Prijavi se | Registriraj se
Pripremam raspravu
Javna rasprava - Javni poziv za dostavu komentara o metodologiji testa istiskivanja marže
Opis rasprave
Datum otvaranja rasprave: 17. prosinca 2018. 10:15
Datum zatvaranja rasprave: 01. veljače 2019. 14:00
Uključi prikaz broja:

1. Javni poziv za dostavu komentara o Metodologiji testa istiskivanja marže

HAKOM objavljuje javni poziv za dostavu komentara i prijedloga o trenutno primijenjenim pretpostavkama Metodologije testa istiskivanja marže i samog testa istiskivanja marže.  Javni poziv bit će otvoren do 1. veljače 2019.

Metodologija testa istiskivanje marže (dalje: Metodologija) donesena je u srpnju 2014. i izmijenjena u studenom 2016. Od donošenja Metodologije do danas, udio HT-a i društava pod njegovom kontrolom (dalje: HT grupa), ostao je visok i stabilan, te od početka primjene testa istiskivanja marže (dalje: MS test) do sada iznosi više od 70% na tržištu širokopojasnog pristupa.

S obzirom da je svrha MS testa osigurati dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene HT grupe, te na taj način potaknuti tržišno natjecanje, HAKOM razmatra potrebu izmjene Metodologije.

Također, maloprodajni paketi HT grupe sve više sadrže različite kombinacije reguliranih i nereguliranih usluga, uključujući i različite kombinacije pogodnosti i darova. S obzirom da Metodologija nije u dovoljnoj mjeri definirala postupanje s paketima koji sadrže i reguliranu i nereguliranu uslugu, smatramo da je potrebno nedvojbeno definirati postupanje u navedenim slučajevima.

U kontekstu sadašnjeg stanja na tržištu, gdje HT grupa ima i dalje visok i nepromijenjen udio, uzevši u obzir ponude raznih kombinacija paketa, nameću se pitanja dosljedne primjene Metodologije prilikom provođenja testa istiskivanja marže, a koja se nisu mogla predvidjeti ranijim izmjenama.

U cilju učinkovite kontrole provođenja regulatorne obveze nadzora cijena, putem metodologije MS testa, a čije su odredbe i primjena osnovni instrument putem kojih HAKOM osigurava da drugi operatori mogu učinkovito replicirati pakete HT grupe i ravnopravno se natjecati na tržištu, HAKOM je odlučio prikupiti mišljenja i prijedloge dionika na tržištu kako bi na temelju prikupljenih prijedloga odlučio o potrebi donošenja izmjena postojeće Metodologije.

U tu svrhu, HAKOM je pripremio određena pitanja koja će nam pomoći pri razmatranju potrebnih izmjena.

Također, slobodni ste dostaviti komentare na sve dijelove Metodologije koje smatrate da je potrebno jasnije ili drugačije definirati.

Dodatno, HAKOM na poveznici daje prikaz kategorija podataka koje se koriste u MST modelima operatora.

2.  Pitanja:

1. Je li provođenje testa na razini proizvoda i na razini portfelja opravdano i je li potrebno zadržati obje razine testiranja paketa?

2. Smatrate li da je opravdano na razini proizvoda definirati inkrement kao pojedini paket? Osigurava li tako definirani inkrement pokriće troškova paketa?

3. Je li opravdano na razini portfelja zadržati sadašnji način grupiranja proizvoda u portfelj, a što je: prema vrsti korisnika (poslovni ili privatni), broju usluga uključenih paket (1D/2D/3D), pristupnoj brzini i količini prometa uključenoj u paket?

4. Slažete li se da se troškovi SEO operatora trebaju koristiti za maloprodajne troškove, (uključujući i troškove TV sadržaja), vlastite mrežne troškove i za nabavne cijene uređaja kod izračuna pogodnosti prilikom kupnje uređaja i/ili darova?

5. Smatrate li da je radi kretanja na tržištu i sve veću zastupljenost paketa koji sadrže nereguliranu uslugu potrebno detaljnije razraditi opisano postupanje s nereguliranim uslugama?

6. Smatrate li da su darovi i promotivne pogodnosti na odgovarajući način uključeni u MS test?

7. Smatrate li da je ispravno za ulazni veleprodajni parametar koristiti prosječnu ponderiranu cijenu korištenih veleprodajnih usluga od strane operatora koji nisu pod kontrolom HT-a (pri čemu se uzimaju u obzir i veleprodajne cijene s količinskim popustom)? Ako nije, koji bi veleprodajni ulazni parametar po vašem mišljenju bolje odredio trošak veleprodajne usluge?

8. U slučaju uvođenja nove veleprodajne usluge, koji bi se ponder po vašem mišljenju trebao dodijeliti novoj usluzi?

9. Smatrate li da je svaka troškovna komponenta iz poglavlja 4.2. Metodologije u MS testu uzeta u obzir na odgovarajući način?

10. Kod testiranja margine paketa uzimaju se u obzir svi dodatni prosječni prihodi pojedinog paketa ostvareni izvan mjesečne naknade. U cilju osiguranja mogućnosti repliciranja margine SMP operatora i povezanih društava smatrate li da je potrebno primijeniti neki mehanizam provjere dodatnih prihoda, te koji bi mehanizam po vašem mišljenju bio prikladniji?

11. Smatrate li da je primijenjeni pristup uzimanja u obzir dodatnih prosječnih prihoda po pojedinom paketu opravdan?

12. Smatrate li da je ažuriranje podataka potrebno provoditi na drugačiji način (u smislu opsega podataka i razdoblja ažuriranja)?

3.   Uvod

Na temelju analiza mjerodavnih tržišta koje je HAKOM proveo od 2014. do danas, HT-u i društvima pod njegovom kontrolom Iskonu i Optimi (dalje: HT grupa) određena je obveza provođenja testa istiskivanja marže na sljedećim tržištima:

• Tržištu pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne korisnike[1];

• Tržištu veleprodajnog lokalnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji[2] i

• Tržištu veleprodajnog središnjeg pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji za proizvode za masovno tržište[3].

U svrhu provođenja ove obveze, HAKOM je, u srpnju 2014., nakon provedene javne rasprave, donio Metodologiju testa istiskivanja marže[4] (dalje: MST). Svrha MST-a je upoznavanje SMP operatora, ali i ostalih operatora koji se s njima natječu na maloprodajnim tržištima, s načinom na koji HAKOM provjerava izvršenje regulatorne obveze nadzora maloprodajnih cijena usluga.

Uzimajući u obzir mjerodavnu preporuku Europske komisije o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama u cilju promicanja tržišnog natjecanja i poboljšanja ulagačkog okruženja u području širokopojasnog pristupa (2013/466/EU) (dalje: Preporuka Europske komisije) i izvještaj BEREC-a vezano uz primjenu testa istiskivanja marže na paketima vezanih usluga[5] (dalje: Izvještaj BEREC-a), kao i najbolju praksu nacionalnih regulatornih tijela iz zemalja članica Europske unije (dalje: EU) te nacionalne specifičnosti mjerodavnih tržišta, HAKOM je u MST dokumentu iz 2014. naveo da će se test istiskivanja marže provoditi na sljedeći način:

• HAKOM smatra primjerenim koristiti test slično učinkovitog operatora (eng. Similarly Efficient Operator; dalje: SEO), a kao temelj izračuna maloprodajne cijene predlaže troškovnu strukturu HT-a (prilagođenu na način da odražava niže ekonomije razmjera i opsega operatora koji ulaze na tržište).

• HAKOM smatra primjerenim koristiti statički test za pojedino razdoblje (eng. period by period test; dalje: PBP test) dodatno uzimajući u obzir jednokratne prihode i troškove.

• HAKOM predlaže test provoditi za grupu proizvoda. Pritom, HAKOM smatra potrebnim ispravno definirati grupe proizvoda kako se operatorima koji su obvezni provoditi test istiskivanja marže ne bi omogućila prevelika fleksibilnost i na taj način spriječilo alternativne operatore da se učinkovito natječu na tržištu. HAKOM predlaže zasada definirati uže grupe proizvoda s manjim brojem proizvoda, koje se ovisno o razvoju konkurencije naknadno mogu proširiti.

• HAKOM smatra kako svaki proizvod unutar grupe proizvoda treba nadoknaditi minimalno svoj dugoročni inkrementalni trošak (eng. Long Run Incremental Costs; dalje: LRIC). Uz to, HAKOM je mišljenja kako je za određivanje troška grupe proizvoda potrebno koristiti prosječni ukupni trošak (eng. Average total costs; dalje: ATC) kako bi se alternativnim operatorima osigurala ekonomska replikacija cjelokupnih grupa proizvoda.

HAKOM smatra kako su navedene pretpostavke, koje su uzete u obzir prilikom donošenja MST metodologije iz srpnja 2014. i dalje ispravne te ih nije potrebno mijenjati ovim dokumentom.

Međutim, HAKOM je odlučio revidirati postojeću metodologiju testa istiskivanja marže s obzirom da su se od datuma njezina usvajanja dogodile značajne promjene na tržištu elektroničkih komunikacija u Republici Hrvatskoj.

Naime, u srpnju 2015. HAKOM je donio odluku o deregulaciji tržišta maloprodajnog pristupa internetu[6] (dalje: MŠPI). Tom odlukom ukinute su regulatorne obveze koje su do tada bile određene HT grupi kao SMP operatorima, a ukidanje tih regulatornih obveza u bitnom je izmijenilo poslovnu politiku spomenutih operatora, ali i ostalih operatora na tržištu, vezanu za promotivne pogodnosti.

Regulatorne obveze nadzora pojedinačnih cijena usluga, koje su vrijedile do deregulacije tržišta MŠPI, uključivale su određena ograničenja koja su se odnosila na promotivne ponude:

• trajanje promotivnih ponuda ne smije biti dulje od dva mjeseca

• uvjeti iz promotivne ponude ne mogu se primjenjivati dulje od tri mjeseca od dana potpisivanja ugovora koji je sklopljen za vrijeme trajanja promotivne ponude

• promotivne ponude za iste usluge ili usluge istih karakteristika ne smiju se ponavljati unutar razdoblja od godine dana od početka promotivne ponude (iznimka IPTV usluga – dvije ponude unutar godine dana)

• promotivne pogodnosti se mogu nuditi i ugovarati samo s novim korisnicima i postojećim korisnicima koji ne koriste uslugu koja je predmet promotivne ponude

• ukupan iznos promotivnih pogodnosti u obliku popusta na mjesečnu naknadu ili nekog materijalnog sadržaja ne smije prelaziti vrijednost tromjesečne naknade koju bi korisnik platio za uslugu na koju se pogodnost odnosi u slučaju da je istu ugovorio po cijenama iz službenog cjenika operatora.

Deregulacijom tržišta MŠPI sva navedena ograničenja promotivnih pogodnosti su ukinuta, a MST je postao jedini alat kojom se provjeravaju maloprodajne cijene SMP operatora. Budući da je metodologija samog MST modela donesena u vrijeme kada su postojala ograničenja promotivnih ponuda, sam model predviđao je promotivne ponude više kao iznimku nego pravilo.

Kako bi pravovremeno reagirao na mogući nastanak novih prilika na tržištu, HAKOM je od razdoblja deregulacije tržišta MŠPI pratio promotivne pogodnosti SMP operatora i uvidio sljedeće:

• promotivne akcije traju i do šest mjeseci;

• uvjeti iz promotivnih ponuda primjenjuju se i do 18 mjeseci od dana potpisivanja ugovora;

• iste promotivne ponude ponavljaju se u roku od mjesec dana, a na istim paketima istovremeno su moguće različite promotivne ponude;

• promotivne pogodnosti nude se i postojećim korisnicima;

• vrijednost promotivnih pogodnosti je ograničena samo uvjetom da marža svakog paketa mora biti pozitivna.

Zbog očitih promjena koje su nastale na tržištu, a i sve češćih upita alternativnih operatora vezanih na promotivne ponude SMP operatora, HAKOM je u razdoblju od 10. lipnja do 29. lipnja 2016. objavio javni poziv za dostavu komentara o MST metodologiji te detaljnije opisao pretpostavke korištene u modelu kako bi se operatorima koji nemaju obvezu provođenja MST-a i koji nisu detaljno upoznati sa samim MST modelom olakšalo komentiranje postojeće metodologije.

Nakon zaprimanja i obrade pristiglih komentara, HAKOM je odlučio provesti javnu raspravu o izmijenjenom dokumentu MST metodologije. Javna rasprava o izmijenjenom dokumentu Metodologije trajala je od 27. srpnja do 19. rujna 2016. Odgovori na pristigle komentare nalaze su u Privitku 1 dokumenta.

Nakon okončanja javne rasprave i usvajanja metodologije testa istiskivanja marže od strane Vijeća HAKOM-a na sjednici održanoj 26. listopada 2016. u svrhu notifikacije Europskoj komisiji (dalje: EK), HAKOM je sukladno članku 23. ZEK-a dostavio EK prijedlog metodologije testa istiskivanja marže zajedno sa sažetkom zaprimljenih komentara i odgovora na komentare operatora, radi provođenja postupka usklađivanja u donošenju odluka.

HAKOM je 7. studenog 2016. zaprimio zahtjev EK za dodatnim informacijama, na koji je odgovoreno 10. studenog 2016.

HAKOM je 25. studenog 2016. zaprimio odluku EK vezano uz notificiranu predmetnu mjeru, a sukladno kojoj EK nema primjedbi na metodologiju testa istiskivanja marže, čime su u potpunosti ispunjeni preduvjeti za usvajanje metodologije testa istiskivanja marže od strane Vijeća HAKOM-a. Sukladno navedenom, Vijeće HAKOM-a je usvojilo metodologiju testa istiskivanja marže na sjednici održanoj 30. studenog 2016.

4.   Test istiskivanja marže

U ovom poglavlju HAKOM će definirati pojam istiskivanja marže i pojasniti različite elemente testa istiskivanja marže (Poglavlje 2.1). Osim toga, u nastavku će se opisati preduvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se mogao donijeti zaključak o postojanju istiskivanja marže (Poglavlje 2.2). Na kraju, ovim se poglavljem opisuju načela primjene testa istiskivanja marže u ex-ante i ex-post kontekstu (Poglavlje 2.3).

4.1.    Definicija testa istiskivanja marže

Sukladno Izvještaju BEREC[7]-a istiskivanje marže se može definirati kao „situacija u kojoj vertikalno integrirani operator s tržišnom snagom na ključnom veleprodajnom tržištu, isporučuje i postavlja cijene ulaznih veleprodajnih usluga koje su preduvjet pružanja maloprodajnih usluga konkurentskim operatorima na povezanim maloprodajnim tržištima, na način da za njegove konkurente na maloprodajnom tržištu obavljanje aktivnosti, odnosno pružanje maloprodajnih usluga, postaje neisplativo“[8]. Drugim riječima, istiskivanje marže se događa u situaciji kada razlika između maloprodajne i veleprodajne cijene po kojoj vertikalno integrirani operator prodaje svoje usluge drugim operatorima nije dovoljna za pokrivanje maloprodajnih troškova učinkovitog konkurenta, čime se konkurentu onemogućuje da nadoknadi svoje maloprodajne troškove i ravnopravno se natječe na istom maloprodajnom tržištu, odnosno posluje isplativo. Slika 1 prikazuje test istiskivanja marže u dva slučaja; jedan u kojem je marža pozitivna i drugi u kojem je marža negativna.

Slika 1. Test istiskivanje marže: maloprodajni troškovi i ekonomski prostor

Istiskivanje marže je oblik ponašanja kojim se narušava tržišno natjecanje i koje može dovesti ne samo do izlaska postojećih konkurenata s tržišta već i do zatvaranja tržišta za nove operatore. Takvo ponašanje u konačnici dovodi do štetnih posljedica za krajnje korisnike pa ga je potrebno spriječiti.

Vertikalno integrirani operator može istiskivati maržu na sljedeća tri načina:

1. podizanjem veleprodajne cijene na razinu na kojoj konkurenti ne mogu više isplativo poslovati na maloprodajnom tržištu;

2. smanjenjem maloprodajne cijene usluge ispod razine troška navedene usluge uz istovremeno održavanje razine profita kroz cijenu ulazne veleprodajne usluge;

3. podizanjem veleprodajne cijene usluge uz istovremeno smanjenje maloprodajne cijene svoje usluge do razina koje onemogućuju konkurentima da posluju isplativo na maloprodajnom tržištu.

Mogućnost istiskivanja marže od strane vertikalno integriranog operatora ovisi o tome dopušta li postojeća regulacija operatoru samostalno određivanje cijena veleprodajnih i maloprodajnih usluga.

U slučaju kada su i veleprodajna i maloprodajna cijena regulirane, SMP operator uglavnom nema mogućnost samostalno određivati cijene. Teoretski, istiskivanje marže se ne bi trebalo pojaviti u takvoj situaciji. Ipak, u praksi je moguće da iako regulirane, veleprodajne cijene nisu troškovno usmjerene pa omogućavaju SMP operatoru ostvarivanje dodatnog profita unatoč regulaciji. Isto tako, maloprodajne cijene mogu biti regulirane postavljanjem najviše razine maloprodajnih cijena (eng. price cap), čime se ne sprječava operatora da ih snizi. Stoga, mogućnost za istiskivanje marže nije isključena ni u situaciji kad su veleprodajne i maloprodajne cijene regulirane.

U situaciji kada su veleprodajne cijene regulirane, a maloprodajne ne, SMP operator može istiskivati maržu na maloprodajnom tržištu snižavanjem maloprodajnih cijena, dok u situaciji kada ni veleprodajne ni maloprodajne cijene nisu regulirane, SMP operator može istiskivati maržu i na veleprodajnoj i maloprodajnoj razini.

Test istiskivanja marže uglavnom se provodi u situaciji kada su veleprodajne cijene regulirane, a maloprodajne ne.

Potrebno je naglasiti kako se testom istiskivanja marže ne ocjenjuje je li određena cijena (bilo da se radi o veleprodajnom ili maloprodajnom tržištu) opravdana i razumna, već postoji li dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene.

4.2.    Preduvjeti za provođenje testa istiskivanja marže

Za istiskivanje marže mora biti ispunjeno više strukturnih i ekonomskih preduvjeta. BEREC je prepoznao sljedećih 5 preduvjeta:

1. vertikalna integracija;

2. značajna tržišna snaga na veleprodajnom tržištu;

3. ključna ulazna veleprodajna usluga;

4. nedostatak djelotvornog tržišnog natjecanja na maloprodajnom tržištu;

5. istiskivanje marže je prisutno kroz dovoljno dugo, razdoblje.

Prvi preduvjet podrazumijeva da operator nad kojim se provodi nadzor cijena u svrhu provjere postojanja istiskivanja marže mora biti vertikalno integriran ili mora imati nadzor nad ulaznom veleprodajnom uslugom.

Drugi preduvjet je da navedeni operator mora imati značajnu tržišnu snagu na mjerodavnom veleprodajnom tržištu. U odsustvu regulacije takav operator može djelovati, odnosno odrediti cijene na veleprodajnom i maloprodajnom tržištu neovisno o konkurentima.

Treći preduvjet ukazuje da ulazna veleprodajna usluga koju operator pruža svojim konkurentima mora biti „ključna“. Bez ključne ulazne veleprodajne usluge, konkurenti se ne mogu učinkovito natjecati s operatorom iz razloga što za takvu ulaznu veleprodajnu uslugu ne postoji odgovarajuća zamjena. Sve dok postoji regulatorna obveza prema kojoj je SMP operator obvezan pružati određenu ulaznu veleprodajnu uslugu svojim konkurentima, može se pretpostaviti da je takva usluga ključna.

Četvrti preduvjet znači da operator za kojeg se provodi test istiskivanja marže mora također biti aktivan na pripadajućem maloprodajnom tržištu na kojem ne postoji djelotvorno tržišno natjecanje.

Konačno, praksa istiskivanja marže mora trajati dovoljno dugo da bi se okarakterizirala kao istiskivanje marže. Pitanje kako definirati dovoljno dugo trajanje takve prakse ovisi od slučaja do slučaja i razmatrat će se u poglavljima koja slijede.

4.3.    Ex-ante i ex-post primjena testa istiskivanja marže

Test istiskivanja marže može se provoditi ex-ante, što znači prije početka pružanja novog proizvoda ili usluge, ili ex-post, nakon što uslijedi prijava vezana uz praksu kojom se narušava djelotvorno tržišno natjecanje.

Ex-post test istiskivanja marže se primjenjuje prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja[9] od strane tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja, koje primjenjuje test istiskivanja marže kako bi ocijenilo je li došlo do narušavanja članka 102 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji glasi:

„Svaka zlouporaba vladajućeg položaja od strane jednog poduzetnika ili više njih na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu zabranjena je kao nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama“.

Ovaj članak u nastavku detaljnije razrađuje različite vrste zlouporaba, osobito one koje se sastoje od „izravnog ili neizravnog nametanja nerazumne nabavne ili prodajne cijene ili bilo kojeg drugog nerazumnog trgovinskog uvjeta“. Ovo se može tumačiti na način da navedeno uključuje i praksu istiskivanja marže. Stoga je u nadležnosti tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i ocjena zakonitosti cjenovne prakse poduzetnika u vladajućem položaju koja se ispituje na temelju troškovne strukture navedenog poduzetnika.

Ex-ante, nacionalno regulatorno tijelo može zabraniti SMP operatoru praksu istiskivanja marže s ciljem promicanja djelotvornog tržišnog natjecanja i poticanja učinkovitog ulaganja u infrastrukturu. Ex-ante i ex-post testovi mogu se po svojoj prirodi značajno razlikovati. Primjerice, za isti proizvod, rezultati testa istiskivanja marže mogu biti različiti ukazujući na istiskivanje marže u ex ante testu, dok prema ex post testu istiskivanje marže ne postoji.

Ex-ante test istiskivanja marže se može provoditi na maloprodajnoj ili veleprodajnoj razini. Na maloprodajnoj razini, svrha testa istiskivanja marže je osigurati dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene SMP operatora koji je potreban alternativnim operatorima za učinkovito natjecanje s SMP operatorom na maloprodajnom tržištu. Kada test istiskivanja marže ne bi bio zadovoljen, konkurenti ne bi mogli profitabilno poslovati na temelju veleprodajnih usluga, što bi moglo dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja u vidu zatvaranja tržišta.

S druge strane, na veleprodajnoj razini, svrha testova istiskivanja marže je osigurati dovoljan ekonomski prostor između različitih veleprodajnih usluga, međutim isti nisu predmet ovog dokumenta.

5.   Primjena testa istiskivanja marže

Kao što je pojašnjeno u prethodnom poglavlju, test istiskivanja marže služi za procjenu je li maloprodajna cijena nekog proizvoda (ili grupe proizvoda) dovoljna za nadoknadu ukupnih troškova koji su potrebni da bi se taj proizvod ponudio. Općenita formula za test istiskivanja marže je:

A – B ≥ C

gdje je:

A – maloprodajna cijena (ili prihod) maloprodajne usluge SMP operatora;

B – cijena ulaznih veleprodajnih usluga potrebnih da bi se ponudila maloprodajna usluga; C – maloprodajni troškovi operatora.

Slika 2. Tri elementa koja je potrebno izračunati u svrhu testa istiskivanja marže

U svrhu provođenja testa istiskivanja marže potrebno je izračunati tri gore navedena elementa za hipotetskog operatora koji bi se na tržištu natjecao sa SMP operatorom. Pri izračunu navedenih elemenata potrebno je odgovoriti na sljedeća četiri metodološka pitanja:

• Razina učinkovitosti operatora – kod izračuna maloprodajnih troškova mogu se uzeti u obzir troškovi SMP operatora ili troškovi učinkovitog alternativnog operatora;

• Procjena profitabilnosti kroz vrijeme – maloprodajni troškovi i prihodi mogu se promatrati za određeno razdoblje (npr. godinu dana) ili biti procijenjeni kroz prosječni životni vijek krajnjeg korisnika (diskontirani novčani tok);

• Razina grupiranja proizvoda – test se može primijeniti na pojedinačne proizvode SMP operatora ili na grupe proizvoda;

• Maloprodajni troškovni standardi – za procjenu maloprodajnog troška mogu se koristiti četiri troškovna standarda:

-         Prosječni varijabilni troškovi (AVC),

-         Prosječni izbježivi troškovi (AAC),

-         Dugoročni prosječni inkrementalni troškovi (LRAI/LRICC[10]),

-         Prosječni ukupni troškovi (ATC).

Navedena metodološka pitanja detaljnije su opisana u sljedećem poglavlju uz pojašnjenja mogućnosti i razloga primjene određenog izbora.

5.1.    Razina učinkovitosti operatora

U svrhu procijene maloprodajnih troškova potrebno je definirati razinu učinkovitosti hipotetskog operatora na način da se uzima ili razina učinkovitosti SMP operatora (podjednako učinkovit operator ili EEO) ili razina učinkovitosti hipotetskog alternativnog operatora (razumno učinkovit operator ili REO).

• Podjednako učinkovit operator (EEO) je učinkovit sudionik na maloprodajnom tržištu koji je veličinom i stupnjem učinkovitosti sličan SMP operatoru.

• Razumno učinkovit operator (REO) je učinkovit sudionik na maloprodajnom tržištu koji je veličinom manji od SMP operatora[11].

U dokumentu Europske komisije „Telecommunications Access Notice“ iz 1998. definirana su spomenuta dva testa procjene učinkovitosti.

Za potrebe testa istiskivanja marže EEO test koristi maloprodajne troškove bivšeg monopolista. U svojoj Obavijesti o primjeni pravila natjecanja na sporazume o pristupu u telekomunikacijskom sektoru, Europska komisija je objasnila izbor EEO testa na sljedeći način:

Istiskivanje marže može se dokazati kada se pokaže da maloprodajni dio operatora u vladajućem položaju ne bi bio profitabilan kada bi plaćao iste veleprodajne cijene koje svojim konkurentima naplaćuje njegov veleprodajni dio.“[12]

S druge strane, REO test koristi maloprodajne troškove hipotetskog alternativnog operatora. Izbor ovog testa Europska komisija je definirala na sljedeći način:

„Istiskivanje marže se također može dokazati kada se pokaže da je marža između veleprodajne cijene naplaćene drugim konkurentima na maloprodajnom tržištu i cijene koju mrežni operator naplaćuje na maloprodajnom tržištu nedovoljna da bi omogućila razumno učinkovitom pružatelju usluga na maloprodajnom tržištu ostvarivanje razumne dobiti.“[13]

Prema najboljoj praksi u EU, nacionalna regulatorna tijela koriste i treći tip testa: test slično učinkovitog operatora (SEO). SEO test razmatra učinkovitog operatora koji ima istu troškovnu osnovicu kao SMP operator, ali ne ostvaruje jednake ekonomije razmjera i opsega kao SMP operator. U praksi se koriste troškovi SMP operatora kao u EEO testu i prilagođavaju ekonomiji razmjera hipotetskog alternativnog operatora. SEO test je sličan REO testu, samo što u nedostatku detaljnih podataka od alternativnih operatora, koristi troškove bivšeg monopolista kao polazište za procjenu troškova novog sudionika na tržištu. Razlog tome je što bivši monopolist uglavnom već ima obvezu dostavljanja revidiranih regulatornih financijskih izvještaja koje je zbog njihove strukture i pouzdanosti primjereno koristiti kao polaznu točku.

Kao što je vidljivo na slici 3, kod EEO pristupa bivši monopolist, koji zbog svoje veličine u većoj mjeri koristi prednosti ekonomije razmjera, ima manje maloprodajne troškove u odnosu na nove operatore. Primjenom EEO pristupa SMP operatoru se ostavlja veća mogućnost utjecaja na razinu troškova unutar ekonomskog prostora, a time i na mogućnost njihovog smanjenja. S druge strane, SMP operator može zbog svoje neefikasnosti imati veće troškove. U tom slučaju EEO pristup može rezultirati većim maloprodajnim troškovima nego što bi bili maloprodajni troškovi učinkovitog novog operatora.

REO/SEO test uzima u obzir troškovnu strukturu novog operatora i nižu razinu ekonomije razmjera, što ide u prilog novim operatorima jer im zbog niže ekonomije razmjera uglavnom omogućuje višu razinu maloprodajnih troškova.

Slika 3. Utjecaj različitih izbora na razinu efikasnosti

U praksi, nacionalna regulatorna tijela uglavnom primjenjuju REO ili SEO pristup pri ex ante testovima[14], a EEO pristup za ex post testove[15] istiskivanja marži. Sam izbor pristupa razlikuje se od slučaja do slučaja, ovisno o situaciji na tržištu i ciljevima koji se žele postići regulacijom tog tržišta u određenom razdoblju.

Tablica 1 prikazuje prednosti, nedostatke i zaključke vezano uz korištenje pojedinog pristupa.

Tablica 1. Prednosti i nedostaci EEO/REO/SEO pristupa

 

EEO

REO/SEO

PREDNOSTI

Operatoru s tržišnim udjelom jednakim udjelu SMP operatora osigurava dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene.

 

Za tržišta koja su u potpunosti konkurentna: nema rizika od ulaska neučinkovitih operatora na tržište

 

Dostupnost podataka

Operatoru s tržišnim udjelom nižim od tržišnog udjela SMP operatora osigurava dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene

 

Promiče tržišno natjecanje - uzima u obzir niže ekonomije razmjera alternativnih operatora

NEDOSTACI

Ne potiče u dovoljnoj mjeri razvoj tržišnog natjecanja - ne uzima u obzir niže ekonomije razmjera alternativnih operatora

Zahtjeva procjenu ekonomije razmjera učinkovitog operatora

 

Rizik od ulaska na tržište neučinkovitih operatora

 

Dostupnost podataka

 

PRIMJENA

ex-post regulacija ili na tržištima koja su u potpunosti konkurentna

ex-ante regulacija

5.2.    Procjena profitabilnosti kroz vrijeme

Općenito, da bi se investicija smatrala profitabilnom, ukupni prihodi moraju biti veći od ukupnih troškova. Početak pružanja maloprodajne usluge može se smatrati investicijom, s obzirom da dio troškova nastaje u trenutku početka pružanja usluge dok će se drugi troškovi i prihodi pojaviti u budućem razdoblju. Kako bi se utvrdili maloprodajni prihodi i troškovi (profitabilnost) određene usluge za potrebe testa istiskivanja marže, moguće je primijeniti dva pristupa:

• statički pristup, koji razmatra troškove i prihode kroz određeno vrijeme (PBP pristup);

• dinamički pristup, koji se temelji na očekivanom novčanom toku.

Statički pristup temelji se na periodičkim izračunima. Ovaj pristup uspoređuje redovito, za svako pojedino razdoblje, prihode i troškove evidentirane u izvještajima operatora, uključujući i troškove amortizacije. Razdoblje koje se uzima u obzir može biti mjesec, godina ili neko drugo razdoblje. Statički pristup uspoređuje prihode i troškove onako kako se oni pojavljuju u odabranom razdoblju. Ovo implicira da se jednokratni troškovi i prihodi uzimaju u obzir samo u razdoblju nastanka, iako se mogu odnositi na više razdoblja. Nedostatak ovakvog pristupa je što ne raspodjeljuje ekonomski ispravno prihode i troškove kroz razdoblje: ovakav pristup bi mogao npr. ukazivati na postojanje istiskivanja marže u budućem razdoblju samo zbog asimetrične raspodjele jednokratnih troškova i prihoda kroz vrijeme, iako se ništa nije promijenilo u pogledu troškova, veleprodajnih/maloprodajnih cijena i broja korisnika.

Dinamički pristup se temelji na diskontiranom novčanom toku (DCF). Ovaj pristup procjenjuje ukupnu profitabilnost poslovne aktivnosti kroz razdoblje od nekoliko godina (uglavnom kroz životni vijek korisnika) i uzima u obzir očekivani porast obujma poslovanja. Zbraja i diskontira prihode i buduće troškove, koristeći prosječni ponderirani trošak kapitala (WACC) SMP operatora kao stopu za diskontiranje. Test se provodi jednom u promatranom razdoblju za koje se ocjenjuje postojanje istiskivanja marže. Isto tako, jednokratni troškovi i prihodi se raspoređuju kroz cijelo razdoblje. Rezultat ovog pristupa je neto sadašnja vrijednost (NPV) očekivanog budućeg novčanog toka usluge koja se razmatra. Ako je neto sadašnja vrijednost pozitivna, pružanje usluge stvara profit za operatora. Ukoliko je neto sadašnja vrijednost negativna, pružanje usluge rezultira gubitkom i istiskivanjem marže. Relevantno razdoblje za ovaj test obično se određuje sukladno procijenjenom životnom vijeku korisnika.

Slika 4. Troškovi i prihodi uzeti u obzir kod statičkog i dinamičkog pristupa

Europska komisija je istaknula sljedeće nedoumice oko metode diskontiranog novčanog toka:

“(333) Prvo, ishod pristupa diskontiranog novčanog toka riskira oslanjanje na nerazumna predviđanja poduzetnika kojeg se istražuje, što može dovesti do lažno pozitivnog rezultata.

(334) Drugo, pristup diskontiranog novčanog toka dozvoljava nadoknadu početnih troškova budućim prihodima. Na taj način pozitivna neto sadašnja vrijednost može biti rezultat nekonkurentnog ponašanja.

(335) Treće, metoda diskontiranog novčanog toka može dozvoliti operatoru u vladajućem položaju(…)značajne početne gubitke (koji će se nadoknaditi u budućnosti) dok njegovi konkurenti na tržištu neće moći pokriti gubitke tijekom nekoliko godina.“[16]

Sukladno Izvještaju BEREC-a, primjena statičkog testa je prikladna na stabilnom tržištu:

„Statički test kao temelj za analizu uzima uglavnom računovodstvenu godinu, ali moguće je to razdoblje skratiti i na jedan mjesec. Pritom se prikupljaju podaci, a prihodi i troškovi se uspoređuju za to razdoblje. Ovaj test je prikladan u slučaju kada su kratkoročni troškovi i prihodi ispravna prognoza budućih marži. Veća je vjerojatnost za ovo na stabilnim tržištima.“[17]

Tablica 2 prikazuje prednosti i nedostatke svakog pristupa i njihovu primjenu u praksi.

Tablica 2. Prednosti i nedostaci statističkog i dinamičkog pristupa

 

STATIČKI PRISTUP

DINAMIČKI PRISTUP

PREDNOSTI

Jednostavna primjena

Uzima u obzir promjene cijena i troškova

 

Uzima u obzir trošak jednokratnih naknada (naknada za priključenje, otkazivanje, itd.)

NEDOSTACI

Kod uvođenja nove usluge, početni gubici sami po sebi ne mogu biti dokaz namjere isključivanja konkurenata s tržišta

 

Ne uzima u obzir promjene cijena i troškova

 

Postojanje jednokratnih naknada u promatranom periodu može dovesti do pogrešnih rezultata testa

S obzirom da se rezultat testa temelji na prognozama operatora, isti može dovesti do pogrešnog pozitivnog rezultata testa

 

Dinamički pristup omogućuje nadoknadu gubitaka nastalih u početku razdoblja kasnijim prihodima: stoga, pozitivni NPV na kraju promatranog razdoblja može prikriti nekonkurentno ponašanje u početku razdoblja.

 

SMP operator će gubitke nastale u početku razdoblja biti u mogućnosti nadoknaditi kasnijim prihodima, dok njegovi konkurenti možda neće moći nadoknaditi gubitke tijekom nekoliko godina.

PRIMJENA

razvijena tržišta

tržišta u razvoju

Uzevši u obzir ova dva tradicionalna pristupa te njihove prednosti i nedostatke, u praksi se pojavio i treći, tzv. poludinamički pristup koji se koristi kako bi se uklonili nedostaci prije navedenih tradicionalnih pristupa. Naime, poludinamički pristup omogućuje alokaciju jednokratnih troškova i prihoda kroz životni vijek korisnika uz primjenu PBP testa.

Slika 5. Postupanje s jednokratnim naknadama kod poludinamičkog pristupa

Ovakav pristup, kako je prikazano na Slici 5 uklanja nedosljednost koja se može pojaviti u PBP testu zbog utjecaja jednokratnih troškova i prihoda. Isto tako, korištenjem navedenog pristupa izbjegavaju se nedostaci koje spominje Europska komisija vezano uz dinamički pristup.

5.3.    Razina grupiranja proizvoda

Pri provođenju testa istiskivanja marže potrebno je razmotriti hoće li se test primijeniti na pojedinačni proizvod ili na grupu proizvoda. Ovo je ključno pitanje jer odgovor na isto definira razinu fleksibilnosti koja je omogućena SMP operatoru.

Moguća su dva pristupa:

• Pristup pojedinačnog proizvoda, u kojem se procjenjuje može li učinkoviti alternativni operator ponuditi svaki proizvod SMP operatora pojedinačno;

• Pristup grupe proizvoda, u kojem se procjenjuje može li učinkoviti alternativni operator općenito odgovoriti na ponudu SMP operatora.

Slika 6. Proizvodi uključeni u pristup grupe proizvoda i pojedinačnog proizvoda

Određivanje grupe proizvoda slično je određivanju dimenzije tržišta u postupku analize tržišta: grupa bi trebala uključivati proizvode koje se smatra zamjenjivima, bilo na strani ponude bilo na strani potražnje. Zamjenjivost proizvoda unutar grupe na strani potražnje postoji kada su proizvodi zamjenjivi sa stajališta krajnjih korisnika. Na strani ponude, proizvodi su zamjenjivi kada operatori mogu u kratkom roku ponuditi bilo koji od njih bez značajnog dodatnog troška.

U praksi, postoji nekoliko kriterija prema kojima je moguće definirati grupu proizvoda. Tako grupe proizvoda mogu biti formirane prema vrsti krajnjeg korisnika (poslovni ili privatni), prema brzini širokopojasnog pristupa, ovisno o korištenoj veleprodajnoj usluzi te prema tome nudi li se proizvod putem bakrene ili svjetlovodne pristupne mreže.

Konačni izbor kriterija ovisi o mjerodavnim maloprodajnim tržištima, razini tržišnog natjecanja i mogućnosti unakrsnog subvencioniranja te mogućnosti eliminacije konkurenata s tržišta. Unakrsno subvencioniranje ne predstavlja značajan problem ako alternativni operator, korištenjem veleprodajnih usluga po razumnim ekonomskim uvjetima može replicirati sve proizvode iz grupe proizvoda SMP operatora. Ipak, unakrsno subvencioniranje može predstavljati problem ukoliko postoje operatori specijalizirani za pojedine niše tržišta koji ne mogu ponuditi sve proizvode iz određene grupe proizvoda.

Izvještaj BEREC-a ne daje prednost pojedinom pristupu u odnosu na drugi. Prema BEREC-u izbor pristupa (grupe proizvoda ili pojedinačnog proizvoda) ovisi o tome je li cilj regulatora poticanje tržišnog natjecanja ili omogućavanje veće fleksibilnosti SMP operatoru:

 „Što je više usluga unutar grupe proizvoda za koju se provodi test istiskivanja marže, to je veća mogućnost da SMP operator unakrsno subvencionira pojedine usluge. Ukoliko je ovo slučaj, to može značiti da alternativni operatori s jednom ili više usluga iz grupe proizvoda neće moći ući na tržište. Pod ovim okolnostima, ako je cilj regulatora omogućiti alternativnim operatorima natjecanje sa svim paketima povezanih usluga iz maloprodajne ponude SMP operatora, tada je na regulatoru da odluči kako će taj cilj ostvariti.“ [18]

U tablici 3 prikazane su prednosti i nedostaci svakog pristupa te njihova primjena u praksi.

Tablica 3. Prednosti i nedostaci odabira pristupa grupe proizvoda i pristupa pojedinačnog proizvoda

 

GRUPA PROIZVODA

POJEDINAČNI PROIZVOD

PREDNOSTI

Omogućuje veću fleksibilnost SMP operatoru: donosi veće koristi za krajnje korisnike i optimizira inovacije

 

Kako raste tržišni udio novog operatora,

donošenje odluka se temelji na procjeni isplativosti ulaganja za sve proizvode koje nudi na tržištu

 

 

 

Omogućuje alternativnim operatorima da ne moraju replicirati sve usluge unutar grupe proizvoda

 

Osigurava da nova usluga s negativnom maržom čije bi korištenje moglo značajno porasti u budućnosti, a trenutno je subvencionirana drugim profitabilnim uslugama, ne može dovesti do ukupne negativne marže u budućnosti jer će biti odbijena testom

NEDOSTACI

Potrebno je točno specificirati proizvode unutar grupe proizvoda

 

Veća mogućnost da SMP operator unakrsno subvencionira proizvode koji se nalaze unutar grupe proizvoda

Ne omogućuje veću korist za krajnje korisnike i ne potiče inovacije u situaciji kad su alternativni operatori u mogućnosti ponuditi isti opseg usluga

PRIMJENA

Za konkurentna/razvijena tržišta ili u situaciji kad je potrebno SMP operatoru omogućiti veću fleksibilnost

Za tržišta u nastajanju, ili u situaciji kad se neke od usluga ne mogu replicirati

5.4.    Maloprodajni troškovni standardi

Pri izračunu maloprodajnih troškova alternativnog operatora, koji nastaju prilikom pružanja usluga na maloprodajnom tržištu korištenjem veleprodajnih usluga, važno je odrediti troškovne elemente koji će biti uključeni u izračun. Slika 7 sadrži četiri različita troškovna standarda koji se uobičajeno koriste za izračun tih troškova. [19]

Prosječni varijabilni troškovi (eng. Average Variable Cost; AVC) uključuju samo one troškove koji se mijenjaju s obujmom proizvodnje. Nastali troškovi odgovaraju malim, kratkoročnim promjenama u proizvodnji.

Prosječni izbježivi troškovi (eng. Average Avoidable Costs; AAC) uključuju troškove koji se mogu izbjeći ukoliko se prestane s proizvodnjom određenog proizvoda tj. varijabilne troškove i dio fiksnih troškova ovisno o inkrementu. U kratkom roku, AAC se ponekad nazivaju i kratkoročni inkrementalni troškovi (SRIC), dok se promatrajući u dugom roku mogu smatrati i dugoročnim inkrementalnim troškovima (LRIC). U ovom dokumentu, AAC zapravo znači što i SRIC.

Dugoročni prosječni inkrementalni troškovi (LRIC) uključuju fiksne i varijabilne pripisive troškove koji se mogu izbjeći u dugom roku u slučaju prestanka pružanja usluge. Potrebno je napomenuti da LRIC ne uključuje zajedničke troškove, a iznos troškova značajno ovisi o definiciji samog inkrementa.

Ukupni prosječni troškovi (ATC) obuhvaćaju sve fiksne i varijabilne pripisive troškove kao i zajedničke troškove alocirane na pojedini proizvod. Ovaj troškovni standard također se naziva potpuno raspodijeljeni troškovi (FDC) ili LRAIC+ (sa široko definiranim inkrementom)[20]

Slika 7. Troškovni elementi uključeni u različite troškovne standarde

Kod AAC i LRIC troškovnog standarda jako je važna definicija inkrementa (proizvoda).

Izvještaj BEREC-a objašnjava da je uporaba FDC ili ATC troškovnog standarda može biti zahtjevna zbog proizvoljne alokacije zajedničkih troškova. Osim toga, BEREC navodi da se AAC standard ne bi trebao koristiti jer stvara prepreke ulasku na tržište učinkovitog operatora:

„U kontekstu ex ante regulatornog alata, AAC standard može rezultirati preniskim maloprodajnim cijenama, stvarajući tako prepreke ulasku na tržište učinkovitog operatora pri čemu ne jamči povrat fiksnog troška ulaska.“

„Slično tome, određivanje cijena na razini izbježivog troška može značiti čak da konkurenti koji rade konkurentski pritisak mogu biti isključeni. Ovo je pogotovo moguće ukoliko postoje zajednički troškovi između dvije maloprodajne usluge.“

BEREC preporuča upotrebu ATC ili LRIC+ standarda:

“Sukladno tome, kao zamjena za metodu ukupnih prosječnih troškova predlažu se još i metoda potpune raspodjele troškova ili raspodjela zajedničkih troškova prema metodi dugoročnih inkrementalnih troškova uz primjenu razumnog dodatka.“

Također, BEREC preporuča i upotrebu LRIC metode za brzo rastuća tržišta:

„U jednom od odgovora na upitnik korisna je definirana razlika između zrelih i brzo rastućih tržišta. U prvom slučaju uporabom povijesnog troškovnog računovodstva ili tekućeg troškovnog računovodstva može se procijeniti marža, ali kada se radi o rastućim tržištima, primjerenije je koristiti LRIC.“

Za ocjenu maloprodajnih troškova, LRIC se uglavnom koristi u ex post testovima, a puno rjeđe u ex ante testovima.

Potrebno je napomenuti da, dok je REO/EEO izbor povezan uz ekonomije razmjera, izbor troškovnog standarda veže se uz ekonomije opsega pa se time povezuje i uz izbor pristupa pojedinačnog proizvoda ili grupe proizvoda. Npr. rezultat testa uz primjenu pristupa grupe proizvoda uz upotrebu ATC standarda može biti sličan rezultatu testa koji se dobije primjenom pristupa pojedinačnog proizvoda i LRIC standarda.

Tablica u nastavku prikazuje analizu različitih troškovnih standarda.

Tablica 4. Troškovni elementi uključeni u različite troškovne standarde

 

AVC

AAC

 

LRIC

ATC

PREDNOSTI

-

-

 

Uzima u obzir troškove novog operatora na temelju procjene buduće potražnje

Uključuje zajedničke troškove: uzima u obzir ekonomiju opsega SMP operatora

NEDOSTACI

Ograničava

ulazak na tržište učinkovitim operatorima

 

Ostavlja vrlo malo prostora za tržišno natjecanje

Ograničava ulazak na tržište učinkovitim operatorima

 

Ostavlja malo prostora za tržišno natjecanje

 

 

 

 

 

 

 

 

Zahtijeva preciznu procjenu potražnje i troškova

 

Manje prostora za tržišno natjecanje

Zahtijeva ispravnu alokaciju zajedničkih troškova

 

PRIMJENA

Ne preporuča se

Ne preporuča se, osim za neregulirane usluge i konkurentna tržišta

 

 

 

 

 

Za brzorastuća tržišta i ex post regulaciju

ex ante regulacija

5.5.    Ostala pitanja

5.5.1.                       Izbor veleprodajnih ulaznih usluga

U pojedinim zemljama postoje različite veleprodajne ponude ovisno o zemljopisnom području. Uobičajeno se usluga izdvojene lokalne petlje koristi za pružanje maloprodajnih širokopojasnih usluga u gusto naseljenim područjima dok se na drugim područjima koristi usluga veleprodajnog širokopojasnog pristupa. Test istiskivanja marže može se provesti:

• za svaku vrstu ulazne veleprodajne usluge (uz moguću zemljopisnu segmentaciju, vidi poglavlje 3.3);

• na bazi odgovarajuće kombinacije ulaznih veleprodajnih usluga. Ovo može smanjiti poticaj alternativnim operatorima za ulaganje u vlastitu infrastrukturu.

U prvom slučaju, test se provodi uzimajući u obzir samo jednu (odabranu) veleprodajnu uslugu, dok se u drugom slučaju test provodi uzimajući u obzir kombinaciju dostupnih ulaznih veleprodajnih usluga koje nudi SMP operator. Trošak kombinacije ulaznih veleprodajnih usluga obično se određuje kao prosječni ponderirani trošak svih ulaznih veleprodajnih usluga. Ponderi koji se pridodaju svakoj pojedinoj ulaznoj veleprodajnoj usluzi mijenjaju se ovisno o korištenju pojedinih veleprodajnih usluga.

Na Slici 8, vidljivo je da pod određenim uvjetima, kombinacija usluga veleprodajnog širokopojasnog pristupa i pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji kao ulaznih veleprodajnih proizvoda može obeshrabriti alternativne operatore za razvoj vlastite mreže.

Slika 8. Kako usluga veleprodajnog širokopojasnog pristupa i izdvojene lokalne petlje može obeshrabriti alternativne operatore za razvoj vlastite mreže

5.5.2.                       Tretman nereguliranih usluga

Kad se test istiskivanja marže primjenjuje na ponudu povezanih usluga (eng. bundle), povezane usluge mogu uz reguliranu uslugu koja je podložna testu istiskivanja marže sadržavati i dodatne neregulirane usluge/proizvode (npr. popuste na mobilne uređaje, mobilne tarife, dodatan TV sadržaj itd.) U takvom slučaju, može se dogoditi da SMP operator iskoristi svoju tržišnu snagu nudeći vrlo atraktivne pakete/usluge i na taj način zadobije značaju prednost na tržištu na kojem postoji djelotvorno tržišno natjecanje.

Pitanje koje se postavlja jest premašuju li sveukupni prihodi povezani s dodatnim nereguliranim uslugama njihov inkrementalni trošak. Pritom se neregulirane usluge mogu nuditi samostalno ili uz neku drugu uslugu.

Kod usluga koje se nude samostalno, njihova maloprodajna cijena može se smatrati troškom. Ako uz tu pretpostavku test istiskivanja marže nije zadovoljen, potrebno ga je provesti prema odgovarajućem troškovnom standardu, izabranom prema prethodno definiranom kriteriju.

Međutim, kako bi novi sudionici na tržištu mogli nadoknaditi barem svoje fiksne troškove, odgovarajući troškovni standard treba biti barem jednak standardu dugoročnog inkrementalnog troška (LRIC).[21]

5.5.3.                       Zemljopisna segmentacija

Regulator ima mogućnost odrediti različite obveze za različita zemljopisna područja čak i kad su tržišta prema zemljopisnoj dimenziji definirana kao nacionalna.

Ovaj pristup je dosljedan preporuci OECD-a objavljenoj 2010. i stajalištu Europske komisije:

„U nekim zemljama, tržišni uvjeti mogu se razlikovati na nacionalnom tržištu, ali ne do te mjere da opravdaju definiciju pod-nacionalnih zemljopisnih tržišta. U ovom slučaju može biti prikladno razlikovati regulatorne obveze unutar istog nacionalnog tržišta.“[22]

Europska komisija je također potvrdila da „regulatorni okvir ne isključuje određivanje različitih obaveza na istom mjerodavnom tržištu“[23]

Zemljopisna segmentacija može biti relevantna u zemljama gdje se izgledi za razvoj tržišta razlikuju od jednog zemljopisnog područja do drugog.

5.5.4.                       Tretman promotivnih ponuda

Test istiskivanja marže trebao bi uzeti u obzir privremene promotivne ponude jer se test mora zadovoljiti u bilo kojem trenutku.

Promotivni popust treba smatrati opravdanim ako se njegov trošak može nadoknaditi kroz ugovoreno minimalno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa.

Promotivni popust može se promatrati na dva načina:

• kao da su svi korisnici povezane usluge imali koristi od njega

• razmatrajući proporcionalni trošak ponude, uzimajući u obzir procijenjeni broj korisnika promotivne ponude.

Prva opcija čini se primjerenijom budući da tretman promotivnih ponuda ne smije ovisiti o tržišnom udjelu operatora/broju korisnika i navikama korisnika tog operatora.

5.6.    Preporuke Europske komisije za NGA

U rujnu 2013., Europska komisija je objavila preporuku o o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama u cilju promicanja tržišnog natjecanja i poboljšanja ulagačkog okruženja u području širokopojasnog pristupa. Konkretno, ova preporuka pruža nacionalnim regulatornim tijelima okvir za osiguravanje ekonomskog repliciranja širokopojasnih ponuda SMP operatora na temelju svjetlovodnih mreža uz upotrebu testa istiskivanja marže (ekonomski test repliciranja). Ova preporuka pojašnjava metodološke izbore koji se trebaju primijeniti prema mišljenju EK u pogledu testa istiskivanja marže.

Preporuka Europske komisije za metodološke izbore uključuje:

• Korištenje EEO ili SEO standarda

„Prodajni troškovi procjenjuju se na temelju troškova ovisnih društava SMP operatora (test EEO)“

„nacionalna regulatorna tijela mogu prilagoditi prodajne troškove SMP operatora na temelju opsega kako bi ekonomska replikacija postala realno moguća.“

• Dinamički pristup

„Nacionalna regulatorna tijela trebala bi ocijeniti profitabilnost vodećih proizvoda na temelju dinamične analize koja se odnosi na više razdoblja“

„Relevantno razdoblje prethodnog (ex ante) testa ekonomske replikacije potrebno je odrediti u skladu s procijenjenim prosječnim životnim vijekom korisnika (…) tijekom kojeg korisnik pridonosi pokrivanju (a) prodajnih troškova (…) i drugih prodajnih troškova koji se obično ne obračunavaju (u pravilu troškovi stjecanja pretplatnika)“

• Procjena na temelju pojedinačnog proizvoda

„Nacionalna regulatorna tijela trebala bi ocijeniti najrelevantnije maloprodajne proizvode uključujući širokopojasne usluge („vodeći proizvodi”) koje SMP operator nudi“

„Nacionalna regulatorna tijela trebala bi razmotriti je li određeni maloprodajni proizvod (…) osobito zanimljiv alternativnim operatorima koji su usredotočeni na određenu tržišnu nišu ili na maloprodajne proizvode slabije kvalitete.“

• LRIC+ troškovni standard

„Odgovarajućim standardom smatra se inkrementalni trošak pružanja relevantne prodajne usluge. Model LRIC+ treba se upotrebljavati za obračun inkrementalnog troška (uključujući nepovratne troškove) i za dodavanje nadoplate za zajedničke troškove povezane s prodajnim aktivnostima.“

Prvi nacrt preporuke je bio kritiziran od strane BEREC-a jer nije ostavljao dovoljno slobode nacionalnim regulatornim tijelima pri povođenju testa istiskivanja marže. Posebno, BEREC je u svom odgovoru Europskoj komisiji naveo sljedeće:

„BEREC poziva Komisiju da u konačnom tekstu Preporuke pojasni da opseg ex-ante ekonomskog testa repliciranja koji treba primijeniti u ovim prilikama ne dovodi u pitanje test istiskivanja marže, već implementiranog od strane nacionalnog regulatornog tijela, i da ova Preporuka neće ograničiti regulatore u nastavku provođenja takvih testova.“[24]

Na temelju primjedbi, Europska komisija je prepravila konačnu preporuku:

„Smjernice za prethodni (ex ante) test mogućnosti ekonomske replikacije ograničene su na područje primjene ove Preporuke te se primjenjuju u drugim uvjetima nego prethodni (ex ante) testovi smanjenja marži koji se primjenjuju na regulirane veleprodajne cijene pristupa i ne dovode u pitanje primjenu pravila tržišnog natjecanja koju provodi Komisija i/ili nadležna nacionalna tijela.““[25]

HAKOM se pri izradi dokumenta u potpunosti držao ove preporuke te vjeruje da je predložena metodologija, uzimajući u obzir specifičnosti tržišta u Republici Hrvatskoj (vidi sljedeće poglavlje), u skladu s preporukom.

6.  
Predloženi pristup

6.1.    Izabran metodološki pristup u RH

Vezano uz prethodno opisana pitanja, HAKOM će u ovom poglavlju pojasniti metodološke izbore koje predlaže koristiti u testu istiskivanja marže, neovisno o tehnologiji (npr. bakar ili svjetlovod) na temelju koje se pružaju maloprodajni proizvodi za koje se provodi test.

6.1.1.                       Jednako ili razumno učinkovit operator

Ciljevi HAKOM-a su različiti od ciljeva ex post regulacije koju provodi AZTN. AZTN ocjenjuje zakonitost prakse određivanja cijena poduzetnika u vladajućem položaju, koja bi trebala pratiti troškovnu strukturu navedenog poduzetnika, dok je osnovni cilj HAKOM-a promicanje djelotvornog tržišnog natjecanja i poticanje učinkovitih ulaganja u infrastrukturu.

U slučaju kada ekonomije razmjera imaju značajan utjecaj na maloprodajne troškove (vlastiti mrežni troškovi i troškovi maloprodajnih jedinica), EEO test temeljen na troškovima i tržišnom udjelu SMP operatora vjerojatno ne bi prikazao istiskivanje marže. Bez obzira na to, hipotetski učinkoviti operator ne bi bio u mogućnosti ponuditi istu maloprodajnu cijenu kao SMP operator. Izbor REO ili SEO standarda učinkovitosti omogućuje hipotetskom operatoru, s manjim tržišnim udjelom od SMP operatora, da ponudi maloprodajnu uslugu koja će imati dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene.

Primjena REO standarda može biti upitna zbog nepouzdanosti podataka alternativnog operatora. Korištenje SEO standarda znatno više potiče alternativne operatore na penjanje po ljestvici ulaganja s obzirom da maloprodajni troškovi mogu biti relativno visoki u usporedbi s troškovima vezanim uz mrežnu infrastrukturu operatora.

HAKOM smatra opravdanim koristiti SEO test. Kao polazna točka izračuna maloprodajnih troškova predlaže se troškovna struktura HT-a. U skladu s najboljom praksom u drugim zemljama[26], HAKOM je stajališta da bi tržišni udio od 25% trebao biti preduvjet za SEO izračun troškova[27].

6.1.2.                       Statički ili dinamički pristup

Na temelju analize u poglavlju 3.2, HAKOM smatra najprimjerenijim koristiti poludinamički pristup koji se oslanja na PBP test uzimajući u obzir jednokratne troškove/prihode po korisniku koji će se diskontirati na razdoblje koje odgovara prosječnom životnom vijeku krajnjeg korisnika SEO operatora[28]. Ovaj pristup kombinira prednosti i statičkog i dinamičkog pristupa na način da eliminira nedostatke dinamičkog pristupa koji su istaknuti od strane Europske komisije te istovremeno uzima u obzir jednokratne troškove/prihode koji su uglavnom isključeni ili previše zastupljeni u slučaju korištenja statičkog pristupa.

Osim toga, ako za određenu uslugu test nije zadovoljen te je potrebna daljnja analiza izračuna istiskivanja marže, maloprodajni troškovi se mogu ažurirati na način da uzimaju u obzir moguća poboljšanja učinkovitosti. Na taj način otklanja se i nedostatak statičkog pristupa, koji postoji zbog činjenice da ne uzima u obzir kretanje cijena i troškova kroz određeno razdoblje.

U skladu s navedenim, HAKOM smatra kako je statički pristup koji uzima u obzir jednokratne troškove i prihode (poludinamički pristup) najprikladniji izbor.

6.1.3.                       Pristup pojedinačnog proizvoda ili grupe proizvoda

Uzevši u obzir veliki broj korisničkih paketa koji nudi HT grupa, prikladan pristup za procjenu istiskivanja marže mogao bi biti pristup grupe proizvoda. Tim bi se pristupom odredilo nekoliko grupa proizvoda, umjesto procjene testa istiskivanja marže za svaki pojedini proizvod. Međutim, i za potrebe testa istiskivanja marže uz pristup grupe proizvoda, potrebno je provesti test istiskivanja za svaki pojedini proizvod.

Pristup grupe proizvoda, kako je navedeno u poglavlju 4.3, daje veću fleksibilnost SMP operatoru, koji se može odlučiti za smanjenje ekonomskog prostora kod određenih proizvoda unutar grupe proizvoda, što će se nadoknaditi povećanjem ekonomskog prostora nekog drugog proizvoda unutar iste grupe proizvoda, a sve kako bi učinkovito odgovorio na zahtjeve krajnjih korisnika. Prethodno navedeno je prihvatljivo sve dok alternativni operatori uz navedeni uvjet mogu replicirati maloprodajne ponude i cijene SMP operatora.

Broj proizvoda koji se nalazi u jednoj grupi proizvoda (tj. razina grupiranja) treba biti ograničen kako bi se izbjeglo unakrsno subvencioniranje između proizvoda različitih karakteristika unutar određene grupe te kako bi se osiguralo da pristup grupe proizvoda ne ugrožava poslovanje operatora čije je poslovanje ograničeno na određenu tržišnu nišu.

HAKOM stoga smatra prikladnim definirati grupu proizvoda na dva načina.

Prvo, određena grupa proizvoda će sadržavati samo usluge iste vrste. Vrsta proizvoda određena je kombinacijom pojedinačnih proizvoda koje uključuje (javno dostupna telefonska usluga, internet, TV). Prema ovom kriteriju moguće je odrediti najmanje 7 grupa proizvoda iz HT-ove ponude za privatne korisnike, kao što je prikazano na Slici 9:

• javno dostupne telefonske usluge;

• usluga širokopojasnog pristupa internetu;

• usluga prijenosa televizijskih programa uz plaćanje naknade;

• povezane ponude usluge širokopojasnog pristupa i javno dostupne telefonske usluge;

• povezane ponude usluge širokopojasnog pristupa internetu i usluge prijenosa televizijskih programa uz plaćanje naknade;

• povezane ponude javno dostupne telefonske usluge i usluge prijenosa televizijskih programa uz plaćanje naknade;

• povezane ponude usluge širokopojasnog pristupa, javno dostupne telefonske usluge i usluge prijenosa televizijskih programa uz plaćanje naknade.

Slika 9. Primjer kreiranja grupe proizvoda prema vrsti usluge (HT)

Nakon toga, određena grupa proizvoda može npr. uključivati samo proizvode koji pružaju istu razinu usluge vezano uz brzinu širokopojasnog pristupa internetu. HAKOM je mišljenja da bi se proizvodi širokopojasnog pristupa različitih brzina (primjerice 4Mbps i 10Mbps) trebali nalaziti u zasebnim grupama proizvoda iz razloga što ne udovoljavaju istim zahtjevima krajnjih korisnika.

Zbog prethodno navedenog, svaku grupu proizvoda definiranu prema prvom kriteriju moguće je dodatno podijeliti u nekoliko kategorija različitih brzina širokopojasnog pristupa internetu. U navedenom primjeru, Slika 10 prikazuje kako je druga grupa proizvoda sa Slike 9 podijeljena u tri grupe proizvoda iste prirode; s različitim brzinama širokopojasnog pristupa internetu (grupe broj 2, 3 i 4 na Slici 10).

Slika 10. Primjer definiranja grupe proizvoda u kojoj su kombinirane različite pojedinačne usluge i različite brzine pristupa internetu (HT)

Gornji primjer prikazuje utjecaj drugog kriterija na HT-ovu uslugu širokopojasnog pristupa internetu (MAXadsl). Međutim, u praksi, svi paketi prometa iz ponude HT-a koji uključuju uslugu širokopojasnog pristupa mogu se pružati uz različite pristupne brzine. Navedeno je potrebno uzeti u obzir prilikom definiranja grupe proizvoda.

Osim toga, moguće je posebnu grupu proizvoda definirati za proizvode/usluge kod kojih ne postoji specifični mrežni trošak ili određene specifične aktivnosti.

Sličan pristup potrebno je primijeniti i za Iskonove i Optimine proizvode pri definiranju grupe proizvoda.

Ovisno o razvoju tržišnog natjecanja, moguće je proširiti i definiciju grupe proizvoda na način da određeni kriteriji budu uklonjeni ili izmijenjeni te se posljedično više proizvoda nađe u istoj grupi proizvoda.

6.1.4.                       Troškovni standardi

Kao što je objašnjeno u poglavlju 3.4, izbor pristupa grupe proizvoda u odnosu na pristup pojedinačnog proizvoda kao i izbor troškovnih standarda se odnose na ekonomije opsega te su stoga međuovisni.

Kako je ranije navedeno, HAKOM smatra prikladnim za HT grupu primijeniti pristup grupe proizvoda. S tim u vezi, HAKOM smatra da na razini grupe proizvoda moraju biti pokriveni ukupni prosječni troškovi, odnosno da je za grupu proizvoda primjereno koristiti ATC troškovni standard koji je u skladu s Izvještajem BEREC-a te s HAKOM-ovim ciljem poticanja djelotvornog tržišnog natjecanja.

S obzirom da se uz ATC standard osigurava nadoknada zajedničkih troškova na razni grupe proizvoda, HAKOM smatra primjerenim za pojedinačne proizvode iz grupe koristiti manje ograničavajući troškovni standard (npr. LRIC, AAC, AVC) kojim bi se HT grupi ostavila veća sloboda određivanja cijena pojedinačnih proizvoda iz određene grupe proizvoda.

Nastavno na prethodno navedeno, HAKOM smatra da se unutar grupe proizvoda, svaki proizvod treba ocjenjivati uz primjenu LRIC standarda.

Naime, HAKOM smatra kako je za cijene pojedinačnog proizvoda iz grupe proizvoda potrebno primijeniti LRIC troškovni standard budući da se istim osigurava nadoknada inkrementalnih troškova pojedinog proizvoda. HAKOM je mišljenja da se time operatorima omogućava donošenje poslovnih odluka na temelju informacija o svakom pojedinačnom proizvodu.

S druge strane, primjena LRIC troškovnog standarda za pojedinačne proizvode unutar grupe, bez obveze korištenja ATC troškovnog standarda na razini grupe proizvoda, ne bi omogućila nadoknadu zajedničkih troškova te bi posljedično mogla dovesti do neprofitabilnog pružanja pojedinih proizvoda iz određene grupe proizvoda.

Nadalje, HAKOM ne isključuje mogućnost pojednostavljenja dizajna grupe proizvoda ovisno o razvoju tržišnog natjecanja na tržištu, a čime bi se HT grupi pružilo više fleksibilnosti pri definiranju novih proizvoda i njihovih maloprodajnih cijena.

6.1.5.                       Postupanje s nereguliranim uslugama/dodatnim uslugama

Kao što je spomenuto u poglavlju 4.5., kako bi se izbjeglo unakrsno subvencioniranje, odnosno kako bi se alternativnim operatorima omogućilo da se natječu sa SMP operatorima, prilikom provođenja testa istiskivanja marže moraju se uzeti u obzir i dodatne (neregulirane) usluge uključene u pakete usluga iz ponude SMP operatora.

Neregulirane ili dodatne usluge koje su već uključene u pakete HT grupe, ili usluge koje bi mogle biti uključene u budućnosti, uglavnom se mogu podijeliti na dva tipa:

• usluge u pokretnim mrežama;

• darovi uključeni u ponudu za pretplatnike.

Kao što je spomenuto u poglavlju 3.5., troškovi tih usluga mogu se procijeniti kroz maloprodajnu cijenu samostalne usluge, ako je ista dostupna. Ukoliko test istiskivanja marže uz takav trošak nije zadovoljen ili maloprodajna cijena nije dostupna, tada bi trebalo provesti test na osnovi relevantnog troškovnog standarda.

Za usluge koje se ne nude samostalno, HAKOM smatra potrebnim provesti test istiskivanja marže na osnovi ATC troškovnog standarda zbog veće ekonomije razmjera HT grupe.

6.1.5.1.              Usluge pokretnih mreža

Trenutno, HT grupa u svojoj maloprodajnoj ponudi nude pakete usluga koji uglavnom ne sadrže usluge pokretnih mreža. Međutim, vrlo je moguće da uskoro krajnjim korisnicima ponude više takvih paketa, s obzirom da ih u svojim ponudama imaju drugi operatori.

S obzirom da se usluge pokretnih mreža nude i samostalno, cijena samostalne usluge mogla bi se uzeti kao polazna točka za izračun troška usluge. Međutim, ukoliko bude potrebno, za usluge pokretnih mreža HAKOM može primijeniti i već razvijeni BU-LRIC troškovni model koji može dati više informacija o troškovima usluga pokretnih mreža. Kod razmatranja relevantnih prihoda i troškova usluga pokretnih mreža u testu istiskivanja marže, HAKOM namjerava razmotriti sljedeće:

• Prihodi:

◦ prihodi od paketa usluga koji uključuju usluge pokretnih mreža,

◦ naknada za uspostavu poziva u pokretnoj mreži (naknada za priključenje, naknada za dodatnu opremu itd.),

◦ prihodi koji se ostvaruju od usluga koje nisu uključene u pretplatu ili nakon što se iskoriste pogodnosti uključene u mjesečnu pretplatu (pozivi, SMS, MMS, podatkovni promet, roaming, itd.),

◦ prihodi od usluga međupovezivanja za dolazne pozive.

• Troškovi:

◦ završavanja poziva u vlastitoj mreži (na osnovi BU-LRIC troškovnog modela),

◦ plaćanja drugim operatorima (nepokretnim i pokretnim),

◦ oglašavanje, marketing i drugi inkrementalni troškovi.

6.1.5.2.              Darovi

Darovi (mobilni telefoni, tableti itd.) se daju korisniku u trenutku zasnivanja ili produljenja pretplatničkog odnosa, i obično ovise o ugovorenom minimalnom obveznom trajanju pretplatničkog odnosa.

Nabavna cijena samostalnog uređaja može se smatrati troškom takve ponude. Međutim, kako bi se uzela u obzir pregovaračka moć operatora s proizvođačem/dobavljačem uređaja, moguće su i određene prilagodbe[29].

Prilikom provođenja testa istiskivanja marže, trošak darova će se diskontirati kroz ugovoreno minimalno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa.

6.1.6.                       Promotivne pogodnosti

U okviru promotivnih pogodnosti najčešće razlikujemo pogodnost jeftinije kupnje uređaja za krajnjeg korisnika i pogodnost niže mjesečne naknade za određeno vrijeme trajanja ugovorne obveze, koje se obično nude korisnicima prilikom ugovaranja novog paketa ili produživanja ugovorne obveze na postojećem paketu.

Osim navedenog, operator može ponuditi korisniku bilo kakvu uslugu ili uređaj koji može, ali i ne mora biti izravno povezan s elektroničkim komunikacijskim uslugama.

6.1.6.1.              Pogodnost prilikom kupnje uređaja

Ukoliko se radi o pogodnosti jeftinije kupnje uređaja, trošak takve pogodnosti računat će se kao razlika između nabavne cijene uređaja i cijene po kojoj se uređaj nudi krajnjem korisniku.

Tako dobivena vrijednost diskontirat će se na ugovoreno minimalno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa, odnosno na ono razdoblje ugovorne obveze uz koje se ta pogodnost nudi. Razdoblje ugovorne obveze smatra se relevantnim budući da takvom pogodnosti operatori mogu ciljati na pridobivanje/zadržavanje korisnika kroz razdoblje ugovorne obveze, ali ne i duže.

Osim toga, ako se takva pogodnost nudi samo korisnicima koji sklope ugovor s minimalnim obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa, tada se trošak takve pogodnosti testira samo uz mjesečnu naknadu s minimalnim trajanjem ugovorne obveze na koju se pogodnost odnosi, odnosno samo na korisnike koji su pogodnost u mogućnosti realizirati.

6.1.6.2.              Pogodnost niže mjesečne naknade

Ukoliko se radi o pogodnosti niže mjesečne naknade kroz određeno vrijeme trajanja ugovorne obveze, takva pogodnost će se testirati samo uz mjesečnu naknadu s minimalnim trajanjem ugovorne obveze na koju se pogodnost odnosi, odnosno samo na korisnike koji su pogodnost u mogućnosti realizirati.

To znači da će se promotivna niža cijena gledati poput novog paketa, s tim da će se prihod mjesečne naknade računati uzimajući u obzir razdoblje primjene nove, niže cijene, i redovne cijene, bez promotivne pogodnosti. Dakle, ako se uz ugovor s minimalnim trajanjem ugovorne obveze od 24 mjeseca nudi promotivna pogodnost na način da promotivna cijena vrijedi 6 mjeseci, mjesečni prihod računat će se kao (6/24*promotivna cijena)+(18/24*redovna cijena).

6.1.6.3.              Ostale promotivne pogodnosti

U cilju akvizicije novog ili zadržavanja postojećeg korisnika, operator može ponuditi korisniku bilo kakvu uslugu ili uređaj koji može, ali i ne mora biti izravno povezan s elektroničkim komunikacijskim uslugama.

Ukoliko se radi o uslugama/pogodnostima koje nisu elektroničke komunikacijske usluge i prema tome nisu regulirane od strane HAKOM-a, dok god se iste nude uz regulirane pakete, operatori obveznici provođenja testa istiskivanja marže dužni su iste prijaviti.

Pri tom je potrebno dostaviti dokaz o trošku kojeg ta pogodnost predstavlja operatoru (nabavna vrijednost) zajedno sa cijenom po kojoj će se nuditi korisnicima kako bi se mogla izračunati vrijednost takve pogodnosti. Ukoliko dokaz o trošku neće biti dostavljen, za izračun vrijednosti uzet će se razlika između maloprodajne cijene i cijene koja se promotivno nudi korisniku.  

6.1.7.                       Odabir veleprodajnih usluga i zemljopisna segmentacija

Kao što je pojašnjeno u poglavlju 4.5.1, kao ulaznu veleprodajnu uslugu u testu istiskivanja marže moguće je koristiti:

• svaku pojedinu ulaznu veleprodajnu uslugu (uz mogućnost zemljopisne segmentacije) ili

• odgovarajuću kombinaciju pojedinih ulaznih veleprodajnih usluga (npr. prosječni ponderirani troška ulaznih veleprodajnih usluga).

Primjenom testa za svaku pojedinu ulaznu veleprodajnu uslugu moguće je uzeti u obzir zemljopisnu segmentaciju na način da se za svako zemljopisno područje test provede uz korištenje ulazne veleprodajne usluge koja je zastupljena na tom području. Ovo podrazumijeva prethodnu podjelu i definiranje područja na kojima će se koristiti određena ulazna veleprodajna usluga.

Korištenje odgovarajuće kombinacije pojedinih veleprodajnih usluga ne uzima u obzir zemljopisnu segmentaciju jer se ista kombinacija koristi za nacionalno područje.

U Republici Hrvatskoj, HT grupa nudi svoje usluge na sljedeći način:

• HT ima jedinstvene cijene usluga na cijelom području Republike Hrvatske, dok

• Iskon i Optima nude različite ponude ovisno o korištenoj veleprodajnoj usluzi (cijene usluga koje se pružaju putem izdvojene lokalne petlje niže su od cijena istih usluga koje se pružaju putem usluge veleprodajnog širokopojasnog pristupa).

Uzevši u obzir prethodno navedeno, HAKOM ima dvije mogućnosti:

• za HT-ov test istiskivanja marže kao ulaznu veleprodajnu uslugu koristi odgovarajuću kombinaciju pojedinih veleprodajnih usluga, a za Iskon i Optimu provoditi test na temelju pojedine/korištene ulazne veleprodajne usluge (u jednom testu kao trošak ulazne veleprodajne usluge koristiti trošak ULL-a za područja u kojima Iskon i Optima pružaju usluge na temelju ULL-a, a u drugom, za područja na kojima Iskon i Optima pružaju svoje usluge na temelju BSA usluge, koristiti trošak BSA usluge) ili

• za sva tri operatora odrediti da je ulazna veleprodajna usluga odgovarajuća kombinacija pojedinih veleprodajnih usluga.

U prvom slučaju, čak i kada bi test istiskivanja marže bio zadovoljen, alternativni operatori se na pojedinim područjima ne bi mogli natjecati ili s HT-om ili s Iskonom i Optimom.

Naime, ako alternativni operator odluči pratiti cjenovnu strategiju HT-a, odnosno nuditi svoje usluge po istim cijenama na cijelom području Republike Hrvatske, svoje će cijene odrediti na temelju prosječnog troška kombinacije ULL i BSA usluge. Na taj način, neće moći konkurirati Iskonu i Optimi u područjima u kojima Iskon i Optima pružaju svoje usluge putem ULL-a (uz pretpostavku da su troškovi ULL-a niži od troškova BSA).

Slika 11. Situacija u kojoj alternativni operator ima jednu nacionalnu cijenu

S druge strane, ako alternativni operator primjeni strategiju koju imaju Iskon i Optima (različite cijene za usluge koje pruža na temelju ULL-a i one koje pruža putem BSA usluge), najvjerojatnije će za usluge koje pruža putem ULL-a imati niže cijene od HT-a, ali će one za usluge koje pruža putem BSA usluge biti više od HT-ovih koje su jednake na cijelom području Republike Hrvatske.

Slika 12. Situacija u kojoj alternativni operator ima različite cijene ovisno o korištenoj veleprodajnoj usluzi

Dakle, kada bi HAKOM definirao različite ulazne veleprodajne usluge za HT, Iskon i Optimu, to bi zapravo onemogućilo operatore da se natječu ili s HT-om ili s Iskonom i Optimom (ovisno o izboru njihove cjenovne strategije).

Zbog svega prethodno navedenog, HAKOM smatra potrebnim definirati ulaznu veleprodajnu uslugu jednako za tri operatora te predlaže da se za potrebne provođenja testa istiskivanja marže, kako za HT, tako i za Iskon i Optimu, kao ulazna veleprodajna usluga koristi odgovarajuća kombinacija veleprodajnih usluga.

Kada se test istiskivanja marže provodi na temelju kombinacije pojedinih veleprodajnih usluga, ta bi kombinacija trebala odražavati razinu korištenja infrastrukture alternativnih operatora, odnosno njihovo trenutno korištenje usluge izdvojenog pristupa lokalnoj petlji u odnosu na uslugu veleprodajnog širokopojasnog pristupa. Prethodno navedeno postiže se određivanjem prosječnog ponderiranog troška korištenih veleprodajnih usluga (pri čemu se kao težinski faktori koriste tržišni udjeli prema broju korisnika pojedine veleprodajne usluge). Dakle, trošak kombinacije veleprodajnih usluga odgovara ponderiranom prosjeku troškova izdvojenog pristupa lokalnoj petlji i veleprodajnog širokopojasnog pristupa internetu pri čemu će se jednaki ponderi primijeniti i za troškove backhaul-a, DSLAM-a i drugih povezanih troškova koji su potrebni za pružanje maloprodajne usluge. Za izračun navedenih troškova koristit će se, na odgovarajući način prilagođeni, troškovi iz HAKOM-ovog BU LRIC modela.

Iznimka su voice only paketi kod kojih će se za trošak kombinacije veleprodajnih usluga uzimati ponderirani prosjek troškova usluge izdvojenog pristupa lokalnoj petlji i usluge najma korisničke linije, odnosno predodabira operatora.

HAKOM namjerava ažurirati podatke potrebne za ponderiranje prema očekivanoj budućoj zastupljenosti usluge izdvojenog pristupa lokalnoj petlji i veleprodajnog širokopojasnog pristupa (bez HT-ovih povezanih društva).

6.2.    Relevantne troškovne komponente koje je potrebno razmatrati u testu

U ovom poglavlju HAKOM će detaljnije razjasniti maloprodajne troškovne komponente koje bi se trebale uzeti u obzir pri provođenju testa istiskivanja marže. Navedeni maloprodajni troškovi će biti dodani na prosječni ponderirani trošak kombiniranih veleprodajnih usluga (vidi 5.2.6). U osnovi se maloprodajni troškovi mogu podijeliti u tri različite kategorije:

• Vlastiti mrežni troškovi;

• Plaćanja drugim operatorima (originacija, terminacija i sl.);

• Troškovi maloprodajnih jedinica.

6.2.1.                       Vlastiti mrežni troškovi

Ovisno o poslovnom modelu operatora, trošak vlastite mreže može se sastojati od sljedećih elemenata:

• Za javno dostupnu telefonsku uslugu:

◦ trošak voice platforme;

◦ trošak core mreže koja se koristi za pružanje javno dostupne telefonske usluge;

◦ trošak zaposlenika koji rade na voice platformi;

• za uslugu širokopojasnog pristupa internetu (putem BSA i LLU):

◦ trošak modema;

◦ trošak core mreže koji se koristi za uslugu širokopojasnog pristupa internetu (IP i transportna mreža, licence i međugradske veze);

◦ trošak internet linkova;

◦ trošak zaposlenika koji rade na ADSL platformi;

• za uslugu širokopojasnog pristupa internetu (samo putem LLU):

◦ trošak ulaganja u kolokacijsku opremu (DSL kartice, preklopnici, ormari, agregati, klima uređaji itd.);

◦ trošak najma kolokacijskog prostora;

◦ trošak ulaganja u svjetlovodnu infrastrukturu za povezivanje kolokacija;

◦ trošak najma svjetlovodne infrastrukture (najam kabelske kanalizacije) potrebne za povezivanje kolokacija.

• za uslugu prijenosa televizijskih programa:

◦ trošak TV platforme;

◦ trošak sadržaja

◦ trošak Set Top box-a (STB);

◦ trošak instalacije.

Kada budu dostupni u postojećem BU LRIC modelu HAKOM-a, podaci o troškovima će se izvesti iz tog modela prilagođenog odgovarajućoj ekonomiji razmjera.

6.2.2.                       Troškovi originacije i terminacije

Troškovi originacije i terminacije u druge mreže moraju se izračunati sukladno stvarnim plaćanjima drugim operatorima.

6.2.3.                       Maloprodajni troškovi

• Upravljanje proizvodima

• Marketing i prodaja

• Privlačenje/akvizicija i zadržavanje korisnika

• Usluge za korisnike (uključujući pozivne centre)

• Izdavanje računa

• Sporna potraživanja

• Računovodstvo

• IT

• Zajednički troškovi na maloprodajnoj razini

Za troškove TV sadržaja, HAKOM smatra da HT može postići puno niže troškove zahvaljujući svojoj veličini i pregovaračkoj moći te sukladno tome smatra potrebnim uzeti u obzir troškove novog operatora na tržištu.

7.   Primjena i ažuriranje testa istiskivanja marže

Ex ante test istiskivanja marže će se, prema metodologiji opisanoj ovim dokumentom, primjenjivati svaki put kada HT grupa namjerava na mjerodavnim tržištima ponuditi novi maloprodajni proizvod. To uključuje uslugu pristupa, pakete vezanih usluga koji uz uslugu pristupa sadrže i javno dostupnu telefonsku uslugu i uslugu širokopojasnog pristupa (dual-play) ili pakete vezanih usluga koji uz uslugu pristupa sadrže i javno dostupnu telefonsku uslugu, uslugu širokopojasnog pristupa i uslugu prijenosa televizijskih programa uz plaćanje naknade (triple-play usluge). Osim troškova i prihoda vezanih uz jednokratne i mjesečne naknade navedenih maloprodajnih proizvoda, HAKOM će prilikom provođenja testa istiskivanja marže uzeti u obzir i sve dodatne troškove i prihode ostvarene izvan mjesečne naknade. Navedene dodatne troškove i prihode HAKOM će računati na temelju navika prosječnog krajnjeg korisnika pojedinog maloprodajnog proizvoda.

Osim toga, HAKOM će u test istiskivanja marže uključiti i troškove promotivnih ponuda koje će promatrati kako je opisano u poglavlju 4.1.6., kako bi u svakom trenutku mogao ocijeniti profitabilnost pojedine ponude.

Nova maloprodajna ponuda može biti potpuno nova ponuda ili izmjena/dopuna postojeće koja nije bila uključena u postojeću ponudu koja je dostavljena HAKOM-u na uvid.

Test istiskivanja marže trebao bi se provoditi na temelju pogleda unaprijed. Relevantni parametri troškova i prihoda trebali bi odgovarati troškovima i prihodima za razdoblje za koje se provodi test istiskivanja marže. To ne isključuje određene parametre koji su dobiveni na temelju informacija iz prethodnih razdoblja, sve dok se može pretpostaviti da su te informacije reprezentativne i za nadolazeće regulatorno razdoblje.

HAKOM smatra kako je određene parametre testa istiskivanja marže potrebno ažurirati na polugodišnjoj razini dok je druge parametre dovoljno ažurirati na godišnjoj razini.

Ulazni podaci koje HAKOM namjerava ažurirati na polugodišnjoj razini uključuju:

• Ukupan promet/broj korisnika za svaku uslugu;

• Prihode od dodatnih (reguliranih i nereguliranih) usluga;

• Promet po pozivu/podacima za svaku uslugu (ako su relevantni);

• Ponderi različitih veleprodajnih ulaznih podataka.

Ulazni podaci koje HAKOM namjerava ažurirati na godišnjoj razini uključuju:

• Cijena terminacije u pokretnoj mreži: Izračun cijene terminacije u pokretnoj mreži na temelju pogleda unaprijed treba obuhvatiti barem razdoblje za koje se provodi test;

• Cijena terminacije u nepokretnoj mreži: Izračun cijene terminacije u nepokretnoj mreži na temelju pogleda unaprijed treba obuhvatiti barem razdoblje za koje se provodi test;

• Cijene veleprodajnih usluga (LLU, usluga veleprodajnog širokopojasnog pristupa);

• Maloprodajni troškovi (opisani u poglavlju 4.2.3.);

• Troškovi CPE opreme (ADSL modem, STB) sukladno podacima dobivenima od operatora na tržištu (nabavna vrijednost opreme, životni vijek opreme);

• Prosječni životni vijek krajnjeg korisnika.

HAKOM zadržava pravo provesti dodatne testove istiskivanja marže u opravdanim okolnostima (npr. u slučaju prijave ili na zahtjev operatora, ukoliko isti dokaže da su nastale promjene koje imaju značajan utjecaj na troškove, cijene ili raspodjelu korisničkih udjela, odnosno koje bi uzrokovale različite rezultate u odnosu na već provedeni ex ante test istiskivanja marže).

9.   Popis kratica

SEO

Similarly Efficient Operator

Slično učinkovit operator

AAC

Average avoidable costs

Prosječni izbježivi troškovi

ADSL

Asymetric Digital Subscriber Line

Asimetrična digitalna pretplatnička linija

ATC

Average total costs

Prosječni ukupni troškovi

AVC

Average variable costs

Prosječni varijabilni troškovi

BU-LRIC

Bottom Up Long Run Incremental Cost

LRIC troškovni standard s pristupom odozdo prema gore

DCF

Discounted Cash Flows

Diskontirani novčani tok

DSL

Digital Subscriber Line

Digitalna pretplatnička linija

DSLAM

Digital Subscriber Line Access Multiplexer

Pristupni multipleksor digitalne pretplatničke linije

EEO

Equally Efficient Operator

Podjednako učinkovit operator

FDC

Fully Distributed Costs

Potpuno raspodijeljeni troškovi

IPTV

Internet Protocol Television

Usluga digitalne televizije koja koristi internetski protokol

LLU

Local Loop Unbundling

Izdvojeni pristup lokalnoj petlji

LRIC

Long Run Average Incremental Costs

Dugoročni prosječni inkrementalni troškovi

MST

Margin Squeeze Test

Test istiskivanja marže

NGA

Next Generation Access

Pristup putem mreža buduće generacije

NPV

Net Present Value

Neto sadašnja vrijednost

PBP test

Period by period test

Test za pojedino razdoblje

REO

Reasonably Efficient Operator

Razumno učinkovit operator

SRIC

Short Run Incremental Costs

kratkoročni inkrementalni troškovi

VOIP

Voice Over Internet Protocol

Prijenos govora putem internetskog protokola

WACC

Weighted Average Cost of Capital

Prosječni ponderirani trošak kapitala

Privitak 1 - Odgovori na komentare

Br.

Autor

Tekst amandmana

Odgovor na amandman
  1.  

HT d.d.

HT smatra kako razlozi koje navodi HAKOM nisu, i ne bi trebali biti, dostatni za reviziju važećeg MST modela. HAKOM je tek u srpnju 2014. godine donio odluku, a koja je bila predmet javne rasprave, kojom je definirana metodologija testa istiskivanja marže te je u narednom vrlo dugom razdoblju (18 mjeseci) definirao vrlo kompleksne detaljne pretpostavke korištene u modelu testa istiskivanja marže. Ovaj stručno vrlo zahtjevan i opsežan posao rezultirao je praktičnim MST modelom, koji je stupio na snagu tek u veljači 2016. godine, a koji se u trenutku otvaranja javne rasprave primjenjuje tek nešto više od 5 mjeseci.

 

Imajući u vidu da je HAKOM proveo javnu raspravu kojom je određena važeća metodologija testa istiskivanja marže, sve gore navedeno samo dodatno jasno ukazuje da je javna rasprava u najboljem slučaju preuranjena, da MST model uzima u obzir sve reperkusije tzv. deregulacije te da bi eventualne izmjene u MST modelu koji je izrađivan gotovo dvije godine, a u primjeni tek nešto više od 5 mjeseci, ozbiljno ugrozio pravnu sigurnost i predvidivost donošenja poslovnih odluka SMP operatora.

Ne prihvaća se.

 

HAKOM se ne slaže s isticanjima HT-a da se radi o pet mjeseci kao razdoblju u kojem su promatrane novonastale prilike na tržištu te ističe kako je razdoblje u kojem su primijećene promjene u poslovnim politikama operatora vezanim uz promotivne ponude gotovo godina dana, odnosno od srpnja 2015. kada je deregulirano tržište MŠPI.

Također, budući da je sam MST model baziran na pretpostavkama iz Metodologije, HAKOM smatra kako je ključno promatrati razdoblje proteklo od donošenja metodologije, a ne samog modela (gotovo dvije godine u trenutku otvaranja javnog poziva).

 

Osim toga, prema čl. 52 ZEK-a Agencija provodi postupke analize mjerodavnih tržišta redovito, a najmanje svake tri godine od dovršetka prethodne provedbe postupaka te određuje regulatorne obveze ako tržišno natjecanje nije djelotvorno na analiziranom mjerodavnom tržištu.

Promjene u poslovnim politikama SMP operatora vezanim uz promotivne ponude, a koje su promatrane u razdoblju od gotovo godinu dana nakon deregulacije tržišta MŠPI pokazuju sljedeće:

  • Promotivne akcije traju i do šest mjeseci (prije dva mjeseca)
  • Uvjeti iz promotivnih akcija primjenjuju se i do 18 mjeseci (prije tri mjeseca)
  • Na istim paketima su istovremeno moguće različite promotivne akcije i ponavljaju se u razmaku od mjesec dana (prije jedna u godinu dana)
  • Promotivne akcije se nude i novim i postojećim korisnicima (prije novim korisnicima samo ako nisu koristili uslugu)
  • Ukupan iznos promotivnih pogodnosti određen je MST izračunom na način da margina mora biti pozitivna (prije tri mjesečne naknade).

 

Navedene promjene poslovnih politika SMP operatora u vidu promotivnih akcija i učestale žalbe alternativnih operatora ukazale su na potrebu za preispitivanjem same Metodologije i tretiranje promotivnih akcija unutar samog modela. Slijedom toga, a budući da su utvrđene okolnosti koje imaju utjecaj na djelotvorno tržišno natjecanje, HAKOM smatra kako je tvrdnja o ugrožavanju pravne sigurnosti neutemeljena.
  1.  

HT d.d.

Tretman darova/promotivnih ponuda/promotivnih pogodnosti u važećem modelu MST ne smije se mijenjati

 

HT tvrdi da su argumenti za promjenu tretmana promotivnih pogodnosti promašeni jer isti polaze od pretpostavke da je moguće pridobiti korisnike odnosno iste zadržati samo i isključivo ako se korisnicima dodijeli promotivna pogodnost/dar. Drugim riječima tvrdi se da svaki korisnik, odmah po isteku razdoblja obveznog trajanja ugovora, od HT-a dobije novu promotivnu pogodnost/dar.

 

HT navodi kako realne brojke pokazuju kako korisnici po isteku razdoblja obveznog trajanja ugovora u pravilu ne dobiju novu pogodnost/dar. Naime, iz analize ponašanja korisničke baze HT-a proizlazi kako manji broj rezidencijalnih korisnika godišnje produži trajanje ugovorne obveze uz korištenje pogodnosti promotivne pogodnosti/darova.. Dakle, broj korisnika koji ponovno dobiju pogodnost nakon isteka ugovorene obveze je, usprkos gotovo neprekidnim marketinškim kampanjama svih operatora zapravo zanemariv, a što najbolje dokazuje kako je početna premisa HAKOM-a, ali i Vipneta, pogrešna.

 

Stoga, HT smatra kako se na ova pitanja i dalje treba primjenjivati razdoblje životnog vijeka korisnika, a ne razdoblje minimalnog trajanja ugovorne obveze.

Ne prihvaća se.

 

HAKOM ne tvrdi da nakon isteka ugovorne obveze svaki korisnik prelazi na drugi paket već samo da je isto moguće te da su korisnici alternativnih operatora zahtjevniji po pitanju iskorištavanja promotivnih pogodnosti koje će biti odlučujući faktor pri privlačenju i/ili zadržavanju korisnika.

 

Naime, SMP operator kao povijesni operator ima specifičnu bazu korisnika koji nikada nisu promijenili operatora te su stoga i skloniji ostati kod svog operatora neovisno o tome što se nudi na tržištu. Alternativni operatori s druge strane imaju korisnike s drugačijim navikama, korisnike koji su barem jednom promijenili operatora i koje je teže zadržati. Iz tog razloga alternativni operatori moraju više ulagati u sredstva privlačenja i zadržavanja korisnika u vidu različitih pogodnosti. S druge strane, budući da imaju zahtjevnije korisnike za koje ne mogu sa sigurnošću računati da će ostati kod njih nakon isteka ugovorne obveze, moraju osigurati profitabilnost u razdoblju trajanja ugovorne obveze. Iz tog razloga HAKOM smatra da je potrebno promijeniti dosadašnji način tretiranja darova u MST modelu na način da se trošak darova diskontira na razdoblje ugovorne obveze, a ne na životni vijek korisnika.

 

Osim toga, neovisno o broju promotivnih pogodnosti koje će pojedini korisnik konzumirati tijekom životnog vijeka, MST testira profitabilnost ponude (paket+promotivna pogodnost) koja je vremenski definirana ugovornom obvezom, a ne životnim vijekom korisnika.
  1.  

HT d.d.

Ako se tretman darova mijenja, isti se treba promatrati kao trošak marketinga

 

Ako HAKOM usprkos svemu iznesenom i dalje smatra da je potrebno izmijeniti važeću verziju MST modela, HT predlaže da isto izmijeni na način da se trošak posebnih pogodnosti/darova koji prvenstveno uključuju poklanjanje tj. dodjelu popusta na tzv. gadgete ima smatrati kao i bilo koji drugi trošak marketinga za pružanje usluga na maloprodajnoj razini.

 

Dodatno HT ističe da primjena dosadašnje logike promatranja troška darova, bilo kroz životni vijek korisnika bilo kroz minimalno trajanje ugovora, dovodi do toga da se isti trošak praktično uračunava dva puta. Naime, budući da se suštinski radi o istinskom trošku marketinga kojeg svi poduzetnici, pa time i operatori, pravilno knjiže na stavku marketinga, pri određivanja tzv. markupa na troškove HT-a kako bi se dobio trošak SEO operatora takvi troškovi, dostavljeni od strane operatora, ulaze u osnovicu za izračun tzv. markupa

Ne prihvaća se.

 

HAKOM naglašava kako takvi troškovi (troškovi popusta na gadgete) nisu obračunati dva puta u modelu budući da isti prilikom prikupljanja maloprodajnih troškova marketinga nisu uključeni u izračun mark up-a.

 

Dodatno, ovakav način tretiranja troškova darova ne bi pravovremeno ukazivao na moguće probleme budući da se maloprodajni troškovi marketinga ažuriraju jednom godišnje za prošlu godinu te isti ne bi bili uključeni prilikom testiranja novih ponuda na tržištu.
  1.  

HT d.d.

Alternativno, ako će novi model MST-a trošak promotivnih pogodnosti/darova promatrati kroz minimalno trajanje ugovorne obveze isti se mora ponderirati ovisno o korisnicima koji dar iskoriste

 

Ako HAKOM usprkos svemu navedenom ostaje kod svog prijedloga revidiranog MST modela objavljenog u javnoj raspravi, HT-a smatra da je prilikom promatranja posebnih pogodnosti/darova na razdoblje minimalnog trajanja ugovora potrebno voditi računa da takve pogodnosti ne uzimaju svi korisnici te je stoga pogrešno u ovom slučaju, za razliku od slučaja kada se iste promatraju u odnosu na životni vijek korisnika, trošak takvih posebnih pogodnosti/darova promatrati u odnosu na sve korisnike koji iste mogu ostvariti. Naime, tim troškom ne bi smjeli biti opterećeni svi korisnici već samo oni korisnici koji takve posebne pogodnosti/darove zaista i ostvaruju.

 

Dakle, ako se želi primijeniti razdoblje minimalnog trajanja ugovora umjesto životnog vijeka korisnika trošak takve posebne pogodnosti/darove treba u modelu uzimati uz odgovarajući ponder na način da se u obzir uzme korisnike koji tako ponuđenu posebnu pogodnost/dar i ostvare.

Ne prihvaća se.

 

HAKOM se ne slaže s prijedlogom da trošak promotivne ponude treba diskontirati prema procijenjenom broju korisnika promotivne ponude jer vrijednost pogodnosti/dara koji ulazi u MST izračun ne smije ovisiti o tržišnom udjelu operatora/broju korisnika i navikama korisnika tog operatora. Kao što je ranije navedeno, korisnička baza SMP operatora je specifična budući da imaju korisnike koji nikada nisu promijenili operatora, iz čega proizlazi da su „lojalni“ neovisno o onome što se nudi na tržištu. S druge strane, svi ostali operatori imaju 100% korisnika koji su spremni promijeniti operatora jer su promjenom i postali njihovi korisnici.

 

Osim toga, računanje vrijednosti pogodnosti/dara po procijenjenom broju korisnika koji će iskoristiti određenu pogodnost/dar umjesto na jednom korisniku spustilo bi vrijednost pogodnosti/dara u MST izračunu na razinu kojoj ostali operatori, zbog drugačije strukture korisnika, ne bi mogli konkurirati, a čime bi se ugrozilo djelotvorno tržišno natjecanje.
  1.  

HT d.d.

Pogodnost niže mjesečne naknade

 

HT smatra kako ovaj prijedlog nije logičan budući da dodatno komplicira već vrlo kompleksan model, a pritom ne odražava preciznije ekonomsku realnost što je vjerujemo bila namjera ovog prijedloga.

 

Gledajući iz perspektive operatora, prihod kojeg se operator odriče zbog smanjenja mjesečne naknade u ograničenom razdoblju (npr. 6 mjeseci) na operatora ima gotovo jednak financijski utjecaj kao da se radi o jednokratnom novčanom izdatku u slučaju financiranja nabave određenog gadgeta koji se nudi kako posebna pogodnost/dar. Dakle, radi se de facto, iz perspektive operatora, o istom financijskom opterećenju, a koje se kroz prijedlog MST modela želi promatrati različito.

Ne prihvaća se.

 

HAKOM smatra pravilnijim tretirati pogodnost niže mjesečne naknade kako je opisano u Metodologiji u poglavlju 4.1.6.2. Pogodnost niže mjesečne naknade.

 

Naime, tretiranjem niže mjesečne naknade troškom i diskontiranjem na životni vijek korisnika kao do sada, trošak niže promotivne naknade diskontira se na razdoblje koje je nekoliko pute dulje od razdoblja na koje se smanjena naknada primjenjuje te se samim time trošak umanjuje.

Osim toga, kod operatora koji imaju različite naknade ovisno o trajanju ugovorne obveze, diskontiranjem sučeljavamo trošak takvog „dara” s prihodima i bez ugovorne obveze (a koji su veći od prihoda s ugovornom obvezom koji nude takvu promotivnu pogodnost) čime se zapravo nerealno povećavaju prihodi ostvareni na paketu.
  1.  

ISKON INTERNET d.d.

Iskon je već iznosio razloge zbog kojih ovu izmjenu MST testa smatra preuranjenom te želi ponovno naglasiti kako obzirom na dugotrajnost procesa donošenja MST modela i koraka koje je potrebno poduzeti za primjenu istoga, te da je Iskon svoje poslovne planove temeljio na postojećem MST modelu očekujući primjenu istoga kroz naredno dulje razdoblje, smatraju da nije oportuno, čak dodatno, niti u skladu sa načelom pravne sigurnosti, da se u tako kratkom vremenu mijenja model u čije je definiranje uloženo puno vremena i stručnog znanja i kompetencija. Česte promjene znatno onemogućavaju operatoru planiranje i definiranje poslovne strategije, pogotovo u situaciji gdje do istih dolazi svakih nekoliko mjeseci.

Nastavno na navedeni komentar, upućujemo vas na odgovor br. 1.
  1.  

ISKON INTERNET d.d.

U izmjenama MST modela predlaže se da se darovi i promotivne pogodnosti, umjesto na životni vijek korisnika, kako je to predviđeno važećim MS modelom, diskontiraju na minimalno razdoblje ugovorne obveze korisnika. Kao razlog za istu izmjenu navodi se da sa takvom pogodnosti operatori mogu zadržati korisnika kroz razdoblje ugovorne obveze, ali ne i duže.

 

Iskon smatra kako isti zaključak nikako nije ispravan jer sadržava premisu koja je u početku nerealna i netočna, a to je da apsolutno svaki korisnik prelazi na drugi paket usluga nakon što mu istekne ugovorna obveza na postojećem paketu. Značajan dio Iskonovih korisnika nakon isteka razdoblja ugovorne obveze ne koristi promotivne pogodnosti koje bi mogli koristiti, te ostaju na postojećem paketu usluga. Iz čega proizlazi da pogodnosti nije jedini motiv radi kojeg korisnici koriste određenu uslugu i da sa samim istekom razdoblja obveznog trajanja ugovora ne prelaze na novi paket usluge i ne koriste novu pogodnost.

Nastavno na navedeni komentar, upućujemo vas na odgovor br. 2.
  1.  

ISKON INTERNET d.d.

U novom modelu niža mjesečna naknada se više ne gleda kao dar, već se predlaže da se na odgovarajući način, a ovisno o vremenu na koji se korisniku omogućava niža mjesečna naknada, smanjuje prihodovna strana.

 

Iskon smatra da predložena izmjena nije utemeljena, jer je smanjenje prihoda iz perspektive operatora, imajući u vidu rokove plaćanja danas prisutne na tržištu, jednako jednokratnom novčanom izdatku za nabavu određenog uređaja koji se nudi korisniku.

 

Iskon smatra da se umanjenje mjesečne naknade u razdoblju kraćem od trajanja minimalne ugovorne obveze treba i dalje promatrati kao dar.

Nastavno na navedeni komentar, upućujemo vas na odgovor br. 5.
  1.  

VIPnet d.o.o.

U smislu osiguranja dovoljnog ekonomskog prostora, iako izračun marže već uključuje ponderirani prosječni trošak kapitala (WACC) kao zahtijevanu minimalnu stopu povrata, VIPnet predlaže da se odredi dodatni minimalni nivo marže usluge ili paketa koji treba biti zadovoljen testom istiskivanja marže, kako bi se alternativnim operatorima uz uvažavanje njihovih troškova omogućilo repliciranje maloprodajne ponude reguliranog operatora uz razumnu marginu.

 

Predložena minimalna marža po našem mišljenju trebala bi biti u rasponu od 15% do 20% u odnosu na cijenu proizvoda, tj. na razini udjela amortizacije u prihodu (bruto marža dovoljna da se uloži u održavanje poslovanja društva).

Ne prihvaća se.

 

Istiskivanje marže postoji u trenutku kada je marža ispod nule. HAKOM nema pravnog temelja određivati s kojom razinom profitabilnosti bi SMP operatori trebali poslovati, već se kroz MST osigurava minimalno pokriće svih troškova.

 

Osim toga, kao što i sam VIPnet navodi, WACC kao stopa povrata na angažirani kapital je već uključen u veleprodajne cijene, specifične mrežne troškove SEO operatora i trošak darova/pogodnosti.
  1.  

VIPnet d.o.o.

VIPnet navodi kako je temelj održivog poslovanja alternativnih operatora osiguranje razumne margine pri pružanju usluge krajnjem korisniku unutar razdoblja trajanja ugovorne obveze. Drugim riječima, to znači da alternativni operator mora osigurati takve prihode od pružanja usluge krajnjem korisniku unutar razdoblja trajanja ugovorne obveze kojima će pokriti sve direktne i indirektne troškove pružanja ugovorene usluge krajnjem korisniku.

 

Minimalno trajanje ugovorne obveze smatraju alatom kojim svi operatori omogućuju krajnjim korisnicima da osjetno jeftinije plate trošak terminalne opreme, ali i sredstvo kojim operatori barem donekle osiguravaju zadržavanje korisnika. Međutim, činjenica je da nijedan operator, pa tako ni Vipnet ne može ni na koji način osigurati da krajnji korisnik ostane na uslugama trenutno izabranog operatora dulje od razdoblja ugovorne obveze. Može ga motivirati na ostanak, ali ne može osigurati ostanak.

 

Vipnet je stoga primoran osigurati povrat cjelokupne investicije u krajnjeg korisnika (troškovi akvizicije i priključenja, troškovi terminalne opreme...) i pokrivanje svih troškova pružanja usluga krajnjem korisniku uz marginu na usluzi unutar razdoblja ugovorne obveze.

Djelomično se prihvaća.

 

Razuman rok povrata investicije definiran je kao prosječni životni vijek korisnika SEO operatora i HAKOM se ne slaže s tvrdnjom da svi direktni i indirektni troškovi moraju biti pokriveni unutar razdoblja ugovorne obveze.

 

Međutim, HAKOM se slaže s VIPnet-ovim navodima da su alternativni operatori u znatno drugačijem položaju od SMP operatora po pitanju privlačenja, a posebno zadržavanja korisnika. SMP operator kao povijesni operator ima specifičnu bazu korisnika koji nikada nisu promijenili operatora te su stoga i skloniji ostati kod svog operatora neovisno o tome što se nudi na tržištu. Alternativni operatori s druge strane imaju korisnike s drugačijim navikama, korisnike koji su barem jednom promijenili operatora i koje je teže zadržati. Iz tog razloga alternativni operatori moraju više ulagati u sredstva privlačenja i zadržavanja korisnika u vidu različitih pogodnosti. S druge strane, budući da imaju zahtjevnije korisnike za koje ne mogu sa sigurnošću računati da će ostati kod njih nakon isteka ugovorne obveze, moraju osigurati profitabilnost u razdoblju trajanja ugovorne obveze.

Iz tog razloga HAKOM smatra da je potrebno promijeniti dosadašnji način tretiranja darova u MST modelu na način da se trošak darova diskontira na razdoblje ugovorne obveze, a ne na životni vijek korisnika.
  1.  

VIPnet d.o.o.

Vipnet smatra neophodnim da za izračun marže budu zadovoljeni i pristup pojedinačnog proizvoda i pristup grupe proizvoda, te je unutar Metodologije neophodno jasno definirati u svrhu osiguranja da svaki pojedini paket zadovolji MST, da marža mora biti pozitivna primjenjujući oba pristupa.

HAKOM je već u inicijalnom dokumentu Metodologije propisao da marža svakog paketa mora biti pozitivna primjenjujući oba pristupa – pristup pojedinačnog proizvoda i pristup grupe proizvoda.
  1.  

VIPnet d.o.o.

Prilikom provođenja testa istiskivanja marže i razmatranja opcije kombinacija dostupnih ulaznih veleprodajnih usluga koje nudi SMP operator i vezanog troška kombinacije ulaznih veleprodajnih usluga, neophodno je prosječni ponderirani trošak svih ulaznih veleprodajnih usluga uskladiti sa stvarnom zastupljenošću ulaznih veleprodajnih usluga "preostalih" operatora na tržištu koji nisu povezana društva izrazito dominantnog operatora i vlasnika veleprodajne infrastrukture.

Trošak veleprodajnih usluga ponderira se na temelju stvarnih podataka o broju priključaka koje HAKOM redovito prikuplja od svih operatora na tržištu.
  1.  

VIPnet d.o.o.

VIPnet predlaže uključivanje dodatnih opcija i usluga iz cjenika nereguliranih usluga operatora koje su direktno ili indirektno vezane uz promociju reguliranih paketa i usluga u kalkulaciju testa istiskivanja marže. Navedenim proširenjem usluga eliminirala bi se mogućnost prakse unakrsnog subvencioniranja (eng. cross-subsidizing).

 

Ukoliko u dosadašnjoj praksi dodatne neregulirane opcije koje su vezane uz reguliranu uslugu ne ulaze u MST model (primjerice, uz reguliranu 3D uslugu korisnik može imati opciju dodatnog TV paketa (Arena/HBO) po cijeni od 4,90 kn mjesečno, ili dodatni popust na kupnju mobilnog uređaja ili mobilne tarife itd.), smatraju da bi ih trebalo uključiti u izračun MST. Nadalje, predlažu da se uzmu u obzir dodatne vrste promotivnih pogodnosti koje utječu na krajnje formiranje cijene usluga (npr. promocije na fiksne/mobilne usluge, druge usluge operatora za koje je tvrtka registrirana, hardver, vaucheri, ulaznice, itd.), kako bi se eliminirala mogućnost prakse unakrsnog subvencioniranja (eng. cross-subsidize).

 

Primjerice, vaucher od 500kn na mobilnoj mreži ukoliko korisnik prihvati uslugu na fiksnoj mreži može imati značajan utjecaj na tržišno natjecanje bez da efekti budu vidljivi u izračunu testa istiskivanja marže, a predstavlja tipičan primjer cross-subsidizing prakse koja je samom metodologijom identificirana kao neprihvatljiva praksa.

 

VIPnet smatra da bi svi popusti i akcije koje uključuju fiksnu uslugu u kombinaciji s mobilnom i ostalim uslugama / benefitima trebali biti u punom iznosu aplicirani na fiksnu uslugu (npr. pogodnost vauchera od 500 kuna mora u cijelosti biti alocirana na fiksnu uslugu).

Prihvaća se.

 

Tržišne okolnosti pokazuju da operatori u cilju akvizicije i zadržavanja korisnika biraju različite vrste promotivnih pogodnosti kojima nastoje diferencirati svoje pakete od konkurencije i pridobiti korisnika za sebe. Promotivne pogodnosti ne odnose se više samo na usluge elektroničkih komunikacija već se sve češće radi o različitim poklon bonovima, dodatnom TV sadržaju, mobilnim telefonima, tabletima i različitim uređajima. U stvari, operator ima potpunu slobodu kreirati svoju poslovnu politiku i nuditi korisnicima što god želi i može, a HAKOM ga pri tom ne može i ne želi spriječiti. Ono što HAKOM želi jest eliminirati neopravdanu prednost koju bi SMP operatori mogli steći na temelju nereguliranih pogodnosti koje nude, a koje alternativni operatori ne bi mogli replicirati.

 

Nastavno na navedeno, HAKOM smatra kako bi isključenjem ovakvih dodatnih usluga iz samog testa istiskivanja marže sama regulatorna svrha testa postala nedjelotvorna. Zbog toga u Metodologiju, pod poglavljem 4.1.6.3. Ostale promotivne pogodnosti HAKOM uvodi sljedeće:

„U cilju akvizicije novog ili zadržavanja postojećeg korisnika, operator može ponuditi korisniku bilo kakvu uslugu ili uređaj koji može, ali i ne mora biti izravno povezan s elektroničkim komunikacijskim uslugama.

Ukoliko se radi o uslugama/pogodnostima koje nisu elektroničke komunikacijske usluge i prema tome nisu regulirane od strane HAKOM-a, dok god se iste nude uz regulirane pakete, operatori obveznici provođenja testa istiskivanja marže dužni su iste prijaviti.“

 

 

 
  1.  

VIPnet d.o.o.

VIPnet smatra kako jednokratne troškove treba rasporediti, odnosno, diskontirati maksimalno na razdoblje prosječnog životnog vijeka krajnjeg korisnika učinkovitog operatora, odnosno, SEO operatora, umjesto prosječnog životnog vijeka krajnjeg korisnika reguliranog operatora s izraženim tržišnim udjelom iznad tržišnog udjela SEO operatora i pripadajuće ekonomije razmjera.

 

Dodatno, jednokratne troškove dodatnih promotivnih pogodnosti potrebno je rasporediti, odnosno, diskontirati maksimalno na razdoblje minimalne ugovorne obveze na koju se promotivna pogodnost odnosi. Trošak promotivne pogodnosti mora se pokriti kroz ono ugovorno razdoblje na koje se odnosi.

 

Promotivne pogodnosti ciljane su na osvajanje/zadržavanje korisnika za vrijeme trajanja ugovorne obveze, a u razdoblju prosječnog životnog ciklusa korisnika promotivne pogodnosti se mogu ponoviti nekoliko puta, što može iskriviti pretpostavke izračuna marže u MST-u.

Prihvaća se.

 

Kao što je i navedeno u poglavlju 4.1.2. Statički ili dinamički pristup: „…HAKOM smatra najprimjerenijim koristiti polu-dinamički pristup koji se oslanja na PBP test uzimajući u obzir jednokratne troškove/prihode po korisniku koji će se diskontirati na razdoblje koje odgovara prosječnom životnom vijeku krajnjeg korisnika SEO operatora.“

 

Također, iz razloga prethodno navedenih (vidjeti odgovor br. 2), HAKOM smatra kako je jednokratne troškove promotivnih pogodnosti nužno diskontirati na razdoblje ugovorne obveze.

 

 

 
  1.  

VIPnet d.o.o.

VIPnet smatra da se prilikom testiranja promotivnih pogodnosti ne smiju uzimati u obzir svi korisnici paketa, već samo oni koji će promotivnu pogodnost zaista i koristiti i da se kao mjesečni prihod treba uzeti samo naknada za onu vrstu ugovorne obveze na kojoj postoji promotivna pogodnost, odnosno, da se trošak takve pogodnosti testira samo uz mjesečnu naknadu s minimalnim trajanjem ugovorne obveze na koju se pogodnost odnosi, odnosno samo na korisnike koji su pogodnost u mogućnosti realizirati.

 

Štoviše, ukoliko se uvjeti iz promotivne ponude (npr. niža mjesečna naknada) primjenjuju šest mjeseci na paket s minimalnim trajanjem ugovorne obveze od dvije godine, potrebno je računati mjesečni prihod na način da se obje naknade, niža promotivna i redovita, uzimaju u obzir proporcionalno trajanju promotivne pogodnosti i ugovornog razdoblja. Promotivne ponude prilikom MST izračuna potrebno je testirati u skladu s pripadajućim troškovima i prihodima i predviđenim i najavljenim trajanjem promotivnih pogodnosti.

Prihvaća se.

 

HAKOM se slaže da prilikom testiranja promotivne ponude u obzir treba uzeti samo onu naknadu, odnosno ugovornu obvezu uz koju se promotivna pogodnost nudi.

 

Također, HAKOM se slaže da prilikom testiranja promotivne ponude mjesečni prihod treba računati na način da se obje naknade, niža promotivna i redovna naknada, uzimaju u obzir proporcionalno trajanju promotivne pogodnosti i ugovornog razdoblja.

 

Navedeno je detaljnije opisano u Metodologiji u poglavlju 4.1.6.2. Pogodnost niže mjesečne naknade.

 

 

 
  1. 16.

VIPnet d.o.o.

Kako su danas na tržištu učestale višestruke promotivne akcije kojima se određenom skupu korisnika nude dodatne promotivne pogodnosti (npr. osnovni 2D paket + promotivna ponuda TV kanala za 1 kn + tablet uređaj po promotivnoj cijeni), VIPnet smatra da je od ključnog značaja osigurati da MST model osigurava testiranje takvih višestrukih kombinacija promotivnih pogodnosti, posebice ukoliko dodatne pogodnosti i dodatne promotivne uvjete povrh osnovnog paketa operator nudi naknadno, kasnije, u fazama i s primjenom na širi krug postojećih regularnih paketa usluga ili već aktivnih promotivnih akcija, i time otežava provođenje samog MST na cjelokupnom skupu promotivnih pogodnosti po pojedinom paketu.

MST osigurava testiranje višestrukih kombinacija promotivnih pogodnosti budući da sve postojeće promocije SMP operatora moraju biti prijavljene, a stoga i testirane u modelu.
  1.  

METRONET TELEKOMUNIKACIJE d.d.

Smatraju da bi formulu za test istiskivanja marže A - B ≥ C trebalo revidirati na način da se odredi najniža marža, te definirati razumni rok povrata investicije (ROI). Nadalje, smatraju da je potrebno uzeti u obzir oba financijska parametra, jer SMP operator teoretski može imati zadovoljavajuću profitnu maržu, ali s dugim razdobljem povrata investicije uzrokujući negativan novčani tijek koji alternativni operatori ne mogu podnijeti.

 

 

Ne prihvaća se.

 

Kao što je već rečeno, istiskivanje marže postoji u trenutku kada je marža ispod 0. HAKOM nema pravnog temelja određivati s kojom razinom profitabilnosti bi SMP operatori trebali poslovati, već se kroz MST osigurava minimalno pokriće svih troškova.

Razumni rok povrata investicije definiran  je kao prosječni životni vijek korisnika SEO operatora i to je razdoblje koje se ažurira sukladno stvarnim podacima operatora na tržištu.
  1.  

METRONET TELEKOMUNIKACIJE d.d.

Metronet ukazuje na pitanje je li izabrani standard najbolji mogući model za hrvatsko tržište, te je li tržišni udjel od 25% realan parametar, imajući u vidu da niti jedan alternativni operator nema tržišni udjel niti približno jednak navedenom postotku.

HAKOM smatra da u skladu s najboljom praksom u drugim zemljama, tržišni udio od 25% treba biti preduvjet za izračun SEO troškova. SEO pristup pretpostavlja operatora sa značajnim volumenom transakcija, ali manjim od onog SMP-a.
  1.  

METRONET TELEKOMUNIKACIJE d.d.

Metronet podržava izmjenu u MST prema kojoj će se životni vijek korisnika računati kroz ugovoreno minimalno obvezno trajanje pretplatničkog ugovora, a ne kao do sada u odnosu na razdoblje prosječnog životnog ciklusa korisnika.

HAKOM želi naglasiti kako se životni vijek korisnika ne mijenja,  već se samo promotivne pogodnosti promatraju kroz ugovoreno trajanje pretplatničkog ugovora umjesto kroz životni vijek korisnika.
  1.  

TELE2 d.o.o.

Tele2 pozdravlja reviziju metodologije testa istiskivanja marže.

 

Smatraju da je dobro što je predlagatelj prepoznao opasnost da SMP operator prenese svoju značajnu tržišnu snagu na neregulirano tržište kroz unakrsno subvencioniranje te da je svakako potrebno osigurati što transparentniji pregled obračuna troškova kako bi se takvo djelovanje moglo spriječiti, a sve s obzirom na to da nekoliko operatora pruža usluge samo u pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži ili samo na nepokretnoj lokaciji te se time isti mogu naći u podređenom položaju u odnosu na operatore koji pružaju obje vrste usluga.

S obzirom da u ovom djelu Tele2 podržava HAKOM, HAKOM nije komentirao navedeno.

[1] Odluka od 5. studenog 2014., KLASA: UP/I-344-01/14-03/05; URBROJ: 376-11-14-14; izmijenjena Odlukom od  7. prosinca 2015., KLASA: UP/I-344-01/15-03/05; URBROJ: 376-11/15-10

[2] Odluka od 9. srpnja 2015., KLASA:UP/I-344-01/15-03/02; URBROJ: 376-11-15-18; izmijenjena Odlukom od  7. prosinca 2015., KLASA: UP/I-344-01/15-03/05; URBROJ: 376-11/15-10

[3] Odluka od 9. srpnja 2015., KLASA: UP/I-344-01/15-03/01, URBROJ: 376-11-15-20; izmijenjena Odlukom od  7. prosinca 2015., KLASA: UP/I-344-01/15-03/05; URBROJ: 376-11/15-10

[4] 30. srpnja 2014., KLASA: UP/I-344-01/14-05/05; URBROJ: 376-11-14-14

[5] ERG (09) 07, Report on the Discussion on the application of margin squeeze tests to bundles, ožujak 2009.

[6] KLASA: UP/I-344-01/15-03/03; URBROJ: 376-11-15-13

[7] Body of European Regulators for Electronic Communications, prije European Regulators Group (ERG).

[8] ERG (09) 07, Report on the Discussion on the application of margin squeeze tests to bundles, ožujak 2009.

[9] NN 79/09, 80/13

[10]  s obzirom da su LRAIC i LRIC zapravo akronimi za Long Run Average Incremental Costs, u svrhu izbjegavanja nejasnoća, HAKOM u dokumentu će  koristi samo termin LRIC.

[11] s obzirom da je SMP operator uglavnom bivši monopolist

[12] European Commission, Notice on the application of the competition rules to access agreements in the telecommunications sector - FRAMEWORK, RELEVANT MARKETS AND PRINCIPLES, 1998

[13] ibidem

[14] vidi ComReg, Decision D01/06 setting a retail-minus wholesale price control for the WBA market; BIPT, Margin squeeze test for Ethernet leased lines, travanj 2009; i ARCEP, Opinion n°05-0674 on FT’s retail Ethernet product “Pack LAN”.

[15] vidi npr. Odluka Komisije o kažnjavanju Deutsche Telekoma zbog naplaćivanja previsokih cijena za izdvojeni pristup lokalnoj petlji, IP/03/717, svibanj 2003; ili Odluka Komisije o kažnjavanju Telefónice zbog petogodišnje primjene nekonkurentskih cijena na tržištu širokopojasnog pristupa Internetu, IP/07/1011, srpanj 2007.

[16] Odluka Komisije od 04. srpnja 2007. (Case COMP/38.784 – Wanadoo España vs. Telefónica)

[17] ERG (09) 07, Report on the Discussion on the application of margin squeeze tests to bundles, March 2009.

[18] Ibidem.

[19] Definicija troškovnog standarda može varirati od zemlje do zemlje no ono što je bitno jest obujam troškova koji se koristi u svakom tipu troškovnog standarda. 

[20] Iako pokrivaju isti obujam troškova, ATC/FDC odgovaraju alokaciji troškova Odozgo dolje dok se LRIC+ obično odnosi na BU LRIC troškovno modeliranje u kojem se u obzir uzimaju samo učinkoviti troškovi 

[21] U slučaju kada bivši monopolist ostvaruje troškovne prednosti (kroz ekonomije razmjera i opsega) od pružanja neregulirane usluge, ATC troškovni standard (prosječni ukupni trošak), koji uključuje sve zajedničke i fiksne troškove, može biti opravdan.

[22] Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (2010), Geographically segmented regulation for telecommunications, 22. lipanj 2010.

[23] Europska komisija (2009), ´Telecoms: Commission calls on Slovenian telecoms regulator to review its broadband market analysis‘, IP/09/1579

[24] BEREC Opinion on Commission draft Recommendation on non-discrimination and costing methodologies, 26. Ožujak 2013.

[25] European Commission Final Recommendation of 11 September 2013.

[26] Vidi npr. ComReg Document 11/32 ComReg Decision D04/13 ili ARCEP: Modèle réglementaire du coût de l'accès dégroupé et du coût de la collecte (sept. 2012).

[27] Navedeni tržišni udjel će se koristiti za izračun prometa SEO operatora koristeći HAKOM-ov BU-LRIC model. Navedena prilagodba u modelu će omogućiti izračun vlastitih mrežnih troškova SEO operatora (npr. troškovi DSLAM-a, BRAS-a, backhaul-a, IP switch-a). Osim toga, tržišni udjel od 25% će se koristiti i za izračun jediničnog troška IPTV platforme.

[28] Prosječni životni vijek krajnjeg korisnika će biti jedan od ulaznih parametara modela te će se ažurirati na godišnjoj razini prema podacima dobivenim od strane operatora na tržištu

[29] S obzirom na veliku pregovaračku moć SMP operatora, cijena korištena u testu trebala bi odražavati troškove SEO operatora, odnosno odgovarati cijeni koju bi dobavljaču plaćao operator s tržišnim udjelom od 25%. Ako operator s manjim tržišnim udjelom ne naručuje određeni uređaj od dobavljača, HAKOM će uzeti u obzir maloprodajnu cijenu uređaja i stvarne troškove HT grupe te ovisno o situaciji odrediti iznos troška koji će se koristiti u testu.

OPĆI KOMENTARI
  • Odaberite sekciju kako biste vidjeli amandmane i komentare.