e-Rasprava | Pregled amandmana i komentara

Javna rasprava - Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima dodjele i uporabe radiofrekvencijskog spektra

Datum otvaranja rasprave: 11. listopada 2017. 15:00

Datum zatvaranja rasprave: 27. listopada 2017. 15:00

Naknada za zrakoplovne, pomorske, radiolokacijske, radionavigacijske službe te službe plovidbe unutarnjim vodama

Članak 19.

Naknada za uporabu radiofrekvencijskog spektra, koji je namijenjen isključivo zrakoplovnoj ili pomorskoj službi, radiolokacijskoj ili radionavigacijskoj službi te službi plovidbe unutarnjim vodama, iznosi 50,00 kuna, neovisno o vrsti radijske postaje.

HRVATSKA REGULATORNA AGENCIJA ZA MREŽNE DJELATNOSTI

Naknada u zemaljskoj radiodifuziji

NACRT PRIJEDLOGA PRAVILNIKA

Članak 20.

(1) Za sve radijske postaje koje sukladno koncesijskom ugovoru i/ili dozvoli za uporabu radiofrekvencijskog spektra odašilju u istoj radiodifuzijskoj mreži, naknada se utvrđuje prema broju stanovnika na predviđenom području pokrivenosti svih odašiljača u toj radiodifuzijskoj mreži, frekvencijskom pojasu i načinu odašiljanja u skladu s Tablicom 7. i stavkom 2. ovog članka.

O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O AMATERSKIM RADIJSKIM KOMUNIKACIJAMA

Tablica 7.

Zagreb, rujan 2017.

I. OSNOVA ZA DONOŠENJE PRAVILNIKA

Člankom 12. stavkom 1. točkom 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje: ZEK) propisana je ovlast Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) za donošenje propisa za provedbu ZEK-a, čije donošenje je u nadležnosti HAKOM-a sukladno ZEK-u.

Na temelju dosadašnje prakse, HAKOM je uočio nejasnoće i nedorečenosti postojećeg Pravilnika o amaterskim radijskim komunikacijama (NN br. 45/12 i 97/14, dalje: Pravilnik). Također, Hrvatski radioamaterski savez (dalje: HRS) je predložio određene izmjene u svezi uporabe određenih radiofrekvencijskih pojaseva.

U tom smislu, HAKOM je ocijenio osnovanim donijeti izmjene Pravilnika.

II. OCJENA STANJA I OBRAZLOŽENJE IZMJENA

Pravilnik je donesen temeljem ovlasti propisane člankom 82.a stavkom 5. ZEK-a i njime su propisani podrobniji uvjeti dodjele i uporabe radiofrekvencijskog spektra za potrebe amaterskih radijskih komunikacija, radioamaterski razredi, polaganje radioamaterskog ispita, tehnički i drugi uvjeti uporabe amaterskih radijskih postaja i opreme.

U cilju podrobnijeg opisa djelovanja radioamaterskih klubova, dodana je definicija radioamaterskog kluba u članku 2.

U suradnji s HRS-om, u članku 4. je dodatno propisano za koje je postaje je potrebna suglasnost HRS-a.

U članku 13. je dodatno pojašnjeno privremeno postavljanje radioamaterske postaje.

Br.	Broj stanovnika na području pokrivenosti radiodifuzijske mreže	Godišnja naknada (u kunama)
1.	Od 300 001 do 500 000 stanovnika	5.000,00
2.	Od 500 001 do 1 000 000 stanovnika	10.000,00
3.	Od 1 000 001 do 3 000 000 stanovnika	25.000,00
4.	Više od 3 000 001 stanovnika	50.000,00

(2) Iznos godišnje naknade iz stavka 1. ovog članka izračunava se na način da se odgovarajući iznos naknade iz Tablice 7. pomnoži s koeficijentom k koji, ovisno o sustavu, iznosi:

U Dodatku 1, Tablici 1., dodani su, u dogovoru s HRS-om, određeni frekvencijski pojasevi uz osnovna ograničenja (2 MHz, 5 kHz, 14 MHz), uz izmjenu odgovarajućih napomena.

Sukladno članku 22. stavku 5. ZEK-a, o prijedlogu Pravilnika potrebno je provesti postupak javne rasprave sa zainteresiranom javnošću.

1. k = 1 za digitalnu radiodifuziju za sustave koji koriste širine pojasa veće od 1.6 MHz (VHF pojas III, UHF IV i V)

III. TEKST NACRTA PRIJEDLOGA PRAVILNIKA

Prilaže se tekst Nacrta Pravilnika.

HRVATSKA REGULATORNA AGENCIJA ZA MREŽNE DJELATNOSTI

2. k = 0.5 za ostale sustave: za analognu radiodifuziju (VHF pojas I, II i III, UHF IV i V), analognu i digitalnu LF, MF i HF radiodifuziju (pojasevi: 148,5 kHz – 283,5 kHz, 526,5 kHz – 1606,5 kHz, 3950 kHz – 26100 kHz) te za digitalnu radiodifuziju za sustave koji koriste širine pojasa do ili jednako 1.6 MHz (VHF pojas III i L-pojas).

Na temelju članka 12. stavka 1. točke 1. i članka 82.a. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17), Vijeće Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti donosi

(3) Ako se radijska mreža odašiljača za odašiljanje radijskog programa u analognim radiodifuzijskim sustavima upotrebljava na način da se na istim frekvencijama odašilje radijski program dva ili više nakladnika radija, utvrđeni iznos naknade izračunava se za svakog nakladnika posebno, razmjerno ukupnom trajanju odašiljanja njihova programa tijekom tjedna.

PRAVILNIK

Naknada za privremenu uporabu radijskih postaja

Članak 21.

O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O UVJETIMA DODJELE I UPORABE RADIOFREKVENCIJSKOG SPEKTRA

Za uporabu radiofrekvencijskog spektra temeljem privremene dozvole za uporabu radofrekvencijskog spektra visina naknade utvrđuje se razmjerno visini godišnje naknade utvrđene za tu vrstu službe, u skladu s odredbama ovog Pravilnika, a naknada se plaća unaprijed prije izdavanja dozvole za radijsku postaju i to za cijelo razdoblje valjanosti te dozvole.

Naknada za obavljanje tehničkog pregleda kod nakladnika elektroničkih medija

Članak 1.

Članak 22.

Naknada za obavljanje tehničkog pregleda kojim se utvrđuje ispunjavanje uvjeta dodijeljene koncesije nakladniku elektroničkih medija, iznosi 2.000,00 kuna po obavljenom tehničkom pregledu.

U Pravilniku o amaterskim radijskim komunikacijama (NN br. 45/12 i 97/14; dalje: Pravilnik) u članku 2. na kraju točke 3. točka se zamjenjuje zarezom i dodaje se nova točka 4. koja glasi:

„4. radioamaterski klub: udruga radioamatera registrirana u skladu s propisima RH.“

Članak 2.

U članku 4. stavku 3. točka 3. mijenja se i glasi:

„3. amaterski repetitor ili digipitor koji postavlja Savez ili klub, na temelju plana koji se dostavlja Agenciji ili uz prethodnu pisanu suglasnost Saveza,“

U stavku 3. na kraju točke 5. zarez se zamjenjuje točkom i dodaje se nova rečenica koja glasi:

Naknada za posebna ovlaštenja za obavljanje djelatnosti u elektroničkim komunikacijama

„Za postavljanje ove postaje klub treba dobiti prethodnu suglasnost Saveza,“

Članak 23.

Članak 3.

(1) Podnositelj zahtjeva za izdavanje posebnog ovlaštenja za obavljanje djelatnosti u elektroničkim komunikacijama obvezan je prilikom podnošenja zahtjeva uplatiti iznos od 700,00 kuna.

(2) Nositelj ovlaštenja iz stavka 1. ovog članka obvezan je za vrijeme trajanja ovlaštenja plaćati godišnju naknadu za obavljanje ovlasti u iznosu od 500,00 kuna.

U članku 13. stavku 2. iza riječi „mjeseca“ dodaje se riječ „neprekidno“.

(3) U slučaju neplaćanja naknade iz ovog članka primjenjuju se odredbe posebnih propisa.

Članak 4.

(4) Ako se nositelj ovlaštenja u pisanom obliku ne odrekne izdanog ovlaštenja prije početka sljedećeg obračunskog razdoblja, obvezan je platiti godišnju naknadu iz stavka 2. ovog članka za sljedeće obračunsko razdoblje.

U Dodatku 1., poglavlju 1., Tablica 1. mijenja se i glasi:

„TABLICA 1.

IV NAKNADA ZA OBAVLJANJE DRUGIH POSLOVA HAKOM-A U PODRUČJU ELEKTRONIČKIH KOMUNIKACIJA

Članak 24.

(1) Naknada za obavljanje drugih poslova HAKOM-a, izražena u postotku od ukupnog godišnjeg bruto prihoda koji su u prethodnoj kalendarskoj godini ostvarili operatori u obavljanju djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga na tržištu, iznosi 0,20% ukupnog godišnjeg bruto prihoda.

(2) Naknadu iz točke 1. ovog stavka obvezni su plaćati samo oni operatori koji su u prethodnoj kalendarskoj godini ostvarili bruto prihod veći od 1.000.000,00 kuna.

(3) Izvješće o iznosu ukupnog godišnjeg bruto prihoda ostvarenoga od obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga na tržištu, svi operatori obvezni su dostaviti HAKOM-u najkasnije do 31. ožujka tekuće godine.

(4) U slučaju završetka obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, operatori su obvezni dostaviti izvješće o iznosu ukupnog godišnjeg bruto prihoda iz tekuće kalendarske godine najkasnije 60 dana nakon završetka obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga.

V NAKNADA ZA OBAVLJANJE POSLOVA HAKOM-A U PODRUČJU POŠTANSKIH USLUGA

Izračun i visina naknade

Članak 25.

(1) Naknada za obavljanje poslova HAKOM-a u području poštanskih usluga iznosi 0,20% ukupnog godišnjeg bruto prihoda ostvarenoga od obavljanja poštanskih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini.

(2) Naknadu iz točke 1. ovog stavka obvezni su plaćati samo oni davatelji poštanskih usluga koji su u prethodnoj kalendarskoj godini ostvarili bruto prihod veći od 1.000.000,00 kuna.

(3) Izvješće o iznosu ukupnog godišnjeg bruto prihoda, ostvarenoga od obavljanja poštanskih usluga prethodne kalendarske godine, svi davatelji poštanskih usluga obvezni su dostaviti HAKOM-u najkasnije do 31. ožujka tekuće godine.

VI NAKNADA ZA OBAVLJANJE POSLOVA HAKOM-A U PODRUČJU ŽELJEZNIČKIH USLUGA

Izračun i visina naknade

Članak 26.

(1) Naknada za obavljanje poslova HAKOM-a u području regulacije tržišta željezničkih usluga iznosi 1,1% ukupnog godišnjeg bruto prihoda upravitelja infrastrukture ostvarenog od željezničkih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini.

(2) Naknadu iz stavka 1. ovog članka obvezan je plaćati upravitelj infrastrukture.

(3) Upravitelj infrastrukture ukupni iznos naknade iz stavka 1. ovog članka preračunava i naplaćuje od željezničkih prijevoznika razmjerno udjelu pojedinog željezničkog prijevoznika u ukupnom godišnjem bruto prihodu upravitelja infrastrukture ostvarenom od željezničkih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini. Ukupan iznos koji upravitelj infrastrukture naplati od željezničkih prijevoznika na ime naknade ne smije biti veći od iznosa definiranog u stavku 1. ovog članka.

(4) Izvješće o iznosu ukupnog godišnjeg bruto prihoda, ostvarenoga od obavljanja željezničkih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini, upravitelj infrastrukture obvezan je dostaviti HAKOM-u najkasnije do 31. ožujka tekuće godine.

VII NAČIN PLAĆANJA NAKNADA

Članak 27.

(1) Naknade propisane ovim Pravilnikom uplaćuju se na račun HAKOM-a, na temelju izdanog računa.

(2) Naknade propisane ovim Pravilnikom dospijevaju 30 dana od dana izdavanja računa, osim ako za pojedine naknade ovim Pravilnikom nije drugačije propisano.

(3) Obveznik plaćanja naknade koji smatra da mu naknada nije ispravno obračunata ima pravo, u roku od osam dana od dana izdavanja računa iz stavka 1. ovog članka, pisanim putem prigovoriti izdanom računu. Ukoliko HAKOM utvrdi da je prigovor osnovan, izdati će novi račun s novim rokom dospijeća. Ukoliko HAKOM ne utvrdi da je prigovor osnovan i ne izda novi račun, obveznik plaćanja naknade obvezan je platiti izdani račun u roku dospijeća.

(4) Na svaku naknadu uplaćenu nakon roka dospijeća obračunavaju se zakonske zatezne kamate.

(5) Ako se naknada ne plati u roku dospijeća naznačenom na računu iz stavka 1. ovog članka, HAKOM će obvezniku plaćanja naknade izdati pisanu opomenu najkasnije u roku od 30 dana od isteka roka dospijeća računa.

(6) Naknade uplaćene prema odredbama ovog Pravilnika ne vraćaju se.

VIII PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Naknada za uporabu radiofrekvencijskog spektra

Članak 28.

(1) Ovaj Pravilnik se ne primjenjuje ako je za dodijeljeni dio radiofrekvencijskog spektra obračunsko razdoblje za izračun visine naknade za uporabu radiofrekvencijskog spektra počelo teći prije dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka, plaća se naknada u iznosu i prema rokovima dospijeća određenim prema propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog Pravilnika.

(3) Nakon isteka obračunskog razdoblja iz stavka 1. ovog članka, iznos visine naknade bit će određen u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

Prestanak važenja propisa

Članak 29.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje vrijediti Pravilnik o plaćanju naknada za obavljanje poslova Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (Narodne novine br. 122/15).

Stupanje na snagu Pravilnika

Članak 30.

Ovaj Pravilnik objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama..

KLASA: 011-02/17-02/02

URBROJ: 376-08-17-1

Zagreb,

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Dražen Lučić

Razred	Frekvencijski pojas	Napo-mena	Status	Snaga odašiljača (PEP) (W)	Maksimalna širina pojasa
A	135,7 – 137,8 kHz	4	S	1	200 Hz
	472 – 479 kHz	4*	S	1	200 Hz
	1810 – 1850kHz		Pex	1500	2.7 kHz
	1850-2000 kHz	6	S	1000	2.7 kHz
	3500 – 3800 kHz		P	1500	2.7 kHz
	5351,5 - 5366,5 kHz	7	S	15
	7000 – 7100 kHz	1	Pex	1500
	7100 – 7200 kHz	1	S	1500
	10 100 – 10 150 kHz	3	S	250	2.7 kHz
	14 000 – 14 250 kHz	1	Pex	1500
	14 250 – 14 350 kHz		Pex	1500
	18 068 – 18 168 kHz	1	Pex	1500
	21 000 – 21 450 kHz	1	Pex	1500
	24 890 – 24 990 kHz	1	Pex	1500
	28 000 – 29 700 kHz	1	Pex	1500	6.0 kHz
	50 000 – 51 900 kHz		S	100	12.0 kHz
	70 000 – 70 450 kHz		S	10	12.0 kHz
	144 – 146 MHz	1	Pex	1500	20.0 kHz

Razred	Frekvencijski pojas	Napo-mena	Status	Snaga odašiljača (PEP) (W)	Maksimalna širina kanala
A	430 – 440 MHz	2, 5	Pex	1500	2 MHz / 7 MHz
	1240 – 1300 MHz	1*, 5	S	1500	2 MHz / 7 MHz / 18 MHz
	2300 – 2400 MHz	5	S	150	10 MHz / 20 MHz
	2400 – 2450 MHz	1, 2, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	3400 – 3410 MHz	5	S		10 MHz
	5650 – 5850 MHz	1*, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	10 – 10,45 GHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	10,45 – 10,5 GHz	1, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	24 – 24,05 GHz	1	Pex
	24,05 – 24,25 GHz	2, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	47 – 47,2 GHz	1	Pex
	76 – 77,5 GHz	1, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	77,5 – 78 GHz	5	P		10 MHz / 20 MHz
	78 – 81 GHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	122,25 – 123 GHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	134 – 136 GHZ	5	Pex		10 MHz / 20 MHz
	136 – 141 GHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	241 – 248 GHz	1	S
	248 – 250 GHz	1	Pex

Razred	Frekvencijski pojas	Napo-mena	Status	Snaga odašiljača (PEP) (W)	Maksimalna širina kanala
P	3500 – 3800 kHz 7000 – 7200 kHz 14040 – 14150 i 14280 - 14350 21000 - 21450 kHz		P	100	2.7 kHz
	28000 - 29700 kHz		P	100	6.0 kHz
	144 – 146 MHz	1	Pex	100	20.0 kHz
	430 – 440 MHz	2, 5	Pex		2 MHz / 7 MHz
	1240 – 1300 MHz	1*, 5	S		2 MHz / 7 MHz / 18 MHz
	2300 – 2400 MHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	2400 – 2450 MHz	1, 2, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	5650 – 5850 MHz	1*, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	10 – 10,45 GHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	10,45 – 10,5 GHz	1, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	24 – 24,05 GHz	1, 5	Pex		10 MHz / 20 MHz
	24,05 – 24,25 GHz	2	S
	47 – 47,2 GHz	1	Pex
	76 –77,5 GHz	1, 5	S		10 MHz / 20 MHz
	77,5 – 78 GHz	5	P		10 MHz / 20 MHz
	78 – 81 GHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	122,25 – 123 GHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	134 – 136 GHZ	5	Pex		10 MHz / 20 MHz
	136 – 141 GHz	5	S		10 MHz / 20 MHz
	241 – 248 GHz	1	S
	248 – 250 GHz	1	Pex

„

U poglavlju 2., Napomeni 5, točka 2. mijenja se i glasi:

„- 18 MHz i 20 MHz – odnosi se na frekvencijsko ili kvadraturno modulirani prijenos.“

U poglavlju 2., iza Napomene 5 dodaju se nove Napomene 6 i 7 koje glase:

„Napomena 6:

U frekvencijskom području 1850 - 2000 kHz najveća srednja snaga odašiljača iznosi 1000 W.

Napomena 7:

U frekvencijskom području 5351,5 - 5366,5 kHz najveća ekvivalentna izotropna snaga odašiljača (EIRP –Equivalent Isotropically Radiated Power) iznosi 15 W.“

Članak 5.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.

KLASA:

URBROJ:

Zagreb,

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Dražen Lučić

1.	NOSITELJ DOZVOLE
1.1.	Naziv / Ime i prezime
1.2.	OIB
1.3.	Adresa
2.	UPORABA FREKVENCIJE
2.1.	Frekvencijsko područje ili dodijeljena frekvencija odašiljača
2.2.	Frekvencijsko područje ili dodijeljena frekvencija prijamnika
2.3.	Vrsta radiokomunikacijske službe i vrsta radijske postaje
2.4.	Kategorija uporabe
2.5.	Pozivna oznaka
2.6.	Drugi znak identifikacije
2.7.	MMSI broj
3.	UREĐAJ
3.1.	Snaga odašiljača
3.2.	Vrsta emisije
3.3.	Broj uređaja za koje vrijedi dozvola
4.	LOKACIJA RADIJSKE POSTAJE
4.1.	Područje uporabe
4.2.	Zemljopisna duljina i širina središta područja pokrivanja
4.3.	Polumjer područja pokrivanja (km)
5.	ANTENSKI SUSTAV I DIJAGRAM ZRAČENJA
5.1.	Dobitak (dBd)
5.2.	Vrsta antene
5.3.	Polarizacija
6.	NAPOMENE
6.1.


Dozvola vrijedi od (nadnevak) do (nadnevak)Potpis ovlaštene osobe: M.P. (mjesto i nadnevak izdavanja dozvole)(ime i prezime i dužnost ovlaštene osobe u Agenciji)

Obrazac HAKOM-OB-D04-PK

REPUBLIKA HRVATSKA

REPUBLIC OF CROATIA

HRVATSKA REGULATORNA AGENCIJA ZA MREŽNE DJELATNOSTI

CROATIAN REGULATORY AUTHORITY FOR NETWORK INDUSTRIES

DOZVOLA ZA UPORABU RADIOFREKVENCIJSKOG SPEKTRA NA PLOVILU

SHIP STATION LICENCE / LICENCE DE STATION DE NAVIRE / LICENCIA DE ESTACIÓN DE BARCO

Broj/No. PL- .

	EEO	REO/SEO
PREDNOSTI	Operatoru s tržišnim udjelom jednakim udjelu SMP operatora osigurava dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene. Za tržišta koja su u potpunosti konkurentna: nema rizika od ulaska neučinkovitih operatora na tržište Dostupnost podataka	Operatoru s tržišnim udjelom nižim od tržišnog udjela SMP operatora osigurava dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene Promiče tržišno natjecanje - uzima u obzir niže ekonomije razmjera alternativnih operatora
NEDOSTACI	Ne potiče u dovoljnoj mjeri razvoj tržišnog natjecanja - ne uzima u obzir niže ekonomije razmjera alternativnih operatora	Zahtjeva procjenu ekonomije razmjera učinkovitog operatora Rizik od ulaska na tržište neučinkovitih operatora Dostupnost podataka
PRIMJENA	ex-post regulacija ili na tržištima koja su u potpunosti konkurentna	ex-ante regulacija

Promatrajući praksu u drugim zemljama članicama EU, vidljivo je kako nacionalna regulatorna tijela primjenjuju različite pristupe za procjenu učinkovitosti operatora (slika 7.). Izbor pristupa ovisi o situaciji na tržištu i ciljevima koji se žele postići regulacijom tog tržišta u određenom razdoblju.

Slika 7. Primjena razine učinkovitosti u EU

Izvor: Cullen International

Nadalje, u tablici 2. su dani primjeri nekih zemalja koje koriste SEO pristup te razina primijenjenog tržišnog udjela za SEO operatora.

Tablica 2. Primjeri zemalja koje koriste SEO pristup

Država	SEO tržišni udio
Grčka	13,5%
Norveška	20%
Luksemburg	15%
Cipar	20%
Belgija	15%

Slijedom svega navedenog, s obzirom da odabir REO ili SEO pristupa omogućava da hipotetski operator može ponuditi maloprodajne usluge uz dovoljan prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene, pri čemu se primjenom SEO pristupa izbjegava nedostatak ne postojanja revidiranih regulatornih financijskih izvještaja alternativnih operatora, HAKOM smatra opravdanim zadržati primjenu SEO pristupa.

Navedeni pristup je u skladu i s Preporukom Europske komisije o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama, gdje je naglašeno: „Ako u prošlosti ulazak na tržište ili širenje tržišta nije uspjelo (kao što se može vidjeti primjerice iz nalazâ o dosadašnjem ponašanju) ili ako jako mala količina parica i njihova znatno ograničena zemljopisna raširenost u usporedbi s NGA mrežom SMP operatora pokazuju da objektivni ekonomski uvjeti nisu pogodni za širenje opsega alternativnih operatora, nacionalna regulatorna tijela mogu prilagoditi prodajne troškove SMP operatora na temelju opsega kako bi ekonomska replikacija postala realno moguća.“

Naime, promatrajući razvoj tržišnog natjecanja na tržištu RH, s obzirom na još uvijek visoki tržišni udio HT grupe, činjenicu da u posljednjih nekoliko godina nema ulaska na tržište te da pojedini operatori smanjuju količinu korištenja veleprodajnih usluga HT-a ili ne koriste nove veleprodajne usluge HT-a, primjena SEO pristupa je opravdana.

Do sada je HAKOM koristio tržišni udio od 25% kao preduvjet za SEO izračun troškova. Uzevši u obzir da je tržišni udio HT grupe relativno stabilan te da na tržištu širokopojasnog pristupa internetu na kraju 2018. iznosi gotovo 74%, HAKOM smatra potrebnim izmijeniti vrijednost tržišnog udjela za koji se prilagođavaju SEO troškovi. Pritom je razinu tržišnog udjela potrebno odrediti na razini koju bi alternativni operator trebao postići kako bi postao održiv konkurent u RH te u narednom razdoblju potaknuti ulazak novog operatora na tržište kako bi se osigurala učinkovita konkurencija. Promatrajući tržišne udjele alternativnih operatora izraženo u broju priključaka putem veleprodajnih usluga HT-a u odnosu na ukupan broj HT-ovih veleprodajnih i maloprodajnih priključaka, alternativni operatori imaju udjele manje od 15%.

Slijedom navedenog, HAKOM smatra opravdanim koristiti SEO test, pri čemu se kao polazna točka izračuna prodajnih troškova koristi troškovna struktura HT-a. Uzevši u obzir stanje u RH i praksu u drugim zemljama, HAKOM smatra tržišni udio od 15% opravdanim kao preduvjet za SEO izračun troškova.

Prilagodba HT-ovih troškova koja odražava ekonomije razmjera i pregovaračku moć SEO operatora će biti provedena za:

- vlastite mrežne troškove (prilagodba BU-LRAIC+ modela za jezgrenu i agregacijsku mrežu za operatora s tržišnim udjelom od 15%)

- maloprodajne troškove.

3.2. Procjena profitabilnosti kroz vrijeme

Općenito, da bi se investicija smatrala profitabilnom, ukupni prihodi moraju biti veći od ukupnih troškova. Početak pružanja maloprodajne usluge može se smatrati investicijom, s obzirom da dio troškova nastaje u trenutku početka pružanja usluge dok će se drugi troškovi i prihodi pojaviti u budućem razdoblju. Kako bi se utvrdili maloprodajni prihodi i troškovi (profitabilnost) određene usluge za potrebe MS testa, moguće je primijeniti dva pristupa:

• statički pristup, koji razmatra troškove i prihode kroz određeno vrijeme (PBP pristup);

• dinamički pristup, koji se temelji na očekivanom novčanom toku.

Statički pristup temelji se na periodičkim izračunima. Ovaj pristup uspoređuje redovito, za svako pojedino razdoblje, prihode i troškove evidentirane u izvještajima operatora, uključujući i troškove amortizacije. Razdoblje koje se uzima u obzir može biti mjesec, godina ili neko drugo razdoblje. Statički pristup uspoređuje prihode i troškove onako kako se oni pojavljuju u odabranom razdoblju. Ovo implicira da se jednokratni troškovi i prihodi uzimaju u obzir samo u razdoblju nastanka, iako se mogu odnositi na više razdoblja. Nedostatak ovakvog pristupa je što ne raspodjeljuje ekonomski ispravno prihode i troškove kroz razdoblje: ovakav pristup bi mogao npr. ukazivati na postojanje istiskivanja marže u budućem razdoblju samo zbog asimetrične raspodjele jednokratnih troškova i prihoda kroz vrijeme, iako se ništa nije promijenilo u pogledu troškova, veleprodajnih/maloprodajnih cijena i broja korisnika.

Dinamički pristup se temelji na diskontiranom novčanom toku (DCF). Ovaj pristup procjenjuje ukupnu profitabilnost poslovne aktivnosti kroz razdoblje od nekoliko godina (uglavnom kroz životni vijek korisnika) i uzima u obzir očekivani porast obujma poslovanja. Zbraja i diskontira prihode i buduće troškove, koristeći prosječni ponderirani trošak kapitala (WACC) SMP operatora kao stopu za diskontiranje. Test se provodi jednom u promatranom razdoblju za koje se ocjenjuje postojanje istiskivanja marže. Isto tako, jednokratni troškovi i prihodi se raspoređuju kroz cijelo razdoblje. Rezultat ovog pristupa je neto sadašnja vrijednost (NPV) očekivanog budućeg novčanog toka usluge koja se razmatra. Ako je neto sadašnja vrijednost pozitivna, pružanje usluge stvara profit za operatora. Ukoliko je neto sadašnja vrijednost negativna, pružanje usluge rezultira gubitkom i istiskivanjem marže. Relevantno razdoblje za ovaj test obično se određuje sukladno procijenjenom životnom vijeku korisnika.

Slika 8. Troškovi i prihodi uzeti u obzir kod statičkog i dinamičkog pristupa

Europska komisija je istaknula sljedeće nedoumice oko metode diskontiranog novčanog toka:

“(333) Prvo, ishod pristupa diskontiranog novčanog toka riskira oslanjanje na nerazumna predviđanja poduzetnika kojeg se istražuje, što može dovesti do lažno pozitivnog rezultata.

(334) Drugo, pristup diskontiranog novčanog toka dozvoljava nadoknadu početnih troškova budućim prihodima. Na taj način pozitivna neto sadašnja vrijednost može biti rezultat nekonkurentnog ponašanja.

(335) Treće, metoda diskontiranog novčanog toka može dozvoliti operatoru u vladajućem položaju(…)značajne početne gubitke (koji će se nadoknaditi u budućnosti) dok njegovi konkurenti na tržištu neće moći pokriti gubitke tijekom nekoliko godina.“[17]

Sukladno Izvještaju ERG-a o primjeni testa istiskivanja marže kod paketa usluga, primjena statičkog testa je prikladna na stabilnom tržištu: „Statički test kao temelj za analizu uzima uglavnom računovodstvenu godinu, ali moguće je to razdoblje skratiti i na jedan mjesec. Pritom se prikupljaju podaci, a prihodi i troškovi se uspoređuju za to razdoblje. Ovaj test je prikladan u slučaju kada su kratkoročni troškovi i prihodi ispravna prognoza budućih marži. Veća je vjerojatnost za ovo na stabilnim tržištima.“

Tablica 3. prikazuje prednosti i nedostatke svakog pristupa i njihovu primjenu u praksi.

Tablica 3. Prednosti i nedostaci statičkog i dinamičkog pristupa

	STATIČKI PRISTUP	DINAMIČKI PRISTUP
PREDNOSTI	Jednostavna primjena	Uzima u obzir promjene cijena i troškova Uzima u obzir trošak jednokratnih naknada (naknada za priključenje, otkazivanje, itd.)
NEDOSTACI	Kod uvođenja nove usluge, početni gubici sami po sebi ne mogu biti dokaz namjere isključivanja konkurenata s tržišta Ne uzima u obzir promjene cijena i troškova Postojanje jednokratnih naknada u promatranom periodu može dovesti do pogrešnih rezultata testa	S obzirom da se rezultat testa temelji na prognozama operatora, isti može dovesti do pogrešnog pozitivnog rezultata testa Dinamički pristup omogućuje nadoknadu gubitaka nastalih u početku razdoblja kasnijim prihodima: stoga, pozitivni NPV na kraju promatranog razdoblja može prikriti nekonkurentno ponašanje u početku razdoblja SMP operator će gubitke nastale u početku razdoblja biti u mogućnosti nadoknaditi kasnijim prihodima, dok njegovi konkurenti možda neće moći nadoknaditi gubitke tijekom nekoliko godina
PRIMJENA	razvijena tržišta	tržišta u razvoju

Uzevši u obzir ova dva tradicionalna pristupa te njihove prednosti i nedostatke, u praksi se pojavio i treći, tzv. poludinamički pristup koji se koristi kako bi se uklonili nedostaci prije navedenih tradicionalnih pristupa. Naime, poludinamički pristup omogućuje alokaciju jednokratnih troškova i prihoda kroz životni vijek korisnika uz primjenu PBP testa.

Slika 9. Postupanje s jednokratnim naknadama kod poludinamičkog pristupa

Ovakav pristup, kako je prikazano na slici 9. uklanja nedosljednost koja se može pojaviti u PBP testu zbog utjecaja jednokratnih troškova i prihoda. Isto tako, korištenjem navedenog pristupa izbjegavaju se nedostaci koje spominje Europska komisija vezano uz dinamički pristup.

Uzimajući u obzir navedeno, HAKOM smatra najprimjerenijim koristiti poludinamički pristup koji se oslanja na PBP test uzimajući u obzir jednokratne troškove/prihode po korisniku koji će se diskontirati na razdoblje koje odgovara prosječnom životnom vijeku krajnjeg korisnika SEO operatora [18]. Ovaj pristup kombinira prednosti i statičkog i dinamičkog pristupa na način da eliminira nedostatke dinamičkog pristupa koji su istaknuti od strane Europske komisije te istovremeno uzima u obzir jednokratne troškove/prihode koji su uglavnom isključeni ili previše zastupljeni u slučaju korištenja statičkog pristupa.

Osim toga, ako za određenu uslugu test nije zadovoljen te je potrebna daljnja analiza izračuna istiskivanja marže, maloprodajni troškovi se mogu ažurirati na način da uzimaju u obzir moguća poboljšanja učinkovitosti. Na taj način otklanja se i nedostatak statičkog pristupa, koji postoji zbog činjenice da ne uzima u obzir kretanje cijena i troškova kroz određeno razdoblje.

U skladu s navedenim, HAKOM i dalje smatra kako je statički pristup koji uzima u obzir jednokratne troškove i prihode (poludinamički pristup) najprikladniji izbor.

3.3. Razina grupiranja proizvoda

Pri provođenju MS testa potrebno je razmotriti hoće li se test primijeniti na pojedinačni proizvod ili na grupu proizvoda. Ovo je ključno pitanje jer odgovor na isto definira razinu fleksibilnosti koja je omogućena SMP operatoru.

Moguća su dva pristupa:

• Pristup pojedinačnog proizvoda, u kojem se procjenjuje može li učinkoviti alternativni operator ponuditi svaki proizvod SMP operatora pojedinačno;

• Pristup grupe proizvoda, u kojem se procjenjuje može li učinkoviti alternativni operator općenito odgovoriti na ponudu SMP operatora.

Slika 10. Proizvodi uključeni u pristup grupe proizvoda i pojedinačnog proizvoda

Određivanje grupe proizvoda slično je određivanju dimenzije tržišta u postupku analize tržišta: grupa bi trebala uključivati proizvode koje se smatra zamjenjivima, bilo na strani ponude bilo na strani potražnje. Zamjenjivost proizvoda unutar grupe na strani potražnje postoji kada su proizvodi zamjenjivi sa stajališta krajnjih korisnika. Na strani ponude, proizvodi su zamjenjivi kada operatori mogu u kratkom roku ponuditi bilo koji od njih bez značajnog dodatnog troška.

U praksi, postoji nekoliko kriterija prema kojima je moguće definirati grupu proizvoda. Tako grupe proizvoda mogu biti formirane prema vrsti krajnjeg korisnika (poslovni ili privatni), prema brzini širokopojasnog pristupa, ovisno o korištenoj veleprodajnoj usluzi te prema tome nudi li se proizvod putem bakrene ili svjetlovodne pristupne mreže.

Konačni izbor kriterija ovisi o mjerodavnim maloprodajnim tržištima, razini tržišnog natjecanja i mogućnosti unakrižnog subvencioniranja te mogućnosti eliminacije konkurenata s tržišta. Unakrižno subvencioniranje ne predstavlja značajan problem ako alternativni operator, korištenjem veleprodajnih usluga po razumnim ekonomskim uvjetima može replicirati sve proizvode iz grupe proizvoda SMP operatora. Ipak, unakrižno subvencioniranje može predstavljati problem ukoliko postoje operatori specijalizirani za pojedine niše tržišta koji ne mogu ponuditi sve proizvode iz određene grupe proizvoda. Broj proizvoda koji se nalazi u jednoj grupi proizvoda (tj. razina grupiranja) treba biti ograničen kako bi se izbjeglo unakrižno subvencioniranje između proizvoda različitih karakteristika unutar određene grupe te kako bi se osiguralo da pristup grupe proizvoda ne ugrožava poslovanje operatora čije je poslovanje ograničeno na određenu tržišnu nišu.

Izvještaj ERG-a o primjeni testa istiskivanja marže kod paketa usluga ne daje prednost pojedinom pristupu u odnosu na drugi. Izbor pristupa (grupe proizvoda ili pojedinačnog proizvoda) ovisi o tome je li cilj regulatora poticanje tržišnog natjecanja ili omogućavanje veće fleksibilnosti SMP operatoru: „Što je više usluga unutar grupe proizvoda za koju se provodi test istiskivanja marže, to je veća mogućnost da SMP operator unakrižno subvencionira pojedine usluge. Ukoliko je ovo slučaj, to može značiti da alternativni operatori s jednom ili više usluga iz grupe proizvoda neće moći ući na tržište. Pod ovim okolnostima, ako je cilj regulatora omogućiti alternativnim operatorima natjecanje sa svim paketima usluga iz maloprodajne ponude SMP operatora, tada je na regulatoru da odluči kako će taj cilj ostvariti.“

Prema Smjernicama BEREC-a o testu ekonomske replikabilnosti: „Postoje brojni razlozi koji podupiru primjenu pristupa pojedinačnog proizvoda u ex-ante regulaciji u situaciji kada SMP operator na veleprodajnoj razini pruža jednu ili više usluga potrebnih za replikaciju ponuda na maloprodajnoj razini. Konkretno, primjena pristupa pojedinačnog proizvoda osigurava replikaciju svakog paketa usluga/samostalne ponude i otklanja mogućnost unakrižnog subvencioniranja između paketa usluga/samostalnih ponuda ”.

U tablici 4. prikazane su prednosti i nedostaci svakog pristupa te njihova primjena u praksi.

Tablica 4. Prednosti i nedostaci odabira pristupa grupe proizvoda i pristupa pojedinačnog proizvoda

	GRUPA PROIZVODA	POJEDINAČNI PROIZVOD
PREDNOSTI	Omogućuje veću fleksibilnost SMP operatoru: donosi veće koristi za krajnje korisnike i optimizira inovacije Kako raste tržišni udio novog operatora, donošenje odluka se temelji na procjeni isplativosti ulaganja za sve proizvode koje nudi na tržištu	Omogućuje alternativnim operatorima da ne moraju replicirati sve usluge unutar grupe proizvoda Osigurava da nova usluga s negativnom maržom čije bi korištenje moglo značajno porasti u budućnosti, a trenutno je subvencionirana drugim profitabilnim uslugama u grupi proizvoda, ne može dovesti do ukupne negativne marže u budućnosti jer će biti odbijena zbog ne zadovoljavanja MS testa
NEDOSTACI	Potrebno je točno specificirati proizvode unutar grupe proizvoda Veća mogućnost da SMP operator unakrižno subvencionira proizvode koji se nalaze unutar grupe proizvoda	Ne omogućuje veću korist za krajnje korisnike i ne potiče inovacije u situaciji kad su alternativni operatori u mogućnosti ponuditi isti opseg usluga
PRIMJENA	Za konkurentna/razvijena tržišta ili u situaciji kad je potrebno SMP operatoru omogućiti veću fleksibilnost	Za tržišta u nastajanju, ili u situaciji kad se neke od usluga ne mogu replicirati

Činjenica da je od uvođenja MS testa, pa i nakon dosadašnjih izmjena Metodologije, udio korisnika usluga HT grupe ostao visok i stabilan, odnosno udio korisnika drugih operatora relativno nizak i nepromijenjen, upućuje na mogućnost da MS test kakav je trenutno u primjeni nije ispunio svoju svrhu, odnosno da drugi operatori nisu bili u mogućnosti učinkovito replicirati ponude HT grupe.

Uzimajući u obzir da, uz do sad korišteni pristup grupe proizvoda kojim se HT grupi omogućila određena fleksibilnost pri kreiranju ponuda, nisu ostvarene/zabilježene pozitivne promjene u razini tržišnog natjecanja na tržištu širokopojasnog pristupa internetu i tržištu pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne korisnike, HAKOM smatra ispravnim, dalje u MS testu primjenjivati isključivo pristup pojedinačnog proizvoda kako bi se osiguralo djelotvorno tržišno natjecanje za sve sudionike na tržištu.

3.4. Relevantni troškovni standardi

Obrazac HAKOM-OB-D05-PL

Članak 17.

Pri izračunu troškova alternativnog operatora koji nastaju niže u prodajnom lancu, a koje je potrebno dodati na veleprodajni ulazni proizvod, važno je odrediti opseg tih troškova koji će se uključiti u izračun.

Definicija troškovnih standarda sastoji se u utvrđivanju opsega troškova koje treba razmotriti u smislu njihove pripisivosti u odnosu na razmatrane usluge.

Slika 11. Definicija opsega troškova

• Specifični (posebni) troškovi su troškovi koji su direktno pripisivi određenoj usluzi (direktni troškovi);

• Združeni troškovi su troškovi koje dijeli veći broj usluga (indirektni troškovi). Oni se alociraju na svaku uslugu na temelju ključeva alokacije koji se temelje na odgovarajućim nositeljima troškova;

• Zajednički mrežni troškovi su pripisivi bilo kojoj usluzi i ne mogu se alocirati na temelju određenog ključa alokacije;

• Korporativni troškovi su zajednički troškovi koji se ne mogu pripisati određenoj usluzi, a čine ih korporativni troškovi upravljanja.

Troškovni standardi definiraju opseg troškova koji se pripisuju nekoj usluzi bez obzira jesu li fiksni ili varijabilni. Svaka prethodno navedena komponenta troškova može biti fiksna ili varijabilna.

U nastavku je dan pregled troškovnih standarda koji se najčešće koriste pri izračunu troškova, u skladu sa Smjernicama BEREC-a o testu ekonomske replikabilnosti.

Prosječni varijabilni troškovi (eng. Average Variable Cost; AVC) uključuju samo one troškove koji se mijenjaju s obujmom proizvodnje. Nastali troškovi odgovaraju malim, kratkoročnim promjenama u proizvodnji.

Prosječni izbježivi troškovi (eng. Average Avoidable Costs; AAC) uključuju troškove koji se mogu izbjeći ukoliko se prestane s proizvodnjom određenog proizvoda tj. varijabilne troškove i dio fiksnih troškova ovisno o inkrementu. U kratkom roku, AAC se ponekad nazivaju i kratkoročni inkrementalni troškovi (SRIC), dok se promatrajući u dugom roku mogu smatrati i dugoročnim inkrementalnim troškovima (LRIC). U ovom dokumentu, AAC zapravo znači što i SRIC.

Dugoročni inkrementalni troškovi (eng. Long Run Incremental Costs; LRIC) uključuju troškove proizvodnje specifičnog inkrementa pojedine usluge u dugom roku [19] uz pretpostavku da se proizvodi barem još jedan inkrement. Uključuje sve direktno pripisive specifične troškove pojedinog inkrementa. U teoriji, može postojati beskonačan broj inkremenata koji se mogu definirati, ali se obično definiraju u tri grupe: 1. mala promjena obujma proizvodnje pojedine usluge; 2. dodavanje cijele usluge; 3. dodavanje cijele grupe usluga. Stoga, opseg troškova unutar LRIC pristupa može varirati ovisno o izabranom inkrementu.

Ukoliko je inkrement određeni proizvod/usluga radi se o metodi čisti LRIC (eng. pure LRIC), a opseg troškova koji se uzimaju u obzir sastoji se samo od specifičnih pripisivih troškova, bilo fiksnih ili varijabilnih koji se mogu izbjeći u dugom roku ukoliko se prestane s proizvodnjom određenog proizvoda/usluge.

Ukoliko je inkrement cijela grupa usluga/proizvoda radi se o metodi dugoročnih prosječnih inkrementalnih troškova (eng. Long Run Average Incremental Costs; LRAIC) gdje će pojedini mrežni troškovi koji nisu direktno pripisivi pojedinom proizvodu/usluzi, ali su nastali radi pružanja proizvoda/usluga koji su u definiciji inkrementa, biti uključeni u opseg troškova (združeni i zajednički mrežni troškovi).

LRAIC+ metoda znači uključivanje korporativnih troškova povrh troškovnih komponenata koje se uzimaju u obzir u prethodnom pristupu.

Prosječni ukupni troškovi (eng. Average Total Costs; ATC) obuhvaćaju sve fiksne i varijabilne pripisive troškove kao i zajedničke troškove alocirane na pojedini proizvod. Ovaj troškovni standard također se naziva potpuno raspodijeljeni troškovi (FDC). Taj pristup daje slične rezultate kao LRAIC+ standard kada je inkrement cjelokupan opseg usluga.[20]

Slika 12. Troškovni elementi uključeni u različite troškovne standarde ovisno o njihovom pripisivanju

Tablica 5. prikazuje analizu različitih troškovnih standarda.

Tablica 5. Troškovni elementi uključeni u različite troškovne standarde

PREDNOSTI

NEDOSTACI

PRIMJENA

AVC

Ograničava ulazak na tržište učinkovitim operatorima

Ostavlja vrlo malo prostora za tržišno natjecanje

Ne preporučuje se

AAC

Ograničava ulazak na tržište učinkovitim operatorima

Ostavlja malo prostora za tržišno natjecanje

Ne preporučuje se, osim za neregulirane proizvode na konkurentnim tržištima

pure LRIC

Uzima u obzir troškove novog operatora na temelju procjene buduće potražnje

Rješava problem alokacije zajedničkih troškova na različite usluge

Zahtijeva preciznu procjenu potražnje i troškova

Manje prostora za tržišno natjecanje

Preporučuje se za brzorastuća tržišta i ex-post regulaciju

LRAIC

Uzima u obzir troškove novog operatora na temelju procjene buduće potražnje

Uključuje dio zajedničkih mrežnih troškova, uzima u obzir ekonomiju opsega SMP operatora

Zahtijeva ispravnu alokaciju zajedničkih troškova

Ostavlja manje prostora za natjecanje novim operatorima u odnosu na ATC/LRAIC+ standard

Preporučuje se za ex-ante regulaciju i kada se želi omogućiti ulazak na tržište novim operatorima uz zadržavanje određene fleksibilnosti za SMP operatora.

ATC/LRAIC+

Uključuje združene troškove i ekonomiju opsega SMP operatora

Omogućuje potpunu nadoknadu svih troškova novom sudioniku na tržištu

Primjereno je za zrela tržišta

Pruža poticaje konkurentima za promicanje širokopojasnih usluga

Potiče migraciju na svjetlovod

Zahtijeva ispravnu alokaciju zajedničkih (mrežnih i korporativnih) troškova

Preporučuje se za ex-ante regulaciju i zrela i stabilna tržišta

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.

HAKOM je do sada provodio MS test na razini proizvoda po LRIC standardu pri čemu je inkrement bio pojedini proizvod, a na razini grupe proizvoda korišten je ATC standard. S obzirom da izmjenom Metodologije HAKOM ukida razinu testiranja grupe proizvoda, odnosno definira provođenje testiranja isključivo na razini proizvoda, svaki proizvod treba zadovoljiti LRAIC+ troškovni standard. Navedeno podrazumijeva da je kao inkrement definirana cijela ponuda pojedinog operatora obveznika provedbe MS testa.

KLASA:

URBROJ:

Zagreb,

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Dražen Lučić

OPĆI KOMENTARI