Javni poziv za prikupljanje informacija i stajališta zainteresiranih strana u svrhu utvrđivanja postoji li potreba za izmjenom standardnih ponuda HT-a

U okviru javnog savjetovanja u postupku uvođenja modela istovjetnih ulaznih proizvoda (EoI), KLASA: UP/I-344-01/23-05/04, Hrvatski Telekom d.d. (dalje: HT) je 2. kolovoza 2024. kroz sustav e-Rasprava[1] dostavio određene prijedloge koje je HAKOM odlučio razmatrati u okviru zasebnog postupka, s obzirom da nisu predmet odluke o uvođenju EoI. Prijedlozi se odnose na izmjene Standardne ponude Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu pristupa pasivnoj pristupnoj svjetlovodnoj mreži na lokaciji distribucijskog čvora za svjetlovodne distribucijske mreže, Standardne ponude Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu izdvojenog pristupa lokalnoj petlji i Standardne ponude Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog širokopojasnog pristupa.

Slijedom navedenog, kako bi ocijenio opravdanost navedenih prijedloga, HAKOM poziva zainteresirane strane da se do 9. prosinca 2024. očituju o sljedećim prijedlozima.

Prijedlog HT-a:

U cilju izjednačavanja veleprodajnih i maloprodajnih procesa u okviru prijedloga Odluke, potrebno je produljiti veleprodajne rokove, uvesti tolerancije u obradi zahtjeva te uskladiti iznose naknada za kašnjenje (također i u kontekstu Preporuke Europske Komisije od 6.2.2024.g. o regulatornom promicanju gigabitne povezivosti (C(2024) 523 final)

Konkretne izmjene s obrazloženjem se navode u nastavku.

A. Usklađenje veleprodajnih rokova za realizaciju i otklon kvara kod reguliranih veleprodajnih usluga HT-a s maloprodajnom regulacijom u tom dijelu, kako je ista propisana od strane HAKOM-a kroz odredbe Pravilnika.

Predlaže se:

i. Izmjena rokova za realizaciju i otklon kvara kod pojedinačnih veleprodajnih pristupa (BSA, ULL, FA)

-          Rok za realizaciju veleprodajne usluge ovisno o tome radi li se o postojećom ili novom korisniku  treba iznositi:

◦ 5 radnih dana za postojeće korisnike  (korisnici koji prilikom uključenja ne mijenjaju tehnologiju pristupa) neovisno o tome pružaju li im se usluge putem bakrene ili svjetlovodne mreže

◦ 23 kalendarska dana za nove korisnike neovisno o tome pružaju li im se usluge putem bakrene ili svjetlovodne mreže

U slučaju kada je uključenje moguće jedino uz izvođenje dodatnih radova za izgradnju priključne točke, a koji zahtijevaju izradu tehničkog rješenja od strane HT-a potrebno je i na veleprodajnoj strani osigurati da rok za realizaciju ne teče za vrijeme pripreme i izvođenja dodatnih radova. 

Predložene izmjene će rezultirati usklađenjem roka aktivacije veleprodajne usluge s propisanim maloprodajnim rokom za uključenje korisnika u trajanju od 30 dana;  dodatno prijedlog ostavlja operatoru korisniku 7 kalendarskih dana za poduzimanje aktivnosti na svojoj strani s ciljem uključenja korisnika.

S ciljem implementacije gore predloženih izmjena te primjene istovjetnog procesa i informacija za operatore i HT maloprodaju, potrebno je implementirati promjenu u veleprodajne procese koja se tiče dostave i korištenja željenog datuma realizacije usluge od strane operatora. Konkretno, potrebno je omogućiti da HT tehničari ovisno o planu aktivnosti promjeni željeni datum realizacije usluge, a o čemu bi pravovremeno obavijestio i operatora korisnika.

Neovisno o tome radi li se o uključenju postojećeg ili novog korisnika potrebno je uvesti dodatnu toleranciju sukladno točki ii) ispod.

Ako će finalni prijedlog procesa za uključenje optike uključivati i HT-ovu uslugu komercijalnog tehničara, rok za realizaciju veleprodajne usluge za nove korisnike na optici u tom slučaju treba iznositi 30 kalendarskih dana, a sukladno trenutno propisanom roku realizacije za HT maloprodaju;

Rok za otklon kvara treba iznositi 48h ali uz uvođenje tolerancije sukladno točki ii ispod, što će rezultirati  usklađenjem veleprodaje s pravilima koja vrijede za pružanje univerzalne usluge (USO)

ii. Uvođenje tolerancije u ispunjenju propisanih rokova

-          Uključenje usluge (aktivacija):

◦ 95% zahtjeva treba biti realizirano u roku od 5 radnih dana za postojeće korisnike odnosno 23 kalendarska dana za nove korisnike (30 kalendarskih dana u slučaju uvođenja HT-ove usluge komercijalnog tehničara u regulirani proces za uključenje optike) (sukladno pravilima za USO)

◦ 99% zahtjeva treba biti realizirano u roku od 10 radnih dana za postojeće korisnike odnosno 53  kalendarska dana za nove korisnike (sukladno pravilima za USO)

-          Otklon kvara:

◦ 80% smetnji treba biti otklonjeno u roku od 48h (sukladno pravilima za USO)

◦ 99% smetnji treba biti otklonjeno u roku od 15 kalendarskih dana (rok za 99% smetnji definiran po uzoru na propisani rok za otklon kvara na maloprodajnoj razini, sukladno odredbama Pravilnika)

Navedene izmjene će omogućiti:

◦ uspostavu ujednačenog standarda zaštite svih maloprodajnih korisnika, a s obzirom da korisnici veleprodajnih usluga HT-a trenutno ostvaruju veću razinu regulatorne zaštite u odnosu na ostale maloprodajne korisnike (npr. USO korisnici, korisnici čija usluga ovisi o veleprodajnoj ponudi nekog drugog operatora osim HT-a itd.);

◦ uspostavu ujednačenog standarda zaštite svih maloprodajnih operatora na tržištu jer će se ukinuti trenutna situacija prema kojoj maloprodajni operatori koji uključuju korisnike posredstvom HT-ove regulirane veleprodaje, imaju dodatnu regulatornu zaštitu u odnosu na sve ostale maloprodajne operatore koji korisnike uključuju putem infrastrukture drugih operatora (osim HT-a);

◦ ostvarenje ključnog načela u obavljanju regulatornih aktivnosti od strane HAKOM-a (čl. 7. st. 2. ZEK-a), a prema kojem HAKOM u obavljanju regulatornih poslova djeluje nepristrano, objektivno, transparentno, razmjerno i bez diskriminacije.

DETALJNIJE OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA

Prema trenutno važećim standardnim ponudama HT-a, rokovi za uključenje usluge i otklon smetnji su za veleprodaju HT-a (neovisno o tome radi li se o uslugama na bakru ili putem svjetlovoda) višestruko kraći od rokova koje je HAKOM propisao za sve operatore na maloprodajnoj razini (prema krajnjim korisnicima), štoviše, značajno su stroži i od obveza koje HT ima kao USO operator.

Pored toga, HT je dužan realizirati veleprodajnu uslugu i otkloniti veleprodajne kvarove uz 0% tolerancije, odnosno HT je dužan poštivati propisane rokove za 100% slučajeva, što je značajno strože od maloprodajne regulacije ali i većine nama poznatih primjera dostupne EU prakse. Niže navodimo propisane veleprodajne rokove i njihovu usporedbu s maloprodajom i USO obvezama.

Takav regulatorni pristup kod kojeg razina regulatorne zaštite ovisi o veleprodajnoj podlozi na kojoj se temelji maloprodajna usluga, rezultira neujednačenom razinom regulatorne zaštite maloprodajnih korisnika, što po nama nije opravdano.

S obzirom da je HAKOM kroz Pravilnik o univerzalnim uslugama (NN 58/23) i Pravilnik propisao standard regulatorne zaštite svih maloprodajnih korisnika u RH u dijelu rokova realizacije i otklona kvara, ne nalazimo razlog zašto bi za maloprodajne korisnike čija se usluga temelji na veleprodajnim uslugama HT-a vrijedila drugačija (povoljnija) pravila. Naime, značajno kraći veleprodajni rokovi realizacije i otklona kvara u HT mreži koji vrijede za maloprodajne usluge koje su realizirane putem takvih HT-ovih veleprodajnih rješenja ipak osiguravaju konkretnim maloprodajnim korisnicima određenu razinu prednosti pred ostalim maloprodajnim korisnicima, a unatoč tome što bi za sve maloprodajne korisnike trebao vrijediti jednak standard regulatorne zaštite iz Pravilnika. Primjerice, novi maloprodajni korisnik A1 Hrvatska d.o.o. (A1) kojeg će A1 spojiti temeljem veleprodajnog BSA pristupa u HT mreži imao bi pravo, zbog propisanih veleprodajnih rokova, očekivati realizaciju priključenja na HT mrežu u roku od 7 radnih dana dok bi npr. USO korisnik ili primjerice korisnik koji se spaja na novo izgrađenu svjetlovodnu distribucijsku mrežu nekog drugog operatora trebao biti svjestan da njegovo priključenje na mrežu može trajati i 3 puta duže (a sukladno čl. 9. st. 8. nedavno objavljenog prijedloga novog Pravilnika o svjetlovodnim distribucijskim mrežama prema kojem rok za priključenje korisnika na mrežu iznosi 30 dana).

Po istoj logici, za HT-ove USO korisnike vrijedi propisani standard otklona smetnji koji osigurava rok od 48h za 80% zahtjeva za otklon, dok maloprodajni korisnici čije se usluge temelje na HT-ovim veleprodajnim rješenjima imaju pravo na zajamčeni rok otklona smetnje za svih 100% kvarova u HT mreži.

HT ne nalazi razlog zašto bi za veleprodaju HT-a vrijedila drugačija pravila od opisanog maloprodajnog standarda propisanog pravilnicima HAKOM-a te stoga predlažemo prilagoditi veleprodajni sustav maloprodajnim pravilima kako u dijelu usluga na bakru tako i u dijelu usluga putem svjetlovoda.  Ovo se posebno odnosi na uključenje novih korisnika s obzirom da trenutne odredbe Standardne ponude ovisno o radovima potrebnim za uključenje govori o više različitih rokova (osim u slučaju kada je potrebno izgraditi optički privod uvijek govorimo o rokovima koji su kraći od rokova koje u svojim pravilnicima propisuje HAKOM) koje bi zbog pojednostavljenja samog procesa ali i usklađenja s maloprodajnim standardima pravilnika propisanih od strane HAKOM-a trebalo izjednačiti na način kako to predlaže HT. Zbog specifičnosti samog procesa promjene operatora i samog opsega radova na terenu HT-u je prihvatljivo zadržati kraći rok u slučaju uključenja veleprodajne usluge kod postojećih korisnika stoga HT ne predlaže izmjene po pitanju roka uključenja za postojeće korisnike.

HT razumije izvornu potrebu definiranja veleprodajnih rokova za SMP operatora na način da jamče poštivanje regulatorne obveze nediskriminacije od strane HT-a, sve s ciljem zaštite učinkovitog tržišnog natjecanja na način da se spriječi HT privilegirati svoju maloprodaju na štetu operatora korisnika veleprodaje HT-a. Međutim, poštivanje načela nediskriminacije i zaštita tržišnog natjecanja u svojoj osnovi imaju za cilj osigurati jednak tretman svih maloprodajnih korisnika na tržištu pa utoliko ne nalazimo razlog zašto veleprodajni sustav rokova ne uskladiti s maloprodajnim standardom.  Kao što je u nastavku ovog dokumenta pod točkom B navedeno i dosadašnja praksa HT-a koja se najbolje vidi iz usporedbe veleprodajnih i maloprodajnih KPI pokazatelja otklanja sumnju u postojanje diskriminacije HT veleprodaje te stoga ne nalazimo razlog za zabrinutost da bi prilagodba veleprodajnih pravila maloprodajnim standardima dovela do nekog poremećaja. Štoviše, činjenica da usporedba maloprodajnih i veleprodajnih KPI pokazatelja ne ukazuje na diskriminacije unatoč tome što se maloprodajni KPI pokazatelji računaju u odnosu na 30 dana, a veleprodajni KPI pokazatelji u odnosu na znatno kraće rokove iz Standardnih ponude, dodatno otklanja sumnju u postojanje diskriminacije HT veleprodaje.

S ciljem implementacije promjena vezano za implementaciju jedinstvenog roka za uključenje novih korisnika te zbog primjene istovjetnog procesa i informacija za operatore i HT maloprodaju, HT ističe kako je potrebno implementirati promjenu u veleprodajne procese koja se tiče dostave i korištenja željenog datuma realizacije usluge od strane operatora. Naime, HT predlaže promjenu u procesu na način HT tehničar nije obavezan realizirati uslugu na točan datum koji traži operator korisnik ako se to ne uklapa u plan aktivnosti tehničara. Ako je moguće, tehničar će planirati realizaciju na datum koji je tražio operator, a ako nije moguće tehničar će dogovoriti s krajnjim korisnikom drugi datum unutar rokova koji su definirani standardnim ponudama, te će informacija o predviđenom datumu realizacije biti unaprijed poslana operatoru korisniku.

Ukoliko u prvom izlasku neće biti moguće realizirati uslugu, tehničar će poslati novi planirani datum realizacije usluge s obrazloženjem situacije. Na isti način će se obavijestiti operator ukoliko budu potrebni dodatni izlasci. Sve postojeće odgode zbog krajnjeg korisnika ili trećih strana bi se i dalje koristile na nepromijenjeni način.

Na kraju ovog dokumenta dostavljamo i primjere dobre EU prakse koji pokazuju kako uzevši u obzir sve elemente veleprodajne regulacije (propisane rokove, toleranciju, veleprodajne penale), regulacija HT-a kao SMP operatora u RH u ovom dijelu predstavlja dosta strog primjer.

Vezano za tolerancije, većina EU zemalja priznaje SMP operatorima određenu razinu tolerancije u ispunjenju propisanih rokova za realizaciju i otklon kvara, a kao primjere ističemo Grčku, Dansku, Luksemburg i Belgiju s niže navedenim razinama dozvoljene tolerancije:

Pored gore navedenih slučajeva, česti su i primjeri gdje tolerancija nije eksplicite navedena ali njeno postojanje proizlazi iz načina na koji su definirani rokovi za realizaciju/otklon kvara. Primjerice, u Belgiji, Irskoj i Italiji, standardni rok realizacije BSA vrijedi za 95% zahtjeva dok je za 100% zahtjeva rok realizacije čak i do 4 puta duži od standardnog roka, dok u dijelu otklona kvara, u Irskoj standardni rok vrijedi za 84% slučajeva dok je za 100% slučajeva rok otklona čak 5 puta duži. Time što je rok realizacije/otklona kvara za 100% slučajeva značajno duži, operatoru se de facto daje određena razina tolerancije makar ista nije izričito propisana. Detaljan prikaz EU prakse koja potvrđuje učestalost tolerancije u regulatornom tretmanu SMP operatora dostavlja se na kraju dokumenta.

Međutim, kada i ne bi postojala EU praksa koja bi potvrdila opravdanost veleprodajne tolerancije, naša sugestija bi bila prilagoditi veleprodajni sustav maloprodajnom regulatornom okviru te omogućiti uvođenje koncepta tolerancije u standardne ponude HT-a (neovisno o tome radi li se o uslugama na bakru ili putem svjetlovoda) iz razloga što takva tolerancija već postoji u maloprodajnoj regulaciji (kroz regulaciju USO usluga u RH na koje se primjenjuju regulatorne tolerancije -  5% u odnosu na rok realizacije od 30 dana, 1% u odnosu na rok realizacije od 60 dana, te 20% u odnosu na rok otklona kvara od 48h).

Pored spomenute kategorije USO korisnika, tolerancija u ispunjenju veleprodajnih rokova uobičajena je i u standardnim ponudama za veleprodajne usluge na svjetlovodnoj pristupnoj nepokretnoj mreži koja se gradi uz sufinanciranje sredstvima iz EU fondova (dalje u tekstu: Ponude za EU BB). Sve do sada objavljene i od HAKOM-a potvrđene Ponude za EU BB područja sadrže propisane kvote za realizaciju veleprodajnih usluga u propisanim rokovima, te makar se propisani rokovi realizacije i otklona kvara u predmetnim ponudama na prvi pogled čine kratkim, treba uzeti u obzir da tako kratki rokovi vrijede isključivo za propisane kvote koje su poprilično oskudne.

Kao primjer navodimo Standardnu ponudu za usluge na svjetlovodnoj pristupnoj mreži na području Općina Sukošan, Sveti Filip i Jakov, Galovac i Škabrnja, sukladno kojoj operator Kotar net d.o.o. ima 3 radna dana za realizaciju usluge najma niti u SDM-u (nakon prihvaćanja zahtjeva, za što operator ima dodatnih 3 radna dana). Međutim, taj rok je primjenjiv isključivo u odnosu na maksimalno prihvatljivu količinu zaprimljenih zahtjeva, koja u ovom konkretnom slučaju iznosi 10 zahtjeva dnevno. Za sve zahtjeve koji prelaze maksimalne prihvatljive količine (kvote), operator Kotar net d.o.o. ima pravo produžiti rokove za obradu zahtjeva (bez navođenja bilo kakvog dodatnog roka). Ujedno je nužno napomenuti kako je uz predmetne rokove, u spomenutoj standardnoj ponudi, navedena i dodatna napomena koja omogućava produženje roka za realizaciju zahtjeva „u slučaju nemogućnosti izvedbe radova ili zaustavljanja radova potrebnih za osiguranje dostupnosti niti do krajnjeg korisnika (npr. zbog toga što krajnji korisnik ili treća strana ne dopušta radove, nije moguće pravovremeno pribaviti suglasnost za izvedbu radova od upravitelja fizičke infrastrukture, i sl.). U tom slučaju se vrijeme za realizaciju usluge zaustavlja do trenutka otklanjanja okolnosti zbog kojih se radovi ne mogu izvoditi, o čemu će Kotar net d.o.o. obavijestiti operatora korisnika bez odgode.“

Slijedom svega navedenog apeliramo na HAKOM da prihvati HT-ove prijedloge i omogući prilagodbu postojećeg sustava rokova za realizaciju i otklon kvara kod reguliranih veleprodajnih usluga HT-a, maloprodajnoj regulaciji u tom dijelu kako je ista nedavno propisana od strane HAKOM-a kroz odredbe novog Pravilnika, te još jednom ističemo naše prijedloge pod točkom A.

B. Izmijeniti odredbe HT ovih standardnih ponuda vezano za penale neovisno o tome radi li se o uslugama na bakru ili putem svjetlovoda

i)                  Ograničiti obračun veleprodajnih penala na maksimalno 15 dana kašnjenja te smanjiti iznose veleprodajnih penala za kašnjenje u realizaciji aktivnosti kod reguliranih veleprodajnih usluga, na način da iznose:

▪ 6 € po danu kašnjenja, počevši od 1. do 10. dana kašnjenja (uključujući i deseti dan kašnjenja)

▪ 10€ po danu kašnjenja, za period od 11. do zaključno s 15. dana kašnjenja

sve s ciljem usklađenja s maloprodajnom regulacijom u tom dijelu te nedavno usvojenom Gigabitnom Preporukom[2].

◦ HAKOM je u članku 67. Pravilnika o djelatnostima[3] definirao penal kojeg ostvaruje novi operator kao nadoknadu zbog kašnjenja u postupku promjene operatora, za slučaj kada razlozi za kašnjenje ulaze u domenu postojećeg operatora a kada zahtjev korisnika za prelazak na usluge novog operatora nije vezan uz veleprodajni zahtjev; ne nalazimo opravdanje za veću razinu regulatorne zaštite novog operatora u slučaju kašnjenja u postupku promjene operatora kada se korisnik preuzima putem HT-ove infrastrukture od slučaja kada se isti korisnik preuzima putem vlastite infrastrukture/infrastrukture nekog drugog operatora (osim HT-a). Također, ako je razina kašnjenja HT-a kod uključenja i otklona kvara za vlastitu maloprodaju usporediva (ili čak i veća) od veleprodajnog kašnjenja, ne nalazimo pravnu osnovu za zadržavanje trenutno nerazmjerno visokih iznosa veleprodajnih penala a s obzirom da u tom slučaju nema osnovane zabrinutosti za moguće kršenje regulatorne obveze nediskriminacije. HT nije obvezan osigurati bolji standard kvalitete usluge za veleprodaju u odnosu na vlastitu maloprodaju!

◦ S obzirom da nova Gigabitna Preporuka daje smjernice regulatorima kako definirati iznose veleprodajnih penala na način da istovremeno udovoljavaju načelu razmjernosti ali i da imaju odvraćajući efekt, HT ovime podnosi zahtjev HAKOM-u razmotriti reevaluaciju propisanih iznosa veleprodajnih penala s ciljem usklađenja sa standardom kojeg preporučuje Gigabitna Preporuka.

ii)               Ukinuti penale koji se plaćaju po svakom pojedinom naknadno odbijenom zahtjevu:

◦ Smatramo da implementacija procesne promjene ukidanja provjere tehničke mogućnosti na terenu za veleprodajne usluge, nužno povlači za sobom izmjene u dijelu penala koji su predviđeni u slučaju kada HT naknadno odbije već prihvaćene zahtjeve za realizacijom.

DETALJNIJE OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA

Europska Komisija je nedavno usvojila Gigabitnu Preporuku koja ima za zadatak poučiti regulatore regulatornim rješenjima koja stvaraju najbolje uvjete za poticanje ulaganja u gigabitne mreže a kako bi se ostvarili ciljevi Digitalne Dekade EU[4] (gigabitni priključak za sve građane EU do 2030.g.). Preporuka je tu da svojim savjetima pomogne regulatorima ujednačiti regulatornu praksu unutar EU kako neopravdano neusklađeni pristupi ne bi rezultirati neželjenom fragmentacijom jedinstvenog EU tržišta i time usporili daljnja ulaganja u gigabitne mreže.

Gigabitna preporuka dotiče se i pitanja tzv. SLG-ova (service level guarantees), tj. naknada zbog kašnjenja u ispunjenju propisanih rokova za regulirane usluge, te u tom dijelu kaže kako penali trebaju biti razmjerni ali istovremeno moraju imati i odvraćajući karakter u smislu da destimuliraju SMP operatora od daljnjih kršenja propisanih rokova. Važno je naglasiti kako Gigabitna preporuka govori o penalima zbog kašnjenja prvenstveno u kontekstu regulatorne obveze nediskriminacije, što znači da je ključna svrha veleprodajnih penala spriječiti diskriminaciju veleprodaje u odnosu na maloprodaju SMP operatora (članak 26. i Dodatak I Gigabitne Preporuke) a ne zahtijevati od SMP operatora veći standard kvalitete za veleprodaju u odnosu na vlastitu maloprodaju.

Utoliko, a tumačeći Gigabitnu Preporuku, regulator bi kod definiranja veleprodajnih penala trebao uzeti u obzir status poštivanja regulatorne obveze nediskriminacije od strane SMP operatora te reagirati jedino u slučajevima kada postoji zabrinutost u smislu očekivanog/mogućeg kršenja načela nediskriminacije.

Status poštivanja načela nediskriminacije od strane HT-a najbolje se vidi iz usporedbe veleprodajnih i maloprodajnih ključnih pokazatelja učinkovitosti (KPI) koje HT na kvartalnoj razini objavljuje. Objavljeni KPI-evi, otklanjaju sumnju u postojanje sustavne diskriminacije HT veleprodaje te stoga ne nalazimo razlog za zabrinutost po pitanju usklađenosti postupanja HT-a s regulatornom obvezom nediskriminacije. Dapače, upravo suprotno, veleprodajni KPI-evi jednako su dobri, a u dijelu otklona kvara za usluge na bakrenoj mreži čak i značajno bolji, od maloprodajnih KPI-eva.

Međutim, čak i kada bi takva zabrinutost postojala te kada bi bilo opravdano propisati stroge veleprodajne penale, Gigabitna Preporuka ipak ističe važnost načela razmjernosti u definiranju veleprodajnih penala te daje uputu regulatorima kako osigurati da veleprodajni penal (tj. SLG) ima tzv. „odvraćajući“ učinak.

Preporuka kaže da prilikom odlučivanja je li veleprodajni penal dovoljno visok da ima odvraćajući učinak, regulator treba promatrati postoji li bojazan da će operator korisnik veleprodajnih usluga zbog veleprodajnog kašnjenja ostvariti probleme na maloprodajnoj razini. Ako je zaključak da će veleprodajno kašnjenje stvoriti takav problem, Gigabitna Preporuka savjetuje regulatore odrediti iznos veleprodajnog penala na način da se takvim iznosom operatoru korisniku može nadomjestiti šteta koju pretrpi na maloprodajnoj razini.

U pogledu takve „maloprodajne štete“ koja može nastati operatoru korisniku zbog kašnjenja u realizaciji/otklonu kvara veleprodajne usluge, postojeća maloprodajna regulacija u RH već osigurava zaštitu operatora korisnika dajući mu pravo regresno se naplatiti od HT-a kada je kašnjenje u realizaciji/otklonu kvara u domeni odgovornosti veleprodaje HT-a. Riječ je o čl. 27. st. 5. Pravilnika o djelatnostima koji kaže da „u slučaju kada je za prekoračenje roka otklona kvara odgovoran veleprodajni operator isti je obvezan nadoknaditi pristupnom operatoru troškove raskida ugovora krajnjeg korisnika i trošak isplaćene naknade iz stavka 2. i 3. ovoga članka“ (riječ je o penalu zbog kašnjenja u realizaciji/otklonu kvara u iznosu od 30€ po danu kašnjenja za maksimalno 15 dana, koji penal ostvaruje krajnji korisnik), a jednaku odredbu sadrže i standardne ponuda HT-a za regulirane veleprodajne usluge.

Dakle, čak i bez obračuna bilo kakvog veleprodajnog penala hrvatski propisi već pružaju dovoljnu razinu zaštite operatoru u slučaju pretrpljene maloprodajne financijske štete, što znači da je standard zaštite koji se treba pružiti operatorima korisnicima kroz SLG (tj. penale zbog kašnjenja u odrađivanju veleprodajnih aktivnosti) a kojeg preporuča Gigabitna Preporuka kao prihvatljiv i zadovoljavajući, u RH već ostvaren.

Utoliko molimo HAKOM da provede reevaluaciju propisanih iznosa veleprodajnih penala propisanih HT-ovim standardnim ponudama jer trenutno propisani iznosi značajno premašuju standard zaštite kojeg preporučuje Gigabitna Preporuka, što ih čini prekomjernima a time i potencijalno ograničavajućima za daljnje investicije u gigabitni pristup u RH.

Podsjećamo, prema važećim standardnim ponudama HT-a, propisani penali za kašnjenje u ispunjenju rokova za realizaciju i otklon kvara iznose 13,27€ po danu kašnjenja za prva 2 dana (otklon kvara)/prvih 10 dana (realizacija), 19,91 € za ostale dane kašnjenja i obračunavaju se bez vremenskog/financijskog ograničenja, a što ih, s obzirom na sve gore navedeno, čini nerazmjernim u odnosu na vrijednost i značenje objekta obveze koja se tako propisanim penalima štiti.

To ćemo pokazati i na konkretnom primjeru. HT je usporedio iznos propisanih veleprodajnih penala s iznosom mjesečne naknade za pogođenu veleprodajnu uslugu te je zaključak da je nominalni iznos penala po danu između 43x i 69x veći od dnevne naknade (mjesečna/30) za NBSA uslugu.

Dakle, veleprodajni penal, odnosno kazna koju HT plaća zbog kvarova u mreži, po svojoj vrijednosti neusporedivo premašuje HAKOM-ovu procjenu vrijednost HT-ove infrastrukture i sveukupnih investicija koje je HT do sada uložio u HT-ovu mrežu, što, najblaže rečeno, djeluje destimulirajuće na bilo kakva buduća ulaganja od strane HT-a.

Kada smo tako propisani iznos penala stavili u omjer s maloprodajnim naknadama koje operatori naplaćuju za svoje usluge, došli smo do zaključka da bi u slučaju kašnjenja u realizaciji veleprodajne NBSA usluge od 30 dana ili kašnjenja u otklonu kvara za NBSA u jednakom trajanju, veleprodajni operator od HT-a naplatio veleprodajni penal od preko 500€, što znači da bi operator korisnik u tom jednom mjesecu ostvario prihod koji bi od tog korisnika imao u narednih 1,5 godina.

Dakle, iznos veleprodajnog penala neusporedivo je veći od financijske vrijednosti koju operator gubi kroz predmetni vremenski period (tijekom perioda od 30 dana operator ne smije korisniku naplatiti maloprodajnu cijenu, ali nema niti veleprodajnih troškova prema HT-u) te je dovoljan operatoru ne samo za nadoknadu takvog gubitka i eventualnu nadoknadu neimovinske štete (u smislu gubitka ugleda na strani operatora zbog kašnjenja u otklonu kvara) već osigurava operatoru korisniku i dodatnu zaradu.

Neodrživost trenutnog načina obračuna i iznosa penala očituje se i kroz omjer ukupnih prihoda i penala koje je HT isplatio u 2023. Omjer isplaćenih penala i ukupnih prihoda posebno je nesrazmjeran za veleprodajne usluge koje se pružaju putem FTTH infrastrukture s obzirom da iznos isplaćenih penala predstavlja % odnosno % ukupnih prihoda koje HT ostvari pružajući ove usluge. Izrazito nepovoljnoj situaciji u dijelu veleprodajnih usluga koje se pružaju putem FTTH infrastrukture značajno doprinose i problemi s resursima o kojima se HT detaljnije očitovao u poglavlju Ad1 komentara od 2. kolovoza 2024.

Operatoru se financijski više isplati imati veleprodajnu liniju u kvaru nego aktivnog veleprodajnog korisnika. Regulacija koja stvara uvjete za ostvarenje ekstraprofita na strani operatora korisnika veleprodajne regulirane usluge, ne može se smatrati razmjernom a usuđujemo se reći i da graniči s dopuštenim jer potiče razvoj sive ekonomije. Riječ je o iznimno visokim iznosima od kojih država ne ostvaruje pravo na porez na dodanu vrijednost, što bi samo po sebi moralo biti problematično.

Jedan od takvih primjera veleprodajnih smetnji koje su u dugotrajnom kašnjenju zbog razloga na koje HT ne može utjecati, a upitno je i hoće li uopće moći biti otklonjene (jer se npr. radi o smetnji zbog zahtjeva za izmicanje HT infrastrukture tamo gdje takvih uvjeta nema) je npr. slučaj stvarne smetnje koja je u kašnjenju već više od godinu dana (447 dana) s procijenjenim iznosom penala od 8.906€. Nije nužno navoditi koliki bi iznos PDV-a bio uplaćen u državni proračun da je predmetni iznos zarađen „stvarnim“ pružanjem usluge na tržištu. 

S druge strane, HT-u je potreban veleprodajni prihod od tog korisnika sljedećih 5 godina kako bi vratio iznos penala, što se vrlo vjerojatno neće ni dogoditi jer je u slučajevima dugotrajnih smetnji u pravilu riječ o uzrocima koje HT teško može otkloniti.

Pored osobito visoko propisanih iznosa penala po danu kašnjenja, ključni dodatni problem trenutnog sustava veleprodajnih penala je što nemaju nikakvo ograničenje u obračunu (ni vremenski i financijski), uslijed čega se mogu obračunavati u nedogled, što je protivno većini dostupne dobre prakse na razini Europske Unije, kao i regulatornom tretmanu penala zbog kašnjenja u realizaciji i otklonu kvara na maloprodajnoj razini u RH.

Primjerice, u Mađarskoj je propisan penal za kašnjenje u otklonu kvara na način da se obračunava na kvartalnoj razini, kao jednokratni iznos koji se računa kao 2% ukupnog iznosa pogođenih veleprodajnih mjesečnih naknada, tj. za sve zahtjeve koji su bili u kašnjenju koje prelazi dopuštene kvote. U Francuskoj se penal za kašnjenje u realizaciji računa kao 10% mjesečne naknade za svaki dan kašnjenja, ali je ukupni iznos penala ograničen na maksimalno 2 mjesečne naknade, dok se u slučaju kašnjenja koja prelaze 30 dana penal povećava za još maksimalno dodatnih 2 mjesečne naknade. Kod otklona kvara, iznos penala u Francuskoj ograničen je na 85% mjesečne naknade za BSA uslugu. U Irskoj je iznos penala za kašnjenje u realizaciji definiran u jednokratnom iznosu po svakoj liniji koja ulazi u kašnjenje, vodeći računa o dozvoljenim tolerancijama (95% zahtjeva treba biti realizirano u 11 radnih dana, 98% zahtjeva u 20 radnih dana). U Sloveniji je penal za kašnjenje u realizaciji i otklonu kvara ograničen na maksimalno 1800% od mjesečne naknade za konkretnu veleprodajnu uslugu (primjerice, kada bi takvo ograničenje preslikali na HT veleprodaju, limit bi dosezao iznos od maksimalno 180 € po liniji, uz prosječni iznos mjesečne naknade za veleprodajne usluge u mreži HT-a od 10€). Detaljan prikaz EU prakse dostavlja se na kraju dokumenta.

HAKOM je na sličan način ograničio i maloprodajne penale koji se isplaćuju krajnjem korisniku u slučaju kašnjenja u realizaciji/otklonu kvara maloprodajne usluge (čl. 5. st 11. i čl. 27. st. 2. Pravilnika o djelatnostima) ali i penal za kašnjenje u provedbi postupka promjene operatora, koji je propisan člankom 67. Pravilnika o djelatnostima, na čiju isplatu ima pravo novi operator ukoliko njegov zahtjev nije vezan uz zahtjev za veleprodajnu uslugu.

I jedan i drugi spomenuti penal ograničeni su na maksimalno 15 dana kašnjenja, pri čemu ističemo ovaj drugi, tj. penal kojeg sukladno članku 67. Pravilnika o djelatnostima ostvaruje novi operator kao nadoknadu zbog kašnjenja u postupku promjene operatora, kada razlozi za kašnjenje ulaze u domenu postojećeg operatora, a kada zahtjev korisnika za prelazak na usluge novog operatora nije vezan uz veleprodajni zahtjev.

Taj konkretni penal propisan je u iznosu od 6€ po danu za prvih 10 dana kašnjenja, te u iznosu od 10€ za razdoblje od 11.-og do 15.-og dana kašnjenja, isplaćuje se za maksimalno 15 dana kašnjenja, a Pravilnikom je propisano kako se ne isplaćuje ako je zahtjev maloprodajnog korisnika vezan uz veleprodajni zahtjev, što znači da je riječ o penalu koji služi istoj/usporedivoj svrsi kao i veleprodajni penal, odnosno, da je njegov cilj:

-       nadoknaditi novom operatoru imovinsku štetu (gubitak prihoda zbog kašnjenja u realizaciji za koje odgovara postojeći operator) i neimovinsku štetu (gubitak ugleda uslijed kašnjenja u realizaciji usluge) koju snosi zbog kašnjenja u realizaciji usluge, te

-       osigurati veću disciplinu operatora u poštivanju rokova u postupku promjene operatora, odnosno, imati odvraćajući karakter.

S obzirom da je HAKOM, dakle, već Pravilnikom o djelatnostima definirao penal kojim se osigurava poštivanje rokova u procesu promjene operatora te štite interesi novog operatora u tom procesu, kao i da novi operator uz predmetni penal ima pravo i na nadoknadu financijske štete koju je imao na maloprodajnoj razini (pravo regresne isplate isplaćenog maloprodajnog penala od prijašnjeg operatora), čime se osigurava poštivanje visokog standarda zaštite kojeg preporuča Gigabitna Preporuka, prijedlog HT-a je u standardnim ponudama HT-a definirati penal za kašnjenje u realizaciji/otklonu kvara na reguliranim veleprodajnim uslugama po uzoru na penal propisan u čl. 67. Pravilnika o djelatnostima, odnosno, na sljedeći način:

-       penal se obračunava za maksimalno 15 dana kašnjenja, u iznosu od:

◦ 6€ po danu kašnjenja za prvih 10 dana kašnjenja

◦ 10€ po danu kašnjenja za period od 11.-og do zaključno 15.-og dana kašnjenja

Nadalje, s obzirom da HAKOM u točci I izreke prijedloga odluke u postupku uvođenja modela istovjetnih ulaznih proizvoda (EoI) definira promjene u postupku aktivacije linije krajnjeg korisnika na način da se provjera tehničke mogućnosti uklanja iz procesa aktivacije, HT smatra kako treba ukinuti i penale koji su predviđeni u slučaju kada HT naknadno odbije već prihvaćene zahtjeve za realizacijom.

Konkretno, što se tiče procesnih koraka koji su trenutno propisani standardnom ponudom, HT podržava da se isti  izjednače između maloprodaje i veleprodaje tako da se iz veleprodajnih zahtjeva izostavi zaseban korak provjere tehničke mogućnosti izlaskom tehničara na teren, te da se prilikom izlaska tehničara na lokaciju krajnjeg korisnika, osim provjere tehničke mogućnosti odradi i realizacija usluge, ako mogućnost postoji, ali smatramo da je osim ukidanja izlaska tehničara, potrebno uskladiti još nekoliko točaka na koje utječe trenutna terenska provjera tehničke mogućnosti.

Naime, iako je upravo zbog izlaska tehničara na teren radi provjere tehničke mogućnosti, broj naknadno odbijenih veleprodajnih zahtjeva mali u odnosu na ukupnu količinu zahtjeva, HAKOM je površno i bez dublje analize procesa zaključio da broj prihvaćenih pa naknadno odbijenih zahtjeva ionako raste bez obzira na dodatan korak provjere tehničke mogućnosti od strane HT-ovog tehničara, te se rješenje nalazi u jednostavnom ukidanju izlaska tehničara radi provjere tehničke mogućnost.

Smatramo da implementacija procesne promjene ukidanja provjere tehničke mogućnosti na terenu za veleprodajne usluge, nužno povlači za sobom omogućavanje naknadnog odbijanja veleprodajnih zahtjeva zbog nepostojanja tehničke mogućnosti realizacije, bez naplete penala.

Prema standardnim ponudama, za usluge na bakru, ULL i NBSA, nije dozvoljeno odbijanje zahtjeva za uključenje nakon prihvaćanja zahtjeva, dok je za usluge na optici (NBSA FTTH i FA) dozvoljeno odbijanje samo ako ne postoji infrastruktura koja nije u području odgovornosti HT-a ili krajnji korisnik ne dozvoljava realizaciju. Ukratko, zbog nemogućnosti realizacije nekog od reguliranih elementa usluga za koje je odgovoran HT, nije dozvoljeno odbijanje nakon prihvaćanja, te je iz tog razloga uveden izlazak tehničara na teren kako bi se sa sigurnošću moglo potvrditi da postoji tehnička mogućnost realizacije. Ukoliko se ukida izlazak tehničara te se zahtjev prihvaća na temelju podataka iz sustava, postoji vjerojatnost da uslugu možda ne će biti moguće realizirati jer u sustavu nisu upisane sve informacije s terena (npr. neprohodnost cijevi do objekta krajnjeg korisnika). Zbog toga treba iz standardnih ponuda brisati odredbu da nije dozvoljeno odbijanje zahtjeva nakon potvrde o postojanu tehničke mogućnosti te ukinuti penale koje je HT dužan platiti u slučaju kada broj naknadno odbijenih zahtjeva premaši granicu od 0,5%.

C. Pružanje privremenog rješenja

S obzirom na probleme kašnjenja koji su evidentni u postupcima aktivacije i otklona kvara za regulirane veleprodajne usluge HT-a, a uzimajući u obzir da u Standardnim ponudama HT-a već stoje odredbe koje predviđaju mogućnost ponude privremenog zamjenskog rješenja za smetnje koje nisu otklonjene u propisanim rokovima, HT predlaže u Standardne ponude dodati odredbu temeljem koje će biti moguće nuditi privremena zamjenska rješenja i u slučaju aktivacije veleprodajne usluge. HT će u sljedećem periodu razraditi uvođenje privremenog zamjenskog rješenja na veleprodajnoj razini i isto usuglasiti s HAKOM-om i operatorima, te po našem mišljenju takva dodatna razrada odredbi o mogućnosti nuđenja privremenog zamjenskog rješenja ne mora biti navedena u Standardnim ponudama. Međutim, ako HAKOM smatra da bi i način provedbe predmetnih odredbi o ponudi privremenih zamjenskih rješenja kao i konkretni detalji uključujući i cijenu privremenih zamjenskih produkata trebali biti navedeni i u Standardnim ponudama, molimo HAKOM da nas o tome hitno obavijesti kako bi HT u okviru predmetnog postupka izmjene standardnih ponuda mogao dostaviti HAKOM-u sve detalje o načinu provedbi tih odredbi.

D. Omogućiti jednostrani raskid veleprodajnog ugovora za pojedinačni veleprodajni pristup (ULL, BSA, FA) ako na predmetnoj lokaciji pojedinačnog priključka u HT mreži dođe do trajnog izostanka tehničkih uvjeta za pružanje usluge širokopojasnog pristupa u nepokretnoj mreži. 

DETALJNIJE OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA

Kao što je HAKOM-u poznato, nepokretna mreža je živi organizam u kojem se svakodnevno događaju promjene, npr. aktiviraju se novi širokopojasni priključci, deaktiviraju i vrše promjene na postojećima, u mreži se događaju kvarovi koji nekada zahvaćaju pojedinačni priključak, nekada je riječ o grupnim smetnjama itd. Sve te promjene u nekim slučajevima mogu značajno utjecati na dostupnost i kvalitetu usluga koje se pružaju putem nepokretne mreže pa tako mogu dovesti i do trajnog gubitka tehničkih mogućnosti za pružanje usluga na pojedinoj adresi.

Primjera radi, već do sada smo se više puta susretali (što svakako očekujemo i ubuduće) sa smetnjama čije otklanjanje iz objektivnih razloga nije moguće jer npr. ne postoji mogućnost izmještanja postojeće infrastrukture, ne postoji mogućnost pristupa postojećoj infrastrukturi radi otklona smetnje ili je takav pristup značajno otežan jer zahtijeva dugotrajne postupke prema vlasniku zemljišta s upitnim ishodom ili je jednostavno riječ o značajnom iznosu investicije u npr. postojeću bakrenu infrastrukturu radi otklona smetnje na pojedinačnom priključku, koji je financijski neisplativ.

Kada takve smetnje zahvate priključke (tj. adrese) u HT-ovoj nepokretnoj mreži na kojima HT u trenutku nastanka  smetnje nema aktivnog korisnika, takve adrese u sustavima označavamo kao adrese na kojima ne postoje tehničke mogućnosti za uključenje širokopojasnog pristupa u nepokretnoj mreži te se svi budući zahtjevi (maloprodajni i veleprodajni) za uključenjem usluga na takvim adresama odbijaju zbog nepostojanja tehničke mogućnosti. Jednako tako postoji i mogućnost da se u nekom kasnijem trenutku takva smetnja ipak uspije otkloniti, kroz neki drugi povezani projekt, što će onda takvu adresu podići na razinu dostupnosti tj. postojanja tehničkih mogućnosti za buduća uključenja a nakon čega bi se svi budući zahtjevi za fiksnim priključkom na takvim adresama (maloprodajni i veleprodajni) prihvaćali.

Gore opisani scenariji nisu ništa neobično u telekom industriji, sastavni su dio svakodnevnog poslovanja svakog telekom operatora, pa tako i HT-a, te su odlika telekom mreže kao živog organizma koji se svakodnevno prilagođava i mijenja.

S obzirom na gore navedeno, ne nalazimo opravdani razlog zašto se takve pojedinačne lokacije priključenja na nepokretnu mrežu (tj. pojedinačne adrese u mreži) ne bi mogle naknadno proglasiti kao adrese na kojima ne postoje standardni tehnički uvjeti za priključenje na mrežu uslijed čega na istima nije moguć niti nastavak pružanja usluga putem mreže, i u slučajevima kada na istima HT ima aktivne veleprodajne korisnike. U takvim slučajevima bi HT trebao biti u mogućnosti naknadno raskinuti veleprodajni ugovor za takav pojedinačni veleprodajni pristup jer, primjerice, da se takav kvar dogodio prije aktivacije konkretnog veleprodajnog pristupa, veleprodajno priključenje na toj lokaciji nikada ne bi niti bilo realizirano, jer bi takav veleprodajni zahtjev bio inicijalno odbijen zbog nepostojanja tehničkih mogućnosti za priključenje, kao što je to prethodno opisano.

S obzirom da je ovdje riječ o smetnjama/kvarovima koji prvenstveno pogađaju pojedinačne korisnike, a da je prema našim analizama riječ o tek cca. 1% od ukupnog broja otklonjenih smetnji u HT-ovoj mreži na godišnjoj razini, opisanu mogućnost jednostranog raskida veleprodajnog ugovora za pojedinačni veleprodajni pristup od strane HT-a smatramo najboljim rješenjem, odnosno, rješenjem koje je jedino u skladu s gore opisanim postulatom na kojem počiva rad svake telekom mreže kao živog organizma podložnog svakodnevnim promjenama. 

Smatramo da je obračun veleprodajnih penala na takvim lokacijama potpuno neprihvatljiv iz razloga što se predmetne lokacije trebaju proglasiti tehnički nedostupnima, na jednak način kako se to redovito odrađuje kada na takvim linijama nemamo aktivnih korisnika. Krajnje je nelogičan zahtjev HAKOM-a prema kojem HT u takvim situacijama nema pravo jednostrano raskinuti pojedinačni veleprodajni ugovor (za pojedinačnu lokaciju) već je prisiljen trajno obračunavati veleprodajne penale. Takav nelogičan, rekli bi čak i apsurdan, regulatorni zahtjev, prisiljava HT vršiti trajni obračun veleprodajnih penala za lokacije koje su tehnički nedostupne, što je eklatantan primjer nerazmjerne regulacije, bez presedana u EU praksi.

Također smatramo da se predmetna problematika ne može svrstati pod tematiku gašenja bakra jer ovdje nije riječ o svjesnom, proaktivnom gašenju bakrene pristupne mreže od strane HT-a s ciljem smanjenja troškova rada i održavanja paralelne bakrene i optičke pristupne mreže tamo gdje usluga radi, već se ovdje radi o reakciji HT-a na slučajeve smetnji koje HT ne može otkloniti, te u kojem slučaju je po nama jedino ispravno rješenje označiti takve adrese u sustavima kao tehnički nedostupne te HT-u omogućiti jednostrano raskinuti veleprodajni ugovor za takve pojedinačne veleprodajne pristupe.

Stoga se predlaže u standardne ponude HT-a za ULL, BSA i FA usluge, u članke kojima se propisuju razlozi za odbijanje zahtjeva i/ili trajno/privremeno obustavljanje pružanja usluge uvrstiti i pravo HT-a trajno obustaviti pružanje veleprodajne usluge uz prethodnu obavijesti operatoru 45 dana unaprijed ako HT naknadno utvrdi da na lokaciji priključenja ne postoje standardni tehnički uvjeti za realizaciju i pružanje tražene veleprodajne usluge HT-a.