežu, dok s druge strane nemaju pokretnu mrežu putem koje bi korisniku mogli osigurati USO uslugu.

• Odredbom članka 124. stavka 3. ZEK-a propisano je da sustav nadoknade neto troškova pružanja univerzalnih usluga ostvaruje sredstva od doprinosa svih operatora kojima je udjel u ukupnom godišnjem prihodu ostvarenom na domaćim tržištima elektroničkih komunikacija veći od 2%. Drugim riječima, i zakonodavac smatra da operatori koji ostvaruju prihod manji od 2% ukupnih prihoda na tržištu elektroničkih komunikacija u RH, ne trebaju snositi dodatni financijski teret koji bi mogao ugroziti njihov opstanak na tržištu, a što bi obveza pružanja USO usluge dostupnosti svakako predstavljala.

Stoga je HAKOM u Procjeni regulatornog učinka (RIA), koja je Privitak 1. ove Analize, razmatrao je li opravdano i dalje odrediti jednog operatora univerzalnih usluga za dostupnost širokopojasne usluge ili je u pojedinim područjima obvezu potrebno odrediti i drugim operatorima koji imaju značajnu pokrivenost navedenog područja te slične mogućnosti pružanja univerzalne usluge kao i HT (pružiti uslugu i žičanim i bežičnim putem). Iz gore navedenih razloga, u razmatranje su uzeti operatori koji imaju prihod veći od 2% od ukupnih prihoda na tržištu elektroničkih komunikacija u RH, operatorima za pružanje USO usluga u geografskim jedinicama u kojima imaju značajnu pokrivenost vlastitom infrastrukturom (više od 50%).

Na temelju procjene regulatornog učinka, odabrana je opcija prema kojoj će se odrediti USO operatori u geografskim jedinicama u kojima je izgrađenost njihove infrastrukture u nepokretnoj mreži veća od 50%, a koji imaju prihod veći od 2% od ukupnih prihoda na tržištu elektroničkih komunikacija u RH. Ova opcija najbolje odražava razmjernost u odnosu na sve sudionike na tržištu elektroničkih komunikacija. Drugim riječima, trošak omogućavanja usluge širokopojasnog pristupa povezivanja svakog krajnjeg korisnika RH će biti pravedno i razmjeno raspoređen ovisno o razini zastupljenosti vlastite infrastrukture te tržišne snage pojedinog operatora. Prethodno navedene kriterije zadovoljava HT u svim geografskim jedinicama, A1 u 19 geografskih jedinica[17], a Telemach u 5 geografskih jedinica[18].

Nadalje, HAKOM je proveo analizu dostupnosti širokopojasne brzine po adresama korisnika i to za brzine manje od 30 Mbit/s sukladno podacima koje HAKOM redovito prikuplja[19]. Naime, na temelju izvještaja o dostupnosti koji su HAKOM-u trenutno dostupni, HAKOM je za potrebe procjene potencijala korisnika kojima nije dostupna dolazna USO brzina od 14 Mbit/s, koristio podatke o dostupnosti brzina do 30 Mbit/s kako bi obuhvatio korisnike kojima nije dostupna dolazna brzina od 14 Mbit/s. Stoga je potrebno naglasiti kako procjene potencijalnog broja korisnika USO usluge uzimaju u obzir veći potencijal od očekivanog, ako se uzme u obzir da je predložena USO brzina 14 Mbit/s.

Sve analize izrađene su na temelju zadnjih dostupnih podataka koje su dostavili operatori za prosinac 2023. U analizi je uzeta u obzir pokrivenost mrežama pokretnih komunikacija koje su dostavili operatori za 2023. Pretpostavlja se da krajnji korisnik ima vanjsku antenu usmjerenu prema baznoj stanici. HAKOM je uzimao u obzir samo LTE pokrivenost, koja tehnički omogućuje sve brzine prijenosa koje su pokrivene analizom. 3G mrežu operateri već gase (ili su je već isključili), zbog čega ju HAKOM nije uzelo u obzir u analizi. 5G mreža omogućuje čak i veće brzine od LTE-a, ali je HAKOM još nije uzeo u obzir u analizi pokrivenosti jer je operatorima LTE dominanta tehnologija kojom ostvaruju pokrivanje teritorija RH.

HAKOM je analizirao pokrivenost samo nepokretnom širokopojasnom infrastrukturom i zajedničku pokrivenost nepokretnom širokopojasnom infrastrukturom i pokrivenost 4G (LTE) signalom pokretne mreže odgovarajuće kvalitete, kako je gore opisano. Svrha navedenog je bilo procijeniti gornju granicu broja korisnika i s time povezanu gornju granicu troškova koje će USO obveza prouzročiti. Sama pokrivenost signalom pokretne mreže odgovarajuće kvalitete ne znači automatski da je pristup moguć na nepokretnoj lokaciji, jer ponekad određena bazna stanica ne može pokriti tako velik broj korisnika odnosno kapaciteti ćelije ili pozadinskih veza su premali za pružanje zadovoljavajuće brzine svim korisnicima. Pri analizi broja korisnika HAKOM nije uzeo u obzir hibridna rješenja u dijelu gdje su na terenu dostupni priključci na nepokretnoj lokaciji koji korisniku omogućuju brzine manje od 10 Mbit/s, a nedostajuća brzina korisniku se zatim nadograđuje putem mobilne mreže. Izračun pokrivenosti ovim rješenjem vrlo je složen i ne bi rezultirao značajno drugačijim brojevima od navedenih.

HAKOM je u analizi uzeo u obzir objave namjere gradnje operatora, odnosno područja obuhvata najavljenih svjetlovodnih distribucijskih mreža i područja obuhvata iz projekata razvoja širokopojasne infrastrukture (PRŠI) u okviru ONP-a. Kada najavljeni priključci budu dostupni, korisnik koje će imati na raspolaganju novi priključak više neće imati pravo na univerzalnu uslugu. U trenutku kada mrežno priključno mjesto još nije izgrađeno, smatra se da korisnik ima pravo na pristup u okviru univerzalne usluge, naravno ako ne postoje druge mogućnosti priključka. U slučaju zahtjeva operatora univerzalne usluge, HAKOM provjerava podatke za svako pojedino kućanstvo - postoji li u blizini odgovarajuća infrastruktura ili odgovarajuća pokrivenost signalom pokretne mreže te postoji li u blizini adrese zainteresiranog kućanstva operator koji ima vlastitu infrastrukturu i spreman mu je pružiti odgovarajuću uslugu pod komercijalnim uvjetima. U slučaju sumnje, HAKOM može provjeriti kod vlasnika te mreže je li spreman ponuditi uslugu pod komercijalnim uvjetima.

Procjenu broja adresa/korisničkih jedinica koja potencijalno mogu ostvariti pravo na (predloženu) USO uslugu HAKOM je prikazao u tablicama 6 i 7.

Tablica 6 prikazuje potencijalne USO korisnike koji trenutno nemaju uopće mogućnost korištenja usluge širokopojasnog pristupa internetu. Izraz "nema nepokretne mreže" znači da na adresi trenutno ne postoji nepokretni širokopojasni priključak internetu niti jednog operatora, što ne isključuje postojanje nepokretne mreže. Isto tako, izraz "nema pokretne mreže" znači da ne postoji mreža operatora, koja osigurava brzinu od 30 Mbit/s (najmanja prijamna razina 4G signala (RSRP) od -105 dBm), što ne isključuje prisutnost mreža pokretne komunikacije na promatranoj adresi, ali signal mreže pokretne komunikacije je takav da ne osigurava spomenutu brzinu prijenosa.

Nadalje, tablica 7 prikazuje korisnike koji ostvaruju brzine prijenosa do 30 Mbit/s po korisniku, pa dio njih predstavlja potencijalne korisnike koji mogu ostvariti pravo na USO uslugu širokopojasnog pristupa internetu brzine definirane u poglavlju 2.2.3. Kao što je već spomenuto, na temelju izvještaja o dostupnosti koji su HAKOM-u trenutno dostupni, HAKOM je za potrebe procjene potencijala korisnika kojima nije dostupna dolazna USO brzina od 14 Mbit/s, koristio podatke o dostupnosti brzina do 30 Mbit/s kako bi obuhvatio korisnike kojima nije dostupna dolazna brzina od 14 Mbit/s. Stoga je potrebno naglasiti kako procjene potencijalnog broja korisnika USO usluge u tablici 7 uzimaju u obzir veći potencijal od očekivanog uzevši u obzir da je predložena USO brzina 14 Mbit/s.

Uzevši u obzir prethodno prikazane podatke u tablicama 6 i 7, 11 222 korisničkih jedinica na 10 512 različitih adresa u RH nema mogućnost korištenja usluge širokopojasnog pristupa internetu i/ili nema mogućnost korištenja usluge širokopojasnog pristupa internetu brzinama većim od 30 Mbit/s. Dodatno, uzimajući u obzir objave namjere gradnje operatora, odnosno područja obuhvata najavljenih svjetlovodnih distribucijskih mreža i područja obuhvata iz projekata razvoja širokopojasne infrastrukture (PRŠI) u okviru ONP-a, podaci pokazuju kako u RH postoji 10 769 korisničkih jedinica na 10 088 različitih lokacija na kojima nema mogućnosti korištenja usluge širokopojasnog pristupa internetu i/ili nema mogućnosti korištenja usluge širokopojasnog pristupa internetu brzinama većim od 30 Mbit/s. Navedene lokacije predstavljaju potencijalne nove priključke u okviru USO usluge na kojima korisnici mogu ostvariti pravo na USO uslugu. Još jednom je potrebno naglasiti kako ova procjena uzima u obzir veći potencijal od očekivanog, s obzirom da su radi nedostupnosti izvještaja uzeti u obzir i korisnici koji mogu ostvariti najmanje 14 Mbit/s, ali ne mogu ostvariti brzine veće od 30 Mbit/s.

Uzimajući u obzir navedeno, HAKOM je izvršio analizu potencijalnog troška povećanja postojeće brzine na 14 Mbit/s. S obzirom da očekivani trošak nije moguće točno procijeniti, HAKOM je u svrhu izračuna uzeo u obzir trošak aktivacije korisnika satelitskom tehnologijom što prema dostupnim podatcima s internetskih stranica operatora iznosi prosječno 408 eura. Slijedom navedenog, uz pretpostavku da će svi korisnici koji imaju pravo na USO uslugu istu zaista i ostvariti, potencijalni trošak omogućavanja pristupa navedenim korisnicima bi iznosio oko 4,39 milijuna eura. Za očekivati je da neće svi korisnici koji imaju pravo na USO uslugu zatražiti USO uslugu odjednom, pa bi se ovaj trošak uspostave USO usluge rasporedio u sljedeće tri godine.

2.2.5. Usluge govorne komunikacije

Već duži niz godina se smanjuje broj korisnika javne govorne usluge u nepokretnoj mreži, kao i količina ukupnih minuta, s obzirom na trend zamjene ove usluge govornom uslugom u mrežama pokretne komunikacije, kao i različitim OTT uslugama, poput WhatsAppa, Vibera, Facebook Messengera i sl.

Temeljni zahtjev univerzalne usluge je osigurati svim potrošačima po pristupačnoj cijeni ne samo odgovarajući širokopojasni pristup internetu, već i usluge govorne komunikacije, na nepokretnoj lokaciji. Stoga, HAKOM smatra da usluga govorne komunikacije treba biti sastavni dio opsega univerzalnih usluga. Također, korisnici moraju imati mogućnost ugovaranja govorne usluge samostalno ili povezano s drugim uslugama.

2.3.                   Cjenovna pristupačnost

Prema članku 118. stavku 1. ZEK-a, HAKOM treba pratiti razvoj i razinu maloprodajnih cijena univerzalnih usluga, i to osobito u odnosu na maloprodajne cijene i prihode potrošača. Sukladno Pravilniku, HAKOM utvrđuje cjenovnu pristupačnost univerzalnih usluga na način da osobito treba uzeti u obzir prosječne maloprodajne cijene odgovarajućih paketa navedenih usluga u odnosu na prosječne prihode potrošača odnosno kućanstva. Ukoliko HAKOM utvrdi da maloprodajne cijene nisu cjenovno pristupačne socijalno ugroženoj skupini potrošača, odlukom iz članka 119. ZEK-a određuje operatore univerzalnih usluga koji su obvezni osigurati posebne cjenovne sustave koji su prilagođeni potrebama socijalno ugroženih skupina krajnjih korisnika usluga (korisnika usluga s niskom razinom prihoda i korisnika usluga s posebnim socijalnim potrebama). Stoga je u nastavku HAKOM ocijenio cjenovnu pristupačnost univerzalnih usluga.

2.3.1. Analiza maloprodajnih paketa

HAKOM je u ovom poglavlju analizirao trenutno dostupne najpovoljnije ponude na tržištu, objavljene na internetskim stranicama operatora, uzimajući pri tom u obzir opseg USO usluga definiran ZEK-om i pripadajućim podzakonskim aktima. Stoga će analiza maloprodajnih ponuda obuhvatiti uslugu širokopojasnog pristupa internetu i usluge govorne komunikacije u nepokretnoj mreži.

Pri analizi cijena usluga pristupa internetu koje operatori komercijalno nude treba istaknuti da cijenu usluga obično ne određuju specifične tehnologije, već odabir brzine prijenosa podataka, trajanje ugovorne obveze i promet uključen u tarifu (ukoliko se isti dodatno naplaćuje). Međutim, većina operatora ima jedinstvenu cijenu neovisno o ugovornoj obvezi i nudi neograničeni podatkovni promet uključen u tarifu. Isto tako, operatori uglavnom ne rade razliku u cijeni neovisno o tome nudi li se pristup internetu kao samostalna usluga ili kao usluga koja se pruža u paketu s javno dostupnom govornom uslugom. Naime, prema podatcima koje HAKOM prikuplja na tromjesečnoj razini, sve više korisnika koristi pakete usluga čija maloprodajna cijena nije značajno veća u odnosu na uslugu koju operator nudi samostalno. Također, prema ispitivanju korisnika o navikama i iskustvima korištenja interneta u Republici Hrvatskoj, koje je HAKOM proveo tijekom studenog i prosinca 2022., većina korisnika, njih 78%, internet koristi u sklopu paketa usluga.

S obzirom na sve veću ponudu paketa usluga i minimalne razlike u cijeni usluge pristupa internetu neovisno o tome nudi li se pristup internetu kao samostalna usluga ili kao usluga koja se pruža u paketu s javno dostupnom govornom uslugom, HAKOM je pri ocjeni najpovoljnije maloprodajne ponude uzeo u obzir cijenu usluge pristupa internetu neovisno o tome nudi li se pristup internetu kao samostalna usluga ili u paketu s javno dostupnom govornom uslugom. Isto tako, u obzir su uzete ponude operatora nižih brzina pristupa s obzirom na definiranu USO brzinu, pa samim time tablica ne obuhvaća većinu ponuda dostupnih na infrastrukturama na kojima su moguće veće brzine pristupa internetu. Stoga se većina ponuda odnosi na pristup internetu putem bakrene parice koji ujedno predstavlja i najzastupljeniju uslugu širokopojasnog pristupa internetu u RH.

U RH bakrena pristupna infrastruktura je u vlasništvu HT-a. Ostali operatori uslugu širokopojasnog pristupa putem bakrene parice krajnjim korisnicima nude većinom putem HT-ovih veleprodajnih usluga na bakrenoj infrastrukturi. HT-ova „osnovna“ maloprodajna ponuda usluge širokopojasnog pristupa koja se pruža putem bakrene parice nudi brzinu od 20 Mbit/s u dolaznom i od 2 Mbit/s u odlaznom smjeru. Ukoliko nije moguće iz tehničkih razloga realizirati osnovnu brzinu od 20 Mbit/s u dolaznom smjeru, tada je osnovna brzina pristupa od 4 Mbit/s u dolaznom i od 512 kbit/s u odlaznom smjeru. Mjesečna naknada za osnovnu pristupnu brzinu iznosi 21,74 eura (PDV uključen). Uz svaku pristupnu brzinu HT nudi krajnjem korisniku određenu količinu prometa, odnosno prijenosa podataka (u blokovima od 1GB, 15 GB ili Flat) koja se dodatno naplaćuje. Velika većina korisnika koristi pakete s neograničenim podatkovnim prometom, međutim, HAKOM će za daljnje usporedbe razmatrati i HT-ovu ponudu s uključenom manjom količinom prometa s obzirom da je ista jeftinija. Uz prethodno opisanu osnovnu ponudu, HT krajnjim korisnicima nudi opcije nadogradnje brzine prijenosa podataka do maksimalnih 200 Mbit/s u silazu i do 50 Mbit/s u uzlazu koje ovise o tehničkim mogućnostima na lokaciji korisnika i ne naplaćuju se dodatno u odnosu na ugovorenu osnovnu pristupnu brzinu.

Maloprodajne ponude ostalih operatora koje se temelje na bakrenoj infrastrukturi dostupne su krajnjim korisnicima ili po jedinstvenoj cijeni uz maksimalnu dostupnu brzinu ovisno o tehničkim mogućnostima na lokaciji korisnika ili pak kroz različite cijene ovisno o ugovorenoj brzini. Maloprodajne ponude operatora na ostalim infrastrukturama pristupa dostupne su uglavnom po nižoj cijeni, međutim s obzirom na izgrađenost infrastrukture iste nisu dostupne na čitavom teritoriju RH.

Na tržištu postoje i usluge širokopojasnog pristupa koje se pružaju putem mreža pokretnih komunikacija, ali koje su svojom namjenom, tehničkim značajkama i cjenovnim karakteristikama jako slične uslugama širokopojasnog pristupa na nepokretnoj lokaciji. Za potrebe analize cijena usluge širokopojasnog pristupa na nepokretnoj lokaciji putem mreža pokretnih komunikacija razmatrane su usluge tri nacionalna operatora u mreži pokretnih komunikacija. Iako je u navedenim ponudama uključeni promet formalno ograničen, činjenica je da je promet u stvari neograničen, jer nakon potrošnje uključenog prometa korisnik i dalje može koristiti uslugu samo po značajno nižoj brzini.

Uzimajući u obzir pregled maloprodajnih ponuda (Tablica 8), cijene usluge širokopojasnog pristupa internetu nižih brzina pristupa kreću se u intervalima od 11,9 eura do 32,93 eura neovisno o tehnologiji pristupa i dostupnosti istih. Isto tako, osnovne ponude su uglavnom „najskuplje“ opcije s obzirom da korisnik vremenski ograničenim ponudama i/ili spajanjem više usluga istog operatora često može ugovoriti nižu cijenu.

Broadband Commission for Digital Development[20] pri ITU je u svojim ciljevima definirao da cijena najniže usluge širokopojasnog pristupa internetu treba biti ispod 2% mjesečnog bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stanovniku. U kontekstu RH navedeno znači kako bi cijena najniže usluge pristupa internetu trebala biti ispod 29,21 eura. Naime, prema podatcima Eurostat-a[21] bruto nacionalni dohodak za 2022. godinu iznosio je 67.865.550.294 eura, odnosno 17.528 eura po stanovniku. Iz navedenog možemo zaključiti kako su cijene usluge pristupa internetu u RH pristupačne prosječnim potrošačima.

Ukoliko pojedini korisnik na svojoj lokaciji nema mogućnost korištenja komercijalne usluge odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu za najviše 29,21 eura/mjesečno, ima pravo na USO uslugu širokopojasnog pristupa internetu definiranog u poglavlju 2.2.3. čija mjesečna naknada može iznositi najviše 29,21 eura.

Portugalski regulator (ANACOM) je za utvrđivanje pristupačne naknade za USO pakete za socijalno ugrožene primijenio, te na odgovarajući način prilagodio, pristup ITU-a, tako da je odredio da pristupačna cijena za USO pakete za socijalno ugrožene može iznositi najviše 2% neto dohotka po odrasloj osobi u riziku od siromaštva[22]. Primjenom ove metode mjesečna naknada za socijalni paket u RH može iznositi najviše 6,77 eura. Koristeći navedenu pretpostavku i uzimajući u obzir pregled važećih maloprodajnih ponuda operatora, HAKOM zaključuje kako cijene trenutno važećih komercijalnih ponuda nisu pristupačne socijalno ugroženoj skupini potrošača. Osim HT-a koji je određen operatorom za pružanje USO usluga te mu je određena obveza posebnih cjenovnih sustava, ostali operatori na tržištu trenutno ne pružaju tarifne opcije ili pakete namijenjene isključivo socijalno ugroženim krajnjim korisnicima. Također, država trenutno ne osigurava izravnu pomoć socijalno ugroženim korisnicima za ove usluge.

Slijedom navedenog, s obzirom da obveza pružanja USO paketa za socijalno ugrožene HT-u ističe 1. prosinca 2024., potrebno je odrediti operatora/operatore univerzalnih usluga koje treba obvezati na ponudu cjenovno pristupačnih tarifnih opcija ili paketa za socijalno ugrožene. Stoga je HAKOM u poglavlju 2.3.2. definirao najvišu razinu cijena koju smatra pristupačnom za socijalno ugrožene te koji korisnici imaju pravo na korištenje USO paketa za socijalno ugrožene.

2.3.2. Cjenovno pristupačne usluge za socijalno ugroženu skupinu potrošača

Prema Zakoniku, tarifne opcije ili pakete za socijalno ugrožene trebali bi nuditi svi pružatelji usluga pristupa internetu i usluge govorne komunikacije. U skladu s načelom proporcionalnosti, obveza svih pružatelja usluga pristupa internetu i usluge govorne komunikacije da ponude takve tarifne opcije ili pakete ne bi smjela dovesti do pretjeranog administrativnog ili financijskog opterećenja za te pružatelje. Na temelju objektivne ocjene, u slučaju postojanja pretjeranog administrativnog ili financijskog opterećenja za pojedine pružatelje usluga, HAKOM iznimno može donijeti odluku kojom se samo određenim pružateljima nameće obveza da ponude posebne tarifne opcije ili pakete.

Slijedom navedenog, HAKOM smatra da se obveza pružanja USO socijalnih paketa treba primjenjivati na sve operatore (izuzev operatora čiji je godišnji prihod manji od 2% u ukupnom godišnjem prihodu ostvarenom na tržištu elektroničkih komunikacija). Ovaj zaključak se temelji na sličnim razlozima kao i kod analize dostupnosti:

• Obveze regulatora moraju biti razmjerne i pravedne uz što manje narušavanje tržišnog natjecanja. Nametanje ovakve obveze operatorima koji imaju prihode manje od 2% od ukupnih prihoda na tržištu elektroničkih komunikacija u RH predstavljalo bi nerazmjeran teret s obzirom na njihovu tržišnu snagu (izraženo u prihodima i broju korisnika) što bi umanjilo njihov potencijal za daljnja ulaganja i tržišni rast ili ugrozilo opstanak na tržištu.

• Odredbom članka 124. stavka 3. ZEK-a propisano je da sustav nadoknade neto troškova pružanja univerzalnih usluga ostvaruje sredstva od doprinosa svih operatora kojima je udjel u ukupnom godišnjem prihodu ostvarenom na domaćim tržištima elektroničkih komunikacija veći od 2%. Drugim riječima, i zakonodavac smatra da operatori koji ostvaruju prihod manji od 2% ukupnih prihoda na tržištu elektroničkih komunikacija u RH, ne trebaju snositi dodatni financijski teret koji bi mogao ugroziti njihov opstanak na tržištu, a što bi obveza pružanja USO usluge dostupnosti svakako predstavljala.

HAKOM je u procjeni regulatornog učinka koja je Privitak 2 ovog dokumenta razmatrao opcije definiranja metodologije cjenovne pristupačnosti USO usluge širokopojasnog pristupa internetu za socijalno ugrožene korisnike, odnosno metodologije na temelju koje će se odrediti najviša razina cijena širokopojasnog pristupa internetu koja će se smatrati pristupačnom za socijalno ugrožene te koji korisnici imaju pravo na korištenje paketa za socijalno ugrožene.

Na temelju procjene regulatornog učinka, zaključeno je kako mjesečna naknada paketa za socijalno ugrožene za USO uslugu širokopojasnog pristupa internetu definiranog u poglavlju 2.2.3. može iznositi najviše 2% mjesečnog neto dohotka po odrasloj osobi u riziku od siromaštva. Slijedom navedenog, mjesečna naknada za socijalni paket u RH za USO uslugu širokopojasnog pristupa može iznositi najviše 6,77 eura.

Što se tiče usluga govorne komunikacije, trenutno HT kao operator USO usluge omogućava cjenovne popuste kroz paket Halo Super 30. Također, HT osigurava dodatne popuste za posebne kategorije pretplatnika (civilni invalidi, ratni i vojni invalidi, članovi užih obitelji poginulih i nestalih branitelja domovinskog rata i dr.) na usluge govorne komunikacije dok ostali operatori na tržištu trenutno ne pružaju takve tarifne opcije ili pakete namijenjene isključivo socijalno ugroženim krajnjim korisnicima. Radi nastavka kontinuiranog pružanja USO usluga na prikladan način na području RH, potrebno je osigurati daljnje pružanje ove univerzalne usluge, odnosno operatori univerzalnih usluga za cjenovnu pristupačnost trebaju i za usluge govorne komunikacije osigurati cjenovne popuste za socijalno ugrožene potrošače.

Dodatno, HAKOM smatra da operator univerzalne usluge posebne cjenovne sustave za ovu skupinu korisnika mora omogućiti vidljivim na svojoj početnoj internetskoj stranici, a sve u svrhu veće transparentnosti i lakše dostupnosti ovim pogodnostima za socijalno ugrožene potrošače. Sve pogodnosti za socijalno ugrožene potrošače moraju biti objavljene na jednom mjestu.

2.3.3. Posebne mjere i odgovarajuća podrška potrošačima s invaliditetom

Sukladno odredbama članka 118. stavka 6. ZEK-a, operatori univerzalnih usluga moraju poduzeti posebne mjere i pružiti odgovarajuću podršku potrošačima s invaliditetom, u svrhu osiguravanja raspoloživosti i cjenovne pristupačnosti povezane terminalne opreme te posebne opreme i posebnih usluga kojima se tim potrošačima omogućuje pristup univerzalnim uslugama na jednak način kakvim pristupaju i drugi potrošači, što, prema potrebi i ako je to primjenjivo, obuhvaća i usluge cjelovitog razgovora i usluge prijenosa.

Članak 33. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (NN br. 86/23) propisuje opremu i usluge za osobe posebnih društvenih skupina. Člankom 77. stavkom 3. istog Pravilnika, propisano je da operatori moraju posebno voditi računa o brzini otklanjanja kvarova i smetnji kod posebnih kategorija korisnika kao što su: domovi za starije i nemoćne osobe, starije i/ili invalidne osobe koje žive u kući ili stanu i sl. Krajnji korisnici usluga koji su osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom imaju prioritet kod uklanjanja kvarova na pristupnim vodovima: 95% kvarova mora biti uklonjeno u 24 sata te 100% kvarova mora biti uklonjeno u roku 72 sata. Konačno, dodatak 7. Pravilnika, sadrži pokazatelje kakvoće usluge u odnosu na osobe s invaliditetom.

Imajući u vidu da su odredbama Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga u dovoljnoj mjeri normirani zahtjevi za operatore u odnosu na potrošače s invaliditetom te da je u poglavlju 2.2.3. ove Analize navedeno na koga se primjenjuje USO socijalni paketi, što uključuje na odgovarajući način i potrošače s invaliditetom, HAKOM smatra da isto odgovara trenutnim zahtjevima potrošača s invaliditetom.

2.4.                   Javne telefonske govornice

HAKOM je prikupio i analizirao podatke vezane uz javne telefonske govornice. Na temelju dostavljenih podataka za razdoblje od zadnje tri godine (H1 2021., H1 2022. i H1 2023.) vidljiv je pad ukupnog broja minuta iz čega HAKOM zaključuje kako je, i u ovom razdoblju, nastavljen trend smanjenja društvene važnosti telefonskih govornica.

Pri tome treba napomenuti kako se i sam broj dostupnih telefonskih govornica u promatranom razdoblju smanjio za otprilike 20%.

Također, u istom razdoblju broj poziva na telefonskim govornicama prema brojevima hitnih službi se zadržao gotovo na istoj razini (oko 4000 poziva po polugodištu). Unatoč nastavku trenda smanjenja društvene važnosti telefonskih govornica, HAKOM je mišljenja kako ostvarenih preko šezdeset tisuća minuta putem telefonskih govornica (H1 2023.) pokazuje da telefonske govornice i dalje nisu u potpunosti izgubile društvenu važnost odnosno da trebaju ostati sastavni dio univerzalnih usluga.

Temeljem analize podataka te uzevši u obzir i opći javni interes za korištenjem govornica, HAKOM je zaključio kako se pristup javnim telefonskim govornicama i dalje mora osigurati u okviru univerzalne usluge.

Nadalje, HAKOM je mišljenja kako bi se dostupnost usluge telefonskih govornica zadovoljila ako se iste nastave pružati isključivo na mjestima od javnog interesa s naglaskom na telefonske govornice na kojima je unazad godinu dana ostvaren promet. U slučaju da na javnim mjestima postoje telefonske govornice na kojima u zadnjih godinu dana nije ostvaren promet iste je moguće ukinuti uzevši u obzir da po mišljenju HAKOM-a nisu više od javnog interesa. Navedena mogućnost prekida pružanja usluge javnih telefonskih govornica ne bi se odnosila na slučaj kada se radi o jedinoj javnoj telefonskoj govornici unutar ili u blizini mjesta od javnog interesa.

HAKOM napominje kako se uslijed spomenutih promjena ne očekuje povećanje broja telefonskih govornica u odnosu na postojeće stanje. Međutim, to ne isključuje obvezu postavljanja telefonskih govornica u novoizgrađene javne institucije od izrazitog značenja ili na temelju opravdanog zahtjeva takve institucije.

3.   Kakvoća pružanja univerzalnih usluga

Operatori univerzalnih usluga obvezni su HAKOM-u dostavljati godišnje izvješće o vrijednostima pokazatelja kakvoće univerzalnih usluga. HAKOM kroz godišnja izvješća o vrijednostima pokazatelja kakvoće univerzalnih usluga prati podatke o kakvoći univerzalnih usluga kroz sljedeće parametre: vrijeme uspostave usluge na nepokretnoj lokaciji, učestalost kvarova po pretplatničkom pristupnom vodu (priključku), vrijeme uklanjanja kvara, učestalost neostvarenih poziva, vrijeme uspostave poziva i omjer broja javnih telefonskih govornica u radu. HAKOM će u pisanom obliku upozoriti operatora univerzalnih usluga koji ne ispunjava mjerila kakvoće univerzalnih usluga, odnosno ne obavlja univerzalne usluge u skladu s odredbama Zakona i ovoga pravilnika.

Godišnja izvješća HT-a iz Dodatka 1. Pravilnika o univerzalnim uslugama u elektroničkim komunikacijama, koje HT dostavlja kao operator univerzalnih usluga, HAKOM objavljuje na svojim službenim internetskim stranicama.

Analizom dostavljenih podataka vidljivo je da HT pruža usluge unutar propisanih okvira.

4.   Zaključak

Prilikom analize dostupnosti i kvalitete pružanja univerzalnih usluga HAKOM je uzeo u obzir i čitav niz drugih relevantnih okolnosti i očekivanih promjena na tržištu širokopojasnog pristupa internetu, uključujući navike korištenja usluga korisnika, analizu brzina u maloprodajnim paketima i ishode zemljopisnog pregleda iz članka 58. ZEK-a, te dodatne dokaze da se dostupnost univerzalnih usluga ne može osigurati u uobičajenim tržišnim okolnostima ili putem drugih mogućih mehanizama nacionalnih javnih politika na cjelokupnom teritoriju RH.

U odnosu na minimalnu brzinu pristupa internetu, HAKOM je temeljem Analize kakvoće zaključio da je, s obzirom na potrebu za univerzalnim pristupom Internetu, od 1. siječnja 2025. primjerena brzina djelotvornog (širokopojasnog) pristupa internetu treba iznositi u dolaznom smjeru minimalno 14 Mbit/s, a u odlaznom smjeru minimalno 1 Mbit/s. Minimalna mjesečna količina besplatnih podataka unutar USO paketa treba iznositi najmanje 150 GB. HAKOM smatra opravdanim da realizaciju zahtjeva za pružanjem univerzalne usluge mogu ostvariti samo oni korisnici koji nemaju dostupnu infrastrukturu koja osigurava navedenu minimalnu brzinu odnosno svi oni koji mogu komercijalno dobiti veću brzinu ne mogu zahtijevati pružanje univerzalne usluge.

Također, HAKOM je mišljenja kako bi operator koji bi mogao imati obveze pružanja USO usluge trebao imati pokrivenost najmanje polovice korisničkih jedinica u geografskoj jedinici. Pokrivenost od najmanje 50% je pokazatelj znatnije izgrađenosti nepokretne infrastrukture operatora i ukazuje na veliku vjerojatnost da operator može osigurati spajanje krajnjeg korisnika na mrežu. Također, za očekivati je da će takav operator i povećati pokrivenost u toj geografskoj jedinici u narednom razdoblju. Dodatno, HAKOM je zaključio kako se obveze pružanja USO usluge za dostupnost primjenjuje na operatore koji imaju prihod veći od 2% od ukupnih prihoda na tržištu elektroničkih komunikacija u RH. Prethodno navedene kriterije zadovoljavaju: HT u svim geografskim jedinicama, A1 u 19 geografskih jedinica, a Telemach u 5 geografskih jedinica. Važno je napomenuti kako se USO usluga može realizirati tehnološki neutralno, pa je istu moguće realizirati pokretnom mrežom, HT ju u većini slučajeva realizira putem pokretne mreže. Tako da ako je navedeni operator ujedno i operator pokretne mreže, u mogućnosti je USO uslugu osigurati i bežično.

U odnosu na cjenovnu pristupačnost, HAKOM je zaključio kako su cijene usluge pristupa internetu u RH pristupačne prosječnim potrošačima. Naime, Broadband Commission for Digital Development[23] pri ITU je u svojim ciljevima definirao da cijena osnovnog paketa usluge širokopojasnog pristupa internetu treba biti ispod 2% mjesečnog bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stanovniku. U kontekstu RH navedeno znači kako bi cijena osnovnog paketa usluge pristupa internetu trebala biti ispod 29,21 eura. Navedeno znači da mjesečna naknada USO paketa ne smije iznositi više od 29,21 eura.

HAKOM smatra da se obveza pružanja USO socijalnih paketa treba primjenjivati na sve operatore (izuzev operatora čiji je godišnji prihod manji od 2% u ukupnom godišnjem prihodu ostvarenom na tržištu elektroničkih komunikacija). Mjesečna naknada paketa za socijalno ugrožene za USO uslugu djelotvornog širokopojasnog pristupa može iznositi najviše 2% mjesečnog neto dohotka po odrasloj osobi u riziku od siromaštva. Stoga, mjesečna naknada za USO uslugu djelotvornog širokopojasnog pristupa za socijalno ugrožene u RH može iznositi najviše 6,77 eura. Cjenovne popuste za socijalno ugrožene potrošače potrebno je osigurati i za usluge govorne komunikacije.

Pravo korištenja USO paketa za socijalno ugrožene vezano je uz već postojeći status socijalno ugroženih korisnika, a za koji korisnici imaju izdane potvrde od mjerodavnih institucija, što im služi kao dokaz ostvarivanja prava. Pravo na USO paket za socijalno ugrožene mogu ostvariti:

•                   korisnici zajamčene minimalne naknade,

•                   korisnici osobne invalidnine kojemu nije osigurana usluga smještaja ili organizirano stanovanje,

•                   korisnici nacionalne naknade za starije osobe,

•                   korisnici novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji,

•                   korisnik novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata i

•                   korisnici prava na naknadu za ugroženog kupca energenata (ovo pravo mogu ostvariti i članovi kućanstva prethodno navedenih kategorija).

Slijedom svega navedenog, HAKOM je predložio izmjene i dopune Pravilnika o univerzalnim uslugama u elektroničkim komunikacijama koje će obuhvatiti i izmjenu minimalne brzine pristupa internetu, te će na temelju Analize kakvoće HAKOM donijeti i odluku o raspisivanju javnog natječaja za pružanje univerzalnih usluga na području RH, odnosno na određenom dijelu državnog područja RH te na temelju istog odabrati operatora/operatore za pružanje univerzalnih usluga na razdoblje od sljedeće tri godine.