METODOLOGIJA TESTA ISTISKIVANJA MARŽE   Prijedlog za javnu raspravu	2019
Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti

Sadržaj

1.Uvod

1.1.Dosadašnje postupanje

1.2.Razlozi za donošenje izmjena Metodologije

2.Test istiskivanja marže

2.1.Definicija testa istiskivanja marže

2.2.Preduvjeti za provođenje testa istiskivanja marže

2.3.Ex-ante i ex-post primjena testa istiskivanja marže

3.Primjena testa istiskivanja marže

3.1.Razina učinkovitosti operatora

3.2.Procjena profitabilnosti kroz vrijeme

3.3.Razina grupiranja proizvoda

3.4.Relevantni troškovni standardi

3.5.Ostala pitanja

3.5.1.Izbor veleprodajnih ulaznih usluga

3.5.2.Tretman paketa usluga koji sadrže nereguliranu uslugu

3.5.3.Pogodnosti

3.6.Relevantne troškovne komponente koje je potrebno razmatrati u testu

3.6.1.Vlastiti mrežni troškovi

3.6.2.Troškovi originacije i terminacije

3.6.3.Maloprodajni troškovi

3.6.4.Ostali zajednički troškovi

3.7.Relevantni prihodi koje je potrebno razmatrati u testu

4.Primjena i ažuriranje testa istiskivanja marže

5.Objava podataka korištenih u testu istiskivanja marže

6.Popis slika i tablica

7.Popis kratica

1.   Uvod

Obveza provođenja testa istiskivanja marže određena je HT grupi - trgovačkom društvu Hrvatski Telekom d.d. (HT) i društvima pod njegovom kontrolom, Iskon Internet d.d. (Iskon) i Optima Telekom d.d. (Optima), u okviru regulatorne obveze nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva, temeljem odluka Vijeća HAKOM-a o analizi sljedećih mjerodavnih tržišta:

•                   tržištu pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne korisnike[1];

•                   tržištu veleprodajnog lokalnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji[2] i

•                   tržištu veleprodajnog središnjeg pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji za proizvode za masovno tržište[3].

Namjena Metodologije testa istiskivanje marže (dalje: Metodologija) je upoznavanje operatora koji su obveznici provedbe testa, ali i ostalih operatora koji se s njima natječu na silaznim maloprodajnim tržištima, s načinom na koji HAKOM provjerava izvršenje obveze provođenja testa istiskivanja marže.

Metodologija koja je trenutno u primjeni donesena je u srpnju 2014. i izmijenjena u studenom 2016.

Osnovne karakteristike prvobitne Metodologija koja je bila u primjeni od 2014., kao i njene izmjene i nadopune u 2016., opisane su u poglavlju 1.1. ovog dokumenta. Izmjena Metodologije u 2016. bila je inicirana ukidanjem regulacije tržišta maloprodajnog pristupa internetu čime su HT grupi ukinute regulatorne obveze u vidu ograničenja promotivnih ponuda, a što je posljedično u bitnom izmijenilo poslovnu politiku operatora vezanu za promotivne pogodnosti.

U kontekstu sadašnjeg stanja na silaznim maloprodajnim tržištima koja potpadaju pod obvezu provođenja testa istiskivanja marže (dalje: MS testa), gdje HT grupa ima visok i stabilan udio, te sve veću zastupljenost paketa usluga, Hrvatska agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) razmatra izmjene Metodologije, kako bi se osigurala transparentna i dosljedna primjena Metodologije prilikom provođenja MS testa u vezi pitanja koja se radi izmjena na tržištu nisu mogla predvidjeti ranijim izmjenama te osigurala svrha provođenja MS testa – sprječavanje narušavanja tržišnog natjecanja. Kretanje udjela na maloprodajnim tržištima od uvođenja MS testa do sada i trenutno prisutni tržišni trendovi, poticaj su izmjeni Metodologije i MS testa, a što je detaljnije objašnjeno u poglavlju 1.2. 

1.1. Dosadašnje postupanje

U srpnju 2014., HAKOM je donio Metodologiju[4] koja je u bitnom definirala provođenje MS testa na sljedeći način:

• Koristi se test slično učinkovitog operatora (eng. Similarly Efficient Operator; dalje: SEO), a baza za izračun maloprodajne cijene je troškovna struktura HT-a prilagođena na način da odražava niže ekonomije razmjera i opsega operatora koji ulaze na tržište.

• Koristi se statički test za pojedino razdoblje (eng. period by period test; dalje: PBP test) koji dodatno uzima u obzir jednokratne prihode i troškove.

• Test se provodi na razini pojedinačnog proizvoda uz primjenu LRIC (eng. Long Run Incremental Costs) standarda.

• Test se provodi na razini grupe proizvoda uz primjenu ATC standarda. Grupu proizvoda čine istovrsni paketi prema vrsti korisnika (privatni ili poslovni), broju usluga uključenih u paket (1D/2D/3D), pristupnoj brzini i količini podatkovnog prometa uključenoj u paket.

U studenom 2016. donesene su izmjene Metodologije. Pretpostavke koje su uzete u obzir prilikom donošenja Metodologije iz 2014. ostale su i dalje u primjeni, međutim Metodologija je revidirana na način da uključuje sve promotivne pogodnosti koje HT grupa nudi u okviru svojih ponuda, jer su odlukom o deregulaciji tržišta maloprodajnog pristupa internetu HT grupi ukinute regulatorne obveze u vidu ograničenja promotivnih pogodnosti.

Regulatorne obveze nadzora pojedinačnih cijena usluga, koje su vrijedile do deregulacije tržišta maloprodajnog pristupa internetu, uključivale su određena ograničenja koja su se odnosila na promotivne ponude u vidu trajanja i primjene uvjeta iz promotivne ponude, njihovu učestalost, visinu iznosa promotivne pogodnosti, te kategoriju korisnika kojima pogodnost može biti ponuđena.

Deregulacijom tržišta maloprodajnog pristupa internetu sva navedena ograničenja promotivnih pogodnosti su ukinuta, a Metodologiju i MS test je bilo potrebno izmijeniti u svrhu ispravnog izračuna margine paketa koji korisnicima nudi bilo koji oblik promotivne pogodnosti.

1.2. Razlozi za donošenje izmjena Metodologije

Cilj je ovog dokumenta preispitati do sada korištena načela i pretpostavke i definirati odgovarajuće promjene Metodologije koje će se primjenjivati u nadolazećem razdoblju.

U razdoblju od uvođenja obveze provedbe MS testa do danas udjeli operatora na tržištu i tržišni trendovi ukazuju na potrebu revidiranja postojeće Metodologije kako bi se određenim izmjenama Metodologije i MS testa u većoj mjeri omogućilo ravnopravno tržišno natjecanje drugim operatorima.

Naime, od donošenja Metodologije i uvođenja MS testa, udio HT grupe na tržištu širokopojasnog pristupa internetu ostao je visok i stabilan te na kraju 2018. iznosi 74% (slika 1.). Također, tržišni udio HT grupe na tržištu pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji iznosi preko 75% (slika 2.).[5]

Slika 1. Tržišni udjeli na tržištu širokopojasnog pristupa internetu

Izvor: HAKOM

Slika 2. Tržišni udjeli na tržištu pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji

Izvor: HAKOM

Promatrajući navedeno kretanje udjela korisnika HT grupe postavlja se pitanje je li MS test kakav je trenutno u primjeni ispunio svoju svrhu, jer je udio korisnika drugih operatora na tržištu relativno nizak, što upućuje na mogućnost da dosadašnji način primjene MS testa ne osigurava dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene HT grupe, a što onemogućuje druge operatore da učinkovito repliciraju pakete HT grupe.

Nadalje, jedan od sve više zastupljenih trendova na tržištu je rast udjela paketa usluga koji sadrže u sebi reguliranu i nereguliranu komponentu usluge. Ponude maloprodajnih paketa HT grupe uz govornu uslugu, pristup internetu i televiziju, uključuju i usluge, odnosno tarifne pakete u mrežama pokretnih komunikacija. Kretanje paketa usluga koji sadrže reguliranu i nereguliranu uslugu, vidljivo je na slici niže.

Slika 3. Broj paketa HT grupe – paketi sa i bez neregulirane usluge

Izvor: HAKOM

U dosadašnjoj praksi provedbe MS testa kod paketa usluga HT grupe javljale su se određene nedoumice vezano na ispravnost pristupa kod testiranja ponuda koje uz reguliranu uslugu sadrže i nereguliranu uslugu. Iz tog razloga HAKOM smatra da je Metodologiju potrebno nadopuniti kako bi se nedvojbeno definiralo postupanje u navedenim slučajevima.

Zbog navedenih razloga, kako bi razmotrio opravdanost izmjene postojeće Metodologije, HAKOM je u razdoblju od 17. prosinca 2018. do 1. veljače 2019. objavio javni poziv za dostavu komentara i prijedloga o trenutno primijenjenim pretpostavkama Metodologije i samog MS testa. Na javnom pozivu komentare su dostavili HT, A1, i Iskon[6].

Uzevši u obzir komentare operatora iznijete u okviru javnog poziva te stanje na tržištu koje karakterizira vladajući položaj HT grupe, kao i ponude novih vrsta maloprodajnih paketa, HAKOM je odlučio izmijeniti Metodologiju.

Izmjena Metodologije i MS testa odvijat će se u nekoliko faza:

• održavanje javne rasprave u razdoblju od 18. srpnja do 6. rujna 2019.;

• notifikacija izmijenjene Metodologije Europskoj komisiji;

• donošenje izmijenjene Metodologije i dostava rezultata MS testa operatorima obveznicima provedbe MS testa

• primjena Metodologije:

-          testiranje paketa i pogodnosti koje se uvode u ponudu od 1. siječnja 2020. će se provoditi u skladu s izmijenjenom Metodologijom.

-          nuđenje i ugovaranje postojećih paketa i promotivnih pogodnosti koji ne zadovoljavaju MS test u skladu s izmijenjenom Metodologijom bit će potrebno obustaviti najkasnije do 1. veljače 2020.

2.   Test istiskivanja marže

Ovo poglavlje definira pojam istiskivanja marže i opisuje različite elemente testa istiskivanja marže (Poglavlje 2.1.). Nadalje, opisuje preduvjete koji moraju biti ispunjeni kako bi se mogao donijeti zaključak o postojanju istiskivanja marže (Poglavlje 2.2.). Zaključno se u ovom poglavlju opisuju načela primjene testa istiskivanja marže u ex-ante i ex-post kontekstu (Poglavlje 2.3.).

2.1. Definicija testa istiskivanja marže

Sukladno Izvještaju ERG-a[7] o primjeni testa istiskivanja marže kod paketa usluga[8] istiskivanje marže se može definirati kao „situacija u kojoj vertikalno integrirani operator koji ima značajnu tržišnu snagu na ključnom veleprodajnom tržištu, postavlja cijene ulaznih veleprodajnih usluga koje su preduvjet pružanja maloprodajnih usluga konkurentskim operatorima na povezanim maloprodajnim tržištima, na način da za njegove konkurente na maloprodajnom tržištu obavljanje aktivnosti, odnosno pružanje maloprodajnih usluga, postaje neisplativo“. Smjernice BEREC-a o testu ekonomske replikabilnosti[9], u skladu s Preporukom Europske komisije o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama[10], definiraju ex-ante test ekonomske replikacije kao test koji procjenjuje je li margina između maloprodajne cijene određene maloprodajne usluge i cijene određenog reguliranog pristupnog proizvoda koji se temelji na mrežama nove generacije dovoljna za pokriće prodajnih troškova[11], što uključuje i razumni postotak zajedničkih troškova (eng. common costs). Nedostatak mogućnosti ekonomske replikacije, odnosno istiskivanje marže događa se u situaciji kada razlika između maloprodajne cijene usluge i veleprodajne cijene po kojoj vertikalno integrirani operator prodaje svoje usluge drugim operatorima nije dovoljna za pokrivanje prodajnih troškova učinkovitog konkurenta, čime se konkurentu onemogućuje da se ravnopravno natječe na istom maloprodajnom tržištu, odnosno posluje isplativo.

Alternativni operatori se pri pružanju usluga svojim krajnjim korisnicima najčešće oslanjaju na veleprodajne usluge operatora sa značajnom tržišnom snagom (SMP operator). Postavljajući razinu bilo veleprodajne ili maloprodajne cijene (ili obje), SMP operator, koji je u pravilu vertikalno integrirano poduzeće, može odrediti prostor, odnosno marginu između veleprodajne i maloprodajne razine cijena. Postavljajući marginu na razinu ispod prodajnih troškova, SMP operator može istisnuti druge operatore s tržišta. MS test je alat kojim se prepoznaju takve situacije, odnosno on definira minimalnu razliku između maloprodajne i veleprodajne cijene.

Slika 4. prikazuje MS test u dva slučaja: jedan u kojem je marža pozitivna i drugi u kojem je marža negativna.

Slika 4. Test istiskivanje marže: prodajni troškovi i ekonomski prostor

Istiskivanje marže je oblik ponašanja kojim se narušava tržišno natjecanje i koje može dovesti ne samo do izlaska postojećih konkurenata s tržišta već i do zatvaranja tržišta za nove operatore. Takvo ponašanje u konačnici dovodi do štetnih posljedica za krajnje korisnike pa ga je potrebno spriječiti.

Vertikalno integrirani operator može istiskivati maržu na sljedeća tri načina:

1. podizanjem veleprodajne cijene na razinu na kojoj konkurenti ne mogu više isplativo poslovati na maloprodajnom tržištu;

2. smanjenjem maloprodajne cijene usluge ispod razine troška navedene usluge uz istovremeno održavanje razine profita kroz cijenu ulazne veleprodajne usluge;

3. podizanjem veleprodajne cijene usluge uz istovremeno smanjenje maloprodajne cijene svoje usluge do razina koje onemogućuju konkurentima da posluju isplativo na maloprodajnom tržištu.

Mogućnost istiskivanja marže od strane vertikalno integriranog operatora ovisi o tome dopušta li postojeća regulacija operatoru samostalno određivanje cijena veleprodajnih i maloprodajnih usluga.

U slučaju kada su i veleprodajna i maloprodajna cijena regulirane, SMP operator uglavnom nema mogućnost samostalno određivati cijene. Teoretski, istiskivanje marže se ne bi trebalo pojaviti u takvoj situaciji. Ipak, u praksi je moguće da iako regulirane, veleprodajne cijene nisu troškovno usmjerene pa omogućavaju SMP operatoru ostvarivanje dodatnog profita unatoč regulaciji. Isto tako, maloprodajne cijene mogu biti regulirane postavljanjem najviše razine maloprodajnih cijena (eng. price cap), čime se ne sprječava operatora da ih snizi. Stoga, mogućnost za istiskivanje marže nije isključena ni u situaciji kad su veleprodajne i maloprodajne cijene regulirane.

U situaciji kada su veleprodajne cijene regulirane, a maloprodajne ne, SMP operator može istiskivati maržu na maloprodajnom tržištu snižavanjem maloprodajnih cijena, dok u situaciji kada ni veleprodajne ni maloprodajne cijene nisu regulirane, SMP operator može istiskivati maržu i na veleprodajnoj i maloprodajnoj razini.

MS test se uglavnom provodi u situaciji kada su veleprodajne cijene regulirane, a maloprodajne ne.

Potrebno je naglasiti kako se MS testom ne ocjenjuje je li određena cijena (bilo da se radi o veleprodajnom ili maloprodajnom tržištu) opravdana i razumna, već postoji li dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene.

2.2. Preduvjeti za provođenje testa istiskivanja marže

Za istiskivanje marže mora biti ispunjeno više strukturnih i ekonomskih preduvjeta. BEREC je prepoznao sljedećih 5 preduvjeta:

1. vertikalna integracija;

2. značajna tržišna snaga na veleprodajnom tržištu;

3. ključna ulazna veleprodajna usluga;

4. nedostatak djelotvornog tržišnog natjecanja na maloprodajnom tržištu;

5. istiskivanje marže je prisutno kroz dovoljno dugo, razdoblje.

Prvi preduvjet podrazumijeva da operator nad kojim se provodi nadzor cijena u svrhu provjere postojanja istiskivanja marže mora biti vertikalno integriran ili mora imati nadzor nad ulaznom veleprodajnom uslugom.

Drugi preduvjet je da navedeni operator mora imati značajnu tržišnu snagu na mjerodavnom veleprodajnom tržištu. U odsustvu regulacije takav operator može djelovati, odnosno odrediti cijene na veleprodajnom i maloprodajnom tržištu neovisno o konkurentima.

Treći preduvjet ukazuje da ulazna veleprodajna usluga koju operator pruža svojim konkurentima mora biti „ključna“. Bez ključne ulazne veleprodajne usluge, konkurenti se ne mogu učinkovito natjecati s operatorom iz razloga što za takvu ulaznu veleprodajnu uslugu ne postoji odgovarajuća zamjena. Sve dok postoji regulatorna obveza prema kojoj je SMP operator obvezan pružati određenu ulaznu veleprodajnu uslugu svojim konkurentima, može se pretpostaviti da je takva usluga ključna.

Četvrti preduvjet znači da operator za kojeg se provodi test istiskivanja marže mora također biti aktivan na pripadajućem maloprodajnom tržištu na kojem ne postoji djelotvorno tržišno natjecanje.

Konačno, praksa istiskivanja marže mora trajati dovoljno dugo da bi se okarakterizirala kao istiskivanje marže. Pitanje kako definirati dovoljno dugo trajanje takve prakse ovisi od slučaja do slučaja i razmatrat će se u poglavljima koja slijede.

2.3. Ex-ante i ex-post primjena testa istiskivanja marže

Test istiskivanja marže može se provoditi ex-ante, što znači prije početka pružanja novog proizvoda ili usluge, ili ex-post, nakon što uslijedi prijava vezana uz praksu kojom se narušava djelotvorno tržišno natjecanje.

Ex-post test istiskivanja marže se primjenjuje prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja[12] od strane tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja, koje primjenjuje test istiskivanja marže kako bi ocijenilo je li došlo do narušavanja članka 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji glasi: „Svaka zlouporaba vladajućeg položaja od strane jednog poduzetnika ili više njih na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu zabranjena je kao nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama“.

Ovaj članak u nastavku detaljnije razrađuje različite vrste zlouporaba, osobito one koje se sastoje od „izravnog ili neizravnog nametanja nerazumne nabavne ili prodajne cijene ili bilo kojeg drugog nerazumnog trgovinskog uvjeta“. Ovo se može tumačiti na način da navedeno uključuje i praksu istiskivanja marže. Stoga je u nadležnosti tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i ocjena zakonitosti cjenovne prakse poduzetnika u vladajućem položaju koja se ispituje na temelju troškovne strukture navedenog poduzetnika.

Ex-ante, nacionalno regulatorno tijelo može zabraniti SMP operatoru praksu istiskivanja marže s ciljem promicanja djelotvornog tržišnog natjecanja i poticanja učinkovitog ulaganja u infrastrukturu. Ex-ante i ex-post testovi mogu se po svojoj prirodi značajno razlikovati. Primjerice, za isti proizvod, rezultati testa istiskivanja marže mogu biti različiti ukazujući na istiskivanje marže u ex-ante testu, dok prema ex-post testu istiskivanje marže ne postoji.

Ex-ante test istiskivanja marže se može provoditi na maloprodajnoj ili veleprodajnoj razini. Na maloprodajnoj razini, svrha testa istiskivanja marže je osigurati dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene SMP operatora koji je potreban alternativnim operatorima za učinkovito natjecanje s SMP operatorom na maloprodajnom tržištu. Kada test istiskivanja marže ne bi bio zadovoljen, konkurenti ne bi mogli profitabilno poslovati na temelju veleprodajnih usluga, što bi moglo dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja u vidu zatvaranja tržišta.

S druge strane, na veleprodajnoj razini, svrha testova istiskivanja marže je osigurati dovoljan ekonomski prostor između različitih veleprodajnih usluga, međutim isti nisu predmet ovog dokumenta.

3.   Primjena testa istiskivanja marže

Kao što je pojašnjeno u prethodnom poglavlju, test istiskivanja marže služi za procjenu je li maloprodajna cijena nekog proizvoda dovoljna za nadoknadu ukupnih troškova koji su potrebni da bi se taj proizvod ponudio. Općenita formula za test istiskivanja marže je:

A – B ≥ C

gdje je:

A – maloprodajni prihod od maloprodajne usluge operatora obveznika provedbe MS testa;

B – cijena ulaznih veleprodajnih usluga potrebnih da bi se ponudila maloprodajna usluga; C – prodajni troškovi operatora.

Slika 5. Tri elementa koja je potrebno izračunati u svrhu testa istiskivanja marže

U svrhu provođenja testa istiskivanja marže potrebno je izračunati tri gore navedena elementa za hipotetskog operatora koji bi se na tržištu natjecao sa SMP operatorom. Pri izračunu navedenih elemenata potrebno je odgovoriti na sljedeća četiri metodološka pitanja:

• Razina učinkovitosti operatora – kod izračuna prodajnih troškova mogu se uzeti u obzir troškovi SMP operatora ili troškovi učinkovitog alternativnog operatora;

• Procjena profitabilnosti kroz vrijeme – prodajni troškovi i maloprodajnih prihodi mogu se promatrati za određeno razdoblje (npr. godinu dana) ili biti procijenjeni kroz prosječni životni vijek krajnjeg korisnika (diskontirani novčani tok);

• Razina grupiranja proizvoda – test se može primijeniti na pojedinačne proizvode SMP operatora ili na grupe proizvoda;

• Relevantni troškovni standardi – za procjenu prodajnih troškova mogu se koristiti četiri troškovna standarda:

-         Prosječni varijabilni troškovi (AVC),

-         Prosječni izbježivi troškovi (AAC),

-         Dugoročni inkrementalni troškovi (LRIC)[13],

-         Prosječni ukupni troškovi (ATC).

U Preporuci Europske komisije o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama nacionalnim regulatornim tijelima dan je okvir za osiguravanje ekonomskog repliciranja ponuda SMP operatora na temelju svjetlovodnih mreža uz upotrebu testa istiskivanja marže (ekonomski test repliciranja). Preporuka pojašnjava metodološke izbore koji se trebaju primijeniti prema mišljenju Europske komisije u pogledu testa istiskivanja marže.

Preporuka Europske komisije za metodološke izbore uključuje:

• Korištenje EEO ili SEO standarda

„Prodajni troškovi procjenjuju se na temelju troškova ovisnih društava SMP operatora (test EEO)“

„nacionalna regulatorna tijela mogu prilagoditi prodajne troškove SMP operatora na temelju opsega kako bi ekonomska replikacija postala realno moguća.“

• Dinamički pristup

„Nacionalna regulatorna tijela trebala bi ocijeniti profitabilnost vodećih proizvoda na temelju dinamične analize koja se odnosi na više razdoblja“

„Relevantno razdoblje prethodnog (ex ante) testa ekonomske replikacije potrebno je odrediti u skladu s procijenjenim prosječnim životnim vijekom korisnika (…) tijekom kojeg korisnik pridonosi pokrivanju (a) prodajnih troškova (…) i drugih prodajnih troškova koji se obično ne obračunavaju (u pravilu troškovi stjecanja pretplatnika)“

• Procjena na temelju pojedinačnog proizvoda

„Nacionalna regulatorna tijela trebala bi ocijeniti najrelevantnije maloprodajne proizvode uključujući širokopojasne usluge („vodeći proizvodi”) koje SMP operator nudi“

„Nacionalna regulatorna tijela trebala bi razmotriti je li određeni maloprodajni proizvod (…) osobito zanimljiv alternativnim operatorima koji su usredotočeni na određenu tržišnu nišu ili na maloprodajne proizvode slabije kvalitete.“

• LRIC+ troškovni standard

„Odgovarajućim standardom smatra se inkrementalni trošak pružanja relevantne prodajne usluge. Model LRIC+ treba se upotrebljavati za obračun inkrementalnog troška (uključujući nepovratne troškove) i za dodavanje nadoplate za zajedničke troškove povezane s prodajnim aktivnostima.“

Vezano uz nastavak provođenja testova istiskivanja marže već implementiranih od strane nacionalnih regulatornih tijela, a vezano uz opseg testa ekonomske replikacije kako je definiran u Preporuci, Preporuka navodi:

„Smjernice za prethodni (ex ante) test mogućnosti ekonomske replikacije ograničene su na područje primjene ove Preporuke te se primjenjuju u drugim uvjetima nego prethodni (ex ante) testovi smanjenja marži koji se primjenjuju na regulirane veleprodajne cijene pristupa i ne dovode u pitanje primjenu pravila tržišnog natjecanja koju provodi Komisija i/ili nadležna nacionalna tijela.“

Pri izradi Metodologije uzeta je u obzir Preporuka kao i Smjernice BEREC-a kako bi odredbe ovog dokumenta bile u skladu s EU praksom, istovremeno vodeći računa o specifičnosti tržišta u Republici Hrvatskoj (RH).

U nastavku su detaljnije opisana metodološka pitanja navedena u ovom poglavlju te su dana pojašnjenja mogućnosti i razlozi primjene određenog izbora.

3.1. Razina učinkovitosti operatora

U svrhu procjene troškova koji nastaju za pružanje usluga na silaznom maloprodajnom tržištu, tzv. prodajnih troškova (eng. downstream costs) potrebno je definirati razinu učinkovitosti hipotetskog operatora. U tom smislu, primjenjuju se tri načina testiranja procjene učinkovitosti:

• test podjednako učinkovitog operatora (EEO test);

• test razumno učinkovitog operatora (REO test);

• test slično učinkovitog operatora (SEO test) – „prilagođeni“ EEO test.

EEO test i REO test se spominju u Obavijesti Europske komisije o primjeni pravila tržišnog natjecanja na sporazume o pristupu u sektoru telekomunikacija[14].

EEO test razmatra učinkovitog sudionika na maloprodajnom tržištu koji je veličinom i stupnjem učinkovitosti sličan SMP operatoru. Stoga, EEO test koristi prodajne troškove bivšeg monopolista. U navedenoj obavijesti, Europska komisija je objasnila izbor EEO testa na sljedeći način:

„Istiskivanje marže može se dokazati kada se pokaže da maloprodajni dio operatora u vladajućem položaju ne bi bio profitabilan kada bi plaćao iste veleprodajne cijene koje svojim konkurentima naplaćuje njegov veleprodajni dio.“

REO test razmatra učinkovitog sudionika na maloprodajnom tržištu koji je veličinom manji od SMP operatora[15]. REO test koristi prodajne troškove hipotetskog alternativnog operatora. Izbor ovog testa Europska komisija je definirala na sljedeći način:

„Istiskivanje marže se također može dokazati kada se pokaže da je marža između veleprodajne cijene naplaćene drugim konkurentima na maloprodajnom tržištu i cijene koju mrežni operator naplaćuje na maloprodajnom tržištu nedovoljna da bi omogućila razumno učinkovitom pružatelju usluga na maloprodajnom tržištu ostvarivanje razumne dobiti.“[16]

Prema praksi u Europskoj uniji, nacionalna regulatorna tijela koriste i SEO test.

SEO test („prilagođeni“ EEO test) razmatra učinkovitog operatora koji ima istu troškovnu osnovicu kao SMP operator, ali ne ostvaruje jednake ekonomije razmjera i opsega kao SMP operator. U praksi se koriste troškovi SMP operatora kao u EEO testu i prilagođavaju ekonomiji razmjera hipotetskog alternativnog operatora. SEO test je sličan REO testu, samo što u nedostatku detaljnih podataka od alternativnih operatora, koristi troškove bivšeg monopolista kao polazište za procjenu troškova novog sudionika na tržištu. Razlog tome je što bivši monopolist uglavnom već ima obvezu dostavljanja revidiranih regulatornih financijskih izvještaja koje je zbog njihove strukture i pouzdanosti primjereno koristiti kao polaznu točku.

U slučaju kada ekonomije razmjera imaju značajan utjecaj na prodajne troškove, EEO test temeljen na troškovima i tržišnom udjelu SMP operatora vjerojatno ne bi prikazao istiskivanje marže. Bez obzira na to, hipotetski učinkoviti operator ne bi bio u mogućnosti ponuditi istu maloprodajnu cijenu kao SMP operator. Izbor REO ili SEO standarda učinkovitosti omogućuje hipotetskom operatoru s manjim tržišnim udjelom od SMP operatora da ponudi maloprodajnu uslugu koja će imati dovoljan ekonomski prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene.

Kao što je vidljivo na slici 6., kod EEO pristupa bivši monopolist, koji zbog svoje veličine u većoj mjeri koristi prednosti ekonomije razmjera, ima manje prodajne troškove u odnosu na nove operatore. Primjenom EEO pristupa SMP operatoru se ostavlja veća mogućnost utjecaja na razinu troškova unutar ekonomskog prostora, a time i na mogućnost njihovog smanjenja. S druge strane, SMP operator može zbog svoje neefikasnosti imati veće troškove. U tom slučaju EEO pristup može rezultirati većim prodajnim troškovima nego što bi bili prodajni troškovi učinkovitog novog operatora.

Slika 6. Utjecaj različitih izbora na razinu efikasnosti

REO/SEO test uzima u obzir nižu razinu ekonomije razmjera, što omogućava višu razinu prodajnih troškova. Stoga, REO/SEO pristup omogućava ulazak na tržište, dok je naglasak EEO testa na sprječavanju isključivanja drugih konkurenata s tržišta. Tako se prema sudskoj praksi Europske unije u slučaju ex-post ocjene zlouporabe vladajućeg položaja istiskivanjem marže primjenjuje EEO test.

Ciljevi HAKOM-a su različiti od ciljeva ex post regulacije koju provodi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN). AZTN ocjenjuje zakonitost prakse određivanja cijena poduzetnika u vladajućem položaju, koja bi trebala pratiti troškovnu strukturu navedenog poduzetnika, dok je strateški cilj HAKOM-a poticanje učinkovitog tržišnog natjecanja i investicija.

Tablica 1. prikazuje prednosti, nedostatke i zaključke vezano uz korištenje pojedinog pristupa.

Tablica 1. Prednosti i nedostaci EEO/REO/SEO pristupa

Promatrajući praksu u drugim zemljama članicama EU, vidljivo je kako nacionalna regulatorna tijela primjenjuju različite pristupe za procjenu učinkovitosti operatora (slika 7.). Izbor pristupa ovisi o situaciji na tržištu i ciljevima koji se žele postići regulacijom tog tržišta u određenom razdoblju.

Slika 7. Primjena razine učinkovitosti u EU

Izvor: Cullen International

Nadalje, u tablici 2. su dani primjeri nekih zemalja koje koriste SEO pristup te razina primijenjenog tržišnog udjela za SEO operatora.

Tablica 2. Primjeri zemalja koje koriste SEO pristup

Slijedom svega navedenog, s obzirom da odabir REO ili SEO pristupa omogućava da hipotetski operator može ponuditi maloprodajne usluge uz dovoljan prostor između veleprodajne i maloprodajne cijene, pri čemu se primjenom SEO pristupa izbjegava nedostatak ne postojanja revidiranih regulatornih financijskih izvještaja alternativnih operatora, HAKOM smatra opravdanim zadržati primjenu SEO pristupa.

Navedeni pristup je u skladu i s Preporukom Europske komisije o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama, gdje je naglašeno: „Ako u prošlosti ulazak na tržište ili širenje tržišta nije uspjelo (kao što se može vidjeti primjerice iz nalazâ o dosadašnjem ponašanju) ili ako jako mala količina parica i njihova znatno ograničena zemljopisna raširenost u usporedbi s NGA mrežom SMP operatora pokazuju da objektivni ekonomski uvjeti nisu pogodni za širenje opsega alternativnih operatora, nacionalna regulatorna tijela mogu prilagoditi prodajne troškove SMP operatora na temelju opsega kako bi ekonomska replikacija postala realno moguća.“

Naime, promatrajući razvoj tržišnog natjecanja na tržištu RH, s obzirom na još uvijek visoki tržišni udio HT grupe, činjenicu da u posljednjih nekoliko godina nema ulaska na tržište te da pojedini operatori smanjuju količinu korištenja veleprodajnih usluga HT-a ili ne koriste nove veleprodajne usluge HT-a, primjena SEO pristupa je opravdana.

Do sada je HAKOM koristio tržišni udio od 25% kao preduvjet za SEO izračun troškova. Uzevši u obzir da je tržišni udio HT grupe relativno stabilan te da na tržištu širokopojasnog pristupa internetu na kraju 2018. iznosi gotovo 74%, HAKOM smatra potrebnim izmijeniti vrijednost tržišnog udjela za koji se prilagođavaju SEO troškovi. Pritom je razinu tržišnog udjela potrebno odrediti na razini koju bi alternativni operator trebao postići kako bi postao održiv konkurent u RH te u narednom razdoblju potaknuti ulazak novog operatora na tržište kako bi se osigurala učinkovita konkurencija. Promatrajući tržišne udjele alternativnih operatora izraženo u broju priključaka putem veleprodajnih usluga HT-a u odnosu na ukupan broj HT-ovih veleprodajnih i maloprodajnih priključaka, alternativni operatori imaju udjele manje od 15%.

Slijedom navedenog, HAKOM smatra opravdanim koristiti SEO test, pri čemu se kao polazna točka izračuna prodajnih troškova koristi troškovna struktura HT-a. Uzevši u obzir stanje u RH i praksu u drugim zemljama, HAKOM smatra tržišni udio od 15% opravdanim kao preduvjet za SEO izračun troškova.

Prilagodba HT-ovih troškova koja odražava ekonomije razmjera i pregovaračku moć SEO operatora će biti provedena za:

-          vlastite mrežne troškove (prilagodba BU-LRAIC+ modela za jezgrenu i agregacijsku mrežu za operatora s tržišnim udjelom od 15%)

-          maloprodajne troškove.

3.2. Procjena profitabilnosti kroz vrijeme

Općenito, da bi se investicija smatrala profitabilnom, ukupni prihodi moraju biti veći od ukupnih troškova. Početak pružanja maloprodajne usluge može se smatrati investicijom, s obzirom da dio troškova nastaje u trenutku početka pružanja usluge dok će se drugi troškovi i prihodi pojaviti u budućem razdoblju. Kako bi se utvrdili maloprodajni prihodi i troškovi (profitabilnost) određene usluge za potrebe MS testa, moguće je primijeniti dva pristupa:

• statički pristup, koji razmatra troškove i prihode kroz određeno vrijeme (PBP pristup);

• dinamički pristup, koji se temelji na očekivanom novčanom toku.

Statički pristup temelji se na periodičkim izračunima. Ovaj pristup uspoređuje redovito, za svako pojedino razdoblje, prihode i troškove evidentirane u izvještajima operatora, uključujući i troškove amortizacije. Razdoblje koje se uzima u obzir može biti mjesec, godina ili neko drugo razdoblje. Statički pristup uspoređuje prihode i troškove onako kako se oni pojavljuju u odabranom razdoblju. Ovo implicira da se jednokratni troškovi i prihodi uzimaju u obzir samo u razdoblju nastanka, iako se mogu odnositi na više razdoblja. Nedostatak ovakvog pristupa je što ne raspodjeljuje ekonomski ispravno prihode i troškove kroz razdoblje: ovakav pristup bi mogao npr. ukazivati na postojanje istiskivanja marže u budućem razdoblju samo zbog asimetrične raspodjele jednokratnih troškova i prihoda kroz vrijeme, iako se ništa nije promijenilo u pogledu troškova, veleprodajnih/maloprodajnih cijena i broja korisnika.

Dinamički pristup se temelji na diskontiranom novčanom toku (DCF). Ovaj pristup procjenjuje ukupnu profitabilnost poslovne aktivnosti kroz razdoblje od nekoliko godina (uglavnom kroz životni vijek korisnika) i uzima u obzir očekivani porast obujma poslovanja. Zbraja i diskontira prihode i buduće troškove, koristeći prosječni ponderirani trošak kapitala (WACC) SMP operatora kao stopu za diskontiranje. Test se provodi jednom u promatranom razdoblju za koje se ocjenjuje postojanje istiskivanja marže. Isto tako, jednokratni troškovi i prihodi se raspoređuju kroz cijelo razdoblje. Rezultat ovog pristupa je neto sadašnja vrijednost (NPV) očekivanog budućeg novčanog toka usluge koja se razmatra. Ako je neto sadašnja vrijednost pozitivna, pružanje usluge stvara profit za operatora. Ukoliko je neto sadašnja vrijednost negativna, pružanje usluge rezultira gubitkom i istiskivanjem marže. Relevantno razdoblje za ovaj test obično se određuje sukladno procijenjenom životnom vijeku korisnika.

Slika 8. Troškovi i prihodi uzeti u obzir kod statičkog i dinamičkog pristupa

Europska komisija je istaknula sljedeće nedoumice oko metode diskontiranog novčanog toka:

“(333) Prvo, ishod pristupa diskontiranog novčanog toka riskira oslanjanje na nerazumna predviđanja poduzetnika kojeg se istražuje, što može dovesti do lažno pozitivnog rezultata.

(334) Drugo, pristup diskontiranog novčanog toka dozvoljava nadoknadu početnih troškova budućim prihodima. Na taj način pozitivna neto sadašnja vrijednost može biti rezultat nekonkurentnog ponašanja.

(335) Treće, metoda diskontiranog novčanog toka može dozvoliti operatoru u vladajućem položaju(…)značajne početne gubitke (koji će se nadoknaditi u budućnosti) dok njegovi konkurenti na tržištu neće moći pokriti gubitke tijekom nekoliko godina.“[17]

Sukladno Izvještaju ERG-a o primjeni testa istiskivanja marže kod paketa usluga, primjena statičkog testa je prikladna na stabilnom tržištu: „Statički test kao temelj za analizu uzima uglavnom računovodstvenu godinu, ali moguće je to razdoblje skratiti i na jedan mjesec. Pritom se prikupljaju podaci, a prihodi i troškovi se uspoređuju za to razdoblje. Ovaj test je prikladan u slučaju kada su kratkoročni troškovi i prihodi ispravna prognoza budućih marži. Veća je vjerojatnost za ovo na stabilnim tržištima.“

Tablica 3. prikazuje prednosti i nedostatke svakog pristupa i njihovu primjenu u praksi.

Tablica 3. Prednosti i nedostaci statičkog i dinamičkog pristupa

Uzevši u obzir ova dva tradicionalna pristupa te njihove prednosti i nedostatke, u praksi se pojavio i treći, tzv. poludinamički pristup koji se koristi kako bi se uklonili nedostaci prije navedenih tradicionalnih pristupa. Naime, poludinamički pristup omogućuje alokaciju jednokratnih troškova i prihoda kroz životni vijek korisnika uz primjenu PBP testa.

Slika 9. Postupanje s jednokratnim naknadama kod poludinamičkog pristupa

Ovakav pristup, kako je prikazano na slici 9. uklanja nedosljednost koja se može pojaviti u PBP testu zbog utjecaja jednokratnih troškova i prihoda. Isto tako, korištenjem navedenog pristupa izbjegavaju se nedostaci koje spominje Europska komisija vezano uz dinamički pristup.

Uzimajući u obzir navedeno, HAKOM smatra najprimjerenijim koristiti poludinamički pristup koji se oslanja na PBP test uzimajući u obzir jednokratne troškove/prihode po korisniku koji će se diskontirati na razdoblje koje odgovara prosječnom životnom vijeku krajnjeg korisnika SEO operatora[18]. Ovaj pristup kombinira prednosti i statičkog i dinamičkog pristupa na način da eliminira nedostatke dinamičkog pristupa koji su istaknuti od strane Europske komisije te istovremeno uzima u obzir jednokratne troškove/prihode koji su uglavnom isključeni ili previše zastupljeni u slučaju korištenja statičkog pristupa.

Osim toga, ako za određenu uslugu test nije zadovoljen te je potrebna daljnja analiza izračuna istiskivanja marže, maloprodajni troškovi se mogu ažurirati na način da uzimaju u obzir moguća poboljšanja učinkovitosti. Na taj način otklanja se i nedostatak statičkog pristupa, koji postoji zbog činjenice da ne uzima u obzir kretanje cijena i troškova kroz određeno razdoblje.

U skladu s navedenim, HAKOM i dalje smatra kako je statički pristup koji uzima u obzir jednokratne troškove i prihode (poludinamički pristup) najprikladniji izbor.

3.3. Razina grupiranja proizvoda

Pri provođenju MS testa potrebno je razmotriti hoće li se test primijeniti na pojedinačni proizvod ili na grupu proizvoda. Ovo je ključno pitanje jer odgovor na isto definira razinu fleksibilnosti koja je omogućena SMP operatoru.

Moguća su dva pristupa:

• Pristup pojedinačnog proizvoda, u kojem se procjenjuje može li učinkoviti alternativni operator ponuditi svaki proizvod SMP operatora pojedinačno;

• Pristup grupe proizvoda, u kojem se procjenjuje može li učinkoviti alternativni operator općenito odgovoriti na ponudu SMP operatora.

Slika 10. Proizvodi uključeni u pristup grupe proizvoda i pojedinačnog proizvoda

Određivanje grupe proizvoda slično je određivanju dimenzije tržišta u postupku analize tržišta: grupa bi trebala uključivati proizvode koje se smatra zamjenjivima, bilo na strani ponude bilo na strani potražnje. Zamjenjivost proizvoda unutar grupe na strani potražnje postoji kada su proizvodi zamjenjivi sa stajališta krajnjih korisnika. Na strani ponude, proizvodi su zamjenjivi kada operatori mogu u kratkom roku ponuditi bilo koji od njih bez značajnog dodatnog troška.

U praksi, postoji nekoliko kriterija prema kojima je moguće definirati grupu proizvoda. Tako grupe proizvoda mogu biti formirane prema vrsti krajnjeg korisnika (poslovni ili privatni), prema brzini širokopojasnog pristupa, ovisno o korištenoj veleprodajnoj usluzi te prema tome nudi li se proizvod putem bakrene ili svjetlovodne pristupne mreže.

Konačni izbor kriterija ovisi o mjerodavnim maloprodajnim tržištima, razini tržišnog natjecanja i mogućnosti unakrižnog subvencioniranja te mogućnosti eliminacije konkurenata s tržišta. Unakrižno subvencioniranje ne predstavlja značajan problem ako alternativni operator, korištenjem veleprodajnih usluga po razumnim ekonomskim uvjetima može replicirati sve proizvode iz grupe proizvoda SMP operatora. Ipak, unakrižno subvencioniranje može predstavljati problem ukoliko postoje operatori specijalizirani za pojedine niše tržišta koji ne mogu ponuditi sve proizvode iz određene grupe proizvoda. Broj proizvoda koji se nalazi u jednoj grupi proizvoda (tj. razina grupiranja) treba biti ograničen kako bi se izbjeglo unakrižno subvencioniranje između proizvoda različitih karakteristika unutar određene grupe te kako bi se osiguralo da pristup grupe proizvoda ne ugrožava poslovanje operatora čije je poslovanje ograničeno na određenu tržišnu nišu.

Izvještaj ERG-a o primjeni testa istiskivanja marže kod paketa usluga ne daje prednost pojedinom pristupu u odnosu na drugi. Izbor pristupa (grupe proizvoda ili pojedinačnog proizvoda) ovisi o tome je li cilj regulatora poticanje tržišnog natjecanja ili omogućavanje veće fleksibilnosti SMP operatoru: „Što je više usluga unutar grupe proizvoda za koju se provodi test istiskivanja marže, to je veća mogućnost da SMP operator unakrižno subvencionira pojedine usluge. Ukoliko je ovo slučaj, to može značiti da alternativni operatori s jednom ili više usluga iz grupe proizvoda neće moći ući na tržište. Pod ovim okolnostima, ako je cilj regulatora omogućiti alternativnim operatorima natjecanje sa svim paketima usluga iz maloprodajne ponude SMP operatora, tada je na regulatoru da odluči kako će taj cilj ostvariti.“

Prema Smjernicama BEREC-a o testu ekonomske replikabilnosti: „Postoje brojni razlozi koji podupiru primjenu pristupa pojedinačnog proizvoda u ex-ante regulaciji u situaciji kada SMP operator na veleprodajnoj razini pruža jednu ili više usluga potrebnih za replikaciju ponuda na maloprodajnoj razini. Konkretno, primjena pristupa pojedinačnog proizvoda osigurava replikaciju svakog paketa usluga/samostalne ponude i otklanja mogućnost unakrižnog subvencioniranja između paketa usluga/samostalnih ponuda ”.

U tablici 4. prikazane su prednosti i nedostaci svakog pristupa te njihova primjena u praksi.

Tablica 4. Prednosti i nedostaci odabira pristupa grupe proizvoda i pristupa pojedinačnog proizvoda

Činjenica da je od uvođenja MS testa, pa i nakon dosadašnjih izmjena Metodologije, udio korisnika usluga HT grupe ostao visok i stabilan, odnosno udio korisnika drugih operatora relativno nizak i nepromijenjen, upućuje na mogućnost da MS test kakav je trenutno u primjeni nije ispunio svoju svrhu, odnosno da drugi operatori nisu bili u mogućnosti učinkovito replicirati ponude HT grupe.

Uzimajući u obzir da, uz do sad korišteni pristup grupe proizvoda kojim se HT grupi omogućila određena fleksibilnost pri kreiranju ponuda, nisu ostvarene/zabilježene pozitivne promjene u razini tržišnog natjecanja na tržištu širokopojasnog pristupa internetu i tržištu pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji za privatne i poslovne korisnike, HAKOM smatra ispravnim, dalje u MS testu primjenjivati isključivo pristup pojedinačnog proizvoda kako bi se osiguralo djelotvorno tržišno natjecanje za sve sudionike na tržištu.

3.4. Relevantni troškovni standardi

Pri izračunu troškova alternativnog operatora koji nastaju niže u prodajnom lancu, a koje je potrebno dodati na veleprodajni ulazni proizvod, važno je odrediti opseg tih troškova koji će se uključiti u izračun.

Definicija troškovnih standarda sastoji se u utvrđivanju opsega troškova koje treba razmotriti u smislu njihove pripisivosti u odnosu na razmatrane usluge.

Slika 11. Definicija opsega troškova

• Specifični (posebni) troškovi su troškovi koji su direktno pripisivi određenoj usluzi (direktni troškovi);

• Združeni troškovi su troškovi koje dijeli veći broj usluga (indirektni troškovi). Oni se alociraju na svaku uslugu na temelju ključeva alokacije koji se temelje na odgovarajućim nositeljima troškova;

• Zajednički mrežni troškovi su pripisivi bilo kojoj usluzi i ne mogu se alocirati na temelju određenog ključa alokacije;

• Korporativni troškovi su zajednički troškovi koji se ne mogu pripisati određenoj usluzi, a čine ih korporativni troškovi upravljanja.

Troškovni standardi definiraju opseg troškova koji se pripisuju nekoj usluzi bez obzira jesu li fiksni ili varijabilni. Svaka prethodno navedena komponenta troškova može biti fiksna ili varijabilna.

U nastavku je dan pregled troškovnih standarda koji se najčešće koriste pri izračunu troškova, u skladu sa Smjernicama BEREC-a o testu ekonomske replikabilnosti.

Prosječni varijabilni troškovi (eng. Average Variable Cost; AVC) uključuju samo one troškove koji se mijenjaju s obujmom proizvodnje. Nastali troškovi odgovaraju malim, kratkoročnim promjenama u proizvodnji.

Prosječni izbježivi troškovi (eng. Average Avoidable Costs; AAC) uključuju troškove koji se mogu izbjeći ukoliko se prestane s proizvodnjom određenog proizvoda tj. varijabilne troškove i dio fiksnih troškova ovisno o inkrementu. U kratkom roku, AAC se ponekad nazivaju i kratkoročni inkrementalni troškovi (SRIC), dok se promatrajući u dugom roku mogu smatrati i dugoročnim inkrementalnim troškovima (LRIC). U ovom dokumentu, AAC zapravo znači što i SRIC.

Dugoročni inkrementalni troškovi (eng. Long Run Incremental Costs; LRIC) uključuju troškove proizvodnje specifičnog inkrementa pojedine usluge u dugom roku[19] uz pretpostavku da se proizvodi barem još jedan inkrement. Uključuje sve direktno pripisive specifične troškove pojedinog inkrementa. U teoriji, može postojati beskonačan broj inkremenata koji se mogu definirati, ali se obično definiraju u tri grupe: 1. mala promjena obujma proizvodnje pojedine usluge; 2. dodavanje cijele usluge; 3. dodavanje cijele grupe usluga. Stoga, opseg troškova unutar LRIC pristupa može varirati ovisno o izabranom inkrementu.

Ukoliko je inkrement određeni proizvod/usluga radi se o metodi čisti LRIC (eng. pure LRIC), a opseg troškova koji se uzimaju u obzir sastoji se samo od specifičnih pripisivih troškova, bilo fiksnih ili varijabilnih koji se mogu izbjeći u dugom roku ukoliko se prestane s proizvodnjom određenog proizvoda/usluge.

Ukoliko je inkrement cijela grupa usluga/proizvoda radi se o metodi dugoročnih prosječnih inkrementalnih troškova (eng. Long Run Average Incremental Costs; LRAIC) gdje će pojedini mrežni troškovi koji nisu direktno pripisivi pojedinom proizvodu/usluzi, ali su nastali radi pružanja proizvoda/usluga koji su u definiciji inkrementa, biti uključeni u opseg troškova (združeni i zajednički mrežni troškovi).

LRAIC+ metoda znači uključivanje korporativnih troškova povrh troškovnih komponenata koje se uzimaju u obzir u prethodnom pristupu.

Prosječni ukupni troškovi (eng. Average Total Costs; ATC) obuhvaćaju sve fiksne i varijabilne pripisive troškove kao i zajedničke troškove alocirane na pojedini proizvod. Ovaj troškovni standard također se naziva potpuno raspodijeljeni troškovi (FDC). Taj pristup daje slične rezultate kao LRAIC+ standard kada je inkrement cjelokupan opseg usluga.[20]

Slika 12. Troškovni elementi uključeni u različite troškovne standarde ovisno o njihovom pripisivanju

Tablica 5. prikazuje analizu različitih troškovnih standarda.

Tablica 5. Troškovni elementi uključeni u različite troškovne standarde

HAKOM je do sada provodio MS test na razini proizvoda po LRIC standardu pri čemu je inkrement bio pojedini proizvod, a na razini grupe proizvoda korišten je ATC standard. S obzirom da izmjenom Metodologije HAKOM ukida razinu testiranja grupe proizvoda, odnosno definira provođenje testiranja isključivo na razini proizvoda, svaki proizvod treba zadovoljiti LRAIC+ troškovni standard. Navedeno podrazumijeva da je kao inkrement definirana cijela ponuda pojedinog operatora obveznika provedbe MS testa.

HAKOM smatra kako će se primjenom LRAIC+ standarda na razini proizvoda omogućiti da novi operator može nadoknaditi učinkovito nastale troškove i donijeti poslovne odluke na temelju pojedinog proizvoda. Navedeni pristup je u skladu i s Preporukom Europske komisije o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama: “Odgovarajućim standardom smatra se inkrementalni trošak pružanja relevantne prodajne usluge. Model LRIC+ treba se upotrebljavati za obračun inkrementalnog troška (uključujući nepovratne troškove) i za dodavanje nadoplate za zajedničke troškove povezane s prodajnim aktivnostima.”

3.5. Ostala pitanja

3.5.1.                       Izbor veleprodajnih ulaznih usluga

Test istiskivanja marže može se provesti:

• za svaku vrstu ulazne veleprodajne usluge (uz moguću zemljopisnu segmentaciju);

• na temelju odgovarajuće kombinacije ulaznih veleprodajnih usluga.

U prvom slučaju, test se provodi uzimajući u obzir samo jednu (odabranu) veleprodajnu uslugu. Primjenom testa za svaku pojedinu ulaznu veleprodajnu uslugu moguće je uzeti u obzir zemljopisnu segmentaciju na način da se za svako zemljopisno područje test provede uz korištenje ulazne veleprodajne usluge koja je zastupljena na tom području. Ovo podrazumijeva prethodnu podjelu i definiranje područja na kojima će se koristiti određena ulazna veleprodajna usluga.

U drugom slučaju test se provodi uzimajući u obzir kombinaciju dostupnih ulaznih veleprodajnih usluga koje nudi SMP operator. Trošak kombinacije ulaznih veleprodajnih usluga obično se određuje kao prosječni ponderirani trošak ulaznih veleprodajnih usluga. Ponderi koji se pridodaju svakoj pojedinoj ulaznoj veleprodajnoj usluzi mijenjaju se ovisno o korištenju pojedinih veleprodajnih usluga.

HT grupa ima jedinstvene cijene usluga na cijelom području RH, odnosno ne radi diferencijaciju maloprodajnih cijena ovisno o korištenoj veleprodajnoj usluzi. Isto tako, a u skladu sa zaključcima mjerodavnih analiza tržišta, HT kao operator sa značajnom tržišnom snagom ima obvezu pružanja veleprodajnih usluga pod istim uvjetima i cijenama na cijelom teritoriju RH. Kako bi konkurirali HT-u i/ili društvima pod njegovom kontrolom, operatori su u mogućnosti putem različitih veleprodajnih ponuda, ostvarivanjem pristupa HT-ovoj mreži, ponuditi uslugu širokopojasnog pristupa internetu u skladu s obvezom nediskriminacije i obvezom nadzora cijena, uključujući i obvezu troškovne usmjerenosti. Korištenjem veleprodajne usluge izdvojenog pristupa lokalnoj petlji te veleprodajne usluge bitstream pristupa, operatori imaju pristup veleprodajnim ulaznim proizvodima na cijelom teritoriju RH gdje HT ima izgrađenu vlastitu bakrenu mrežu. Na područjima gdje HT ima izgrađenu svjetlovodnu mrežu, operatori mogu koristiti uslugu bitstream pristupa putem FTTH/FTTB/FTTDP rješenja i uslugu pristupa pasivnoj pristupnoj svjetlovodnoj mreži na lokaciji distribucijskog čvora za svjetlovodne distribucijske mreže (FA PON).

Osim toga, operatori mogu koristiti i veleprodajnu uslugu hibridnog pristupa. Korištenjem ove usluge, korisnicima se omogućava ostvarivanje većih brzina na postojećoj usluzi širokopojasnog pristupa internetu u odnosu na pristup samo putem xDSL tehnologije, a navedeno se postiže korištenjem kapaciteta pokretne mreže.

Uzevši u obzir navedeno, HAKOM smatra ispravnim definirati ulaznu veleprodajnu uslugu jednako za HT i društva pod njegovom kontrolom. Naime, kada bi se za veleprodajni input za potrebe MS testa uzeo omjer veleprodajne cijene HT-a i trošak izgradnje vlastite mreže društva pod kontrolom HT-a, cijena veleprodajne usluge u MS testu bila bi različita od cijene koju doista plaćaju konkurenti koji HT-ovu veleprodajnu uslugu kupuju po cijenama objavljenim u relevantnim standardnim ponudama, što utječe na njihove ukupne troškove, marginu proizvoda i prihod ostvaren na tržištu. Ovakav veleprodajni input bio bi različit od cijene po kojoj konkurenti kupuju veleprodajni proizvod, a posljedično, margine proizvoda dobivene u MS testu ne bi odgovarale realnim marginama koje konkurenti na tržištu mogu ostvariti, jer u tom slučaju ulazni parametar veleprodajne cijene ne bi bio isti za HT i društva pod njegovom kontrolom i operatore korisnike veleprodajne usluge.

Drugim riječima, razina maloprodajnih cijena s kojima bi se morali natjecati ostali operatori, dovela bi do istiskivanja marže, odnosno, dugoročno, do neučinkovitog tržišnog natjecanja i izlaska drugih operatora s tržišta.

Slijedom svega navedenog, HAKOM smatra ispravnim primijeniti pristup u kojem se za potrebe provođenja MS testa, kako za HT, tako i za Iskon i Optimu, kao ulazna veleprodajna usluga koristi:

-          trošak kombinacije veleprodajne usluge izdvojenog pristupa lokalnoj petlji i usluge najma korisničke linije, odnosno predodabira operatora - za voice only ponude

-          trošak kombinacije veleprodajnih usluga LLU/NBSA za ponude realizirane na bakrenoj infrastrukturi koje uključuju širokopojasni pristup internetu

-          trošak kombinacije veleprodajnih usluga NBSA FTTH/FTTB/FTTDP i usluge FA PON za ponude realizirane na optičkoj infrastrukturi koje uključuju širokopojasni pristup internetu

-          trošak veleprodajne usluge hibridnog širokopojasnog pristupa za ponude koje uključuju hibridni širokopojasni pristup.

Kada se MS test provodi na temelju kombinacije pojedinih veleprodajnih usluga, ta kombinacija treba odražavati razinu korištenja infrastrukture od strane alternativnih operatora. Prethodno navedeno postiže se određivanjem prosječnog ponderiranog troška korištenih veleprodajnih usluga pri čemu se kao težinski faktori koriste tržišni udjeli prema broju korisnika pojedine veleprodajne usluge. Primjera radi, trošak kombinacije veleprodajnih usluga LLU/NBSA usluga odgovara ponderiranom prosjeku troškova izdvojenog pristupa lokalnoj petlji i veleprodajnog širokopojasnog pristupa internetu pri čemu će se jednaki ponderi primijeniti i za vlastite mrežne troškove koji su potrebni za pružanje maloprodajne usluge. Za izračun navedenih troškova koristit će se, na odgovarajući način prilagođeni, troškovi iz HAKOM-ovog BU-LRAIC+ modela.

Isto tako, u skladu sa Smjernicama BEREC-a o testu ekonomske replikabilnosti i Preporukom Europske komisije o jedinstvenim obvezama nediskriminacije i troškovnim metodologijama, potrebno je uzeti u obzir količinske popuste kako bi se potaklo ulaganje u NGA infrastrukturu: "NRA-ovi trebaju uzeti u obzir prisutnost popusta na količinu i/ili dugoročne sporazume o cijenama".

Slijedom svega navedenog, mišljenje je HAKOM-a da se pri izračunu kombinacije veleprodajnih usluga uzme u obzir:

-          pojedinačna veleprodajna cijena usluge s popustima na količinu;

-          odgovarajući ponder koji treba odražavati razinu korištenja infrastrukture od strane alternativnih operatora, bez društava pod kontrolom HT-a.

HAKOM će ažurirati podatke potrebne za ponderiranje prema stvarnoj zastupljenosti veleprodajnih usluga, bez korištenja veleprodajnih usluga od strane društava pod kontrolom HT-a.

Novi veleprodajni proizvodi trebaju biti uključeni u kombinaciju veleprodajnih usluga na temelju predviđene potražnje, a koja će se ažurirati u skladu sa stvarnim korištenjem usluge u razdoblju od šest mjeseci od razdoblja početka pružanja usluge.

3.5.2.                       Tretman paketa usluga koji sadrže nereguliranu uslugu

Pakete usluga (eng. bundle) operatori obično nude iz različitih razloga, kao što su stjecanje novih korisnika, ostvarivanje ekonomije opsega, smanjenje odljeva korisnika, itd.

Pakete usluga operatori nude po cijenama nižim u odnosu na cijenu svakog pojedinačnog proizvoda. Drugim riječima, cijena paketa sastavljenog od tri proizvoda A, B i C je općenito niža od zbroja cijene svakog proizvoda ako se nudi samostalno: cijena (A + B + C) <cijena (A) + cijena (B) + Cijena (C).

Razlikujemo tri vrste paketa usluga:

1. Čisti paket usluga (eng. pure bundle) - jedna cijena za sve usluge u paketu;

2. Vezane usluge - sastoji se od usluge (eng. tying product) koja se može kupiti samo u kombinaciji s drugom uslugom (eng. tied product);

3. Vezivanje usluga koje su dostupne pojedinačno, ali operator nudi pogodnosti za zajedničko kupovanje tih usluga koje nije moguće ostvariti kupnjom tih usluga zasebno.

Bez obzira na vrstu paketa usluga, isti se tretiraju kao jedan proizvod koji se sastoji od nekoliko pod proizvoda.

Kreiranje paketa usluga može služiti vertikalno integriranom operatoru da isključi svoje konkurente sa silaznog tržišta. Na taj način vertikalno integrirani operator na ulaznom tržištu može prenijeti svoju tržišnu snagu na jedno ili više silaznih tržišta na kojem može, ali i ne mora imati značajnu tržišnu snagu.

Naime, uz reguliranu uslugu koja je podložna MS testu, paketi usluga mogu sadržavati i neregulirane usluge. U tom slučaju, prilikom provođenja MS testa potrebno je voditi računa mogu li alternativni operatori, uključujući i nove operatore, replicirati takav paket usluga na tržištu na održivoj razini u kratkom i dugom roku.

ERG-ov izvještaj o primjeni testa istiskivanja marže daje smjernice na koji način tretirati pakete usluga, pa između ostalog navodi da ukoliko paket usluga (čisti ili vezani) uključuje više reguliranih usluga s različitih tržišta, alternativni operatori imaju mogućnost nuditi na tržištu sve usluge iz paketa usluga. U takvom slučaju dovoljno je procijeniti zajedničku marginu svih usluga uključenih u paket. Na taj se način pojednostavljuje analiza i nije potrebno alocirati prihode i troškove na usluge koje su dio paketa. Međutim u slučaju kada paket uključuje usluge s različitih tržišta od kojih su neke regulirane, a neke neregulirane i nisu dostupne konkurenciji, potrebno je izdvojiti prihode i troškove usluge koja nije dostupna iz izračuna margine, kako bi se osiguralo da je trošak regulirane usluge nadoknađen. Na taj način, provjera isključivo reguliranih usluga unutar paketa usluga osigurava nadoknadu troškova reguliranih usluga i postupanje SMP operatora u skladu s regulatornim obvezama. Kod razmatranja paketa usluga potrebno je voditi računa i o ograničenjima poslovnih modela konkurencije. Na primjer, u slučaju 3D paketa, ukoliko konkurencija ne može ponuditi TV uslugu, onda se u MS testu iz izračuna margine treba ukloniti margina za TV uslugu. Međutim, ako bi takva usluga bila dostupna konkurenciji, onda bi bilo dovoljno utvrditi zajedničku marginu za sve usluge unutar paketa usluga. Iz navedenog proizlazi da je potrebna regulatorna procjena o tome koje maloprodajne usluge konkurenti mogu učinkovito nuditi na tržištu.

Kada operator koji ima obvezu provedbe MS testa neregulirane usluge veže u paketu s reguliranim uslugama, iz perspektive tržišnog natjecanja postavlja se pitanje, mogu li alternativni operateri replicirati paket. To je pitanje u nadležnosti regulatornog tijela, jer pristup tretmanu paketa usluga koji sadrže nereguliranu uslugu može imati značajan utjecaj na povećanje tržišnih udjela alternativnih operatora.

U suprotnom SMP operator bi mogao kroz unakrižno subvencioniranje iskoristiti svoju tržišnu snagu na konkurentnim tržištima i na taj način ugroziti ili umanjiti učinkovitost regulacije.

U svojim smjernicama BEREC je opisao kako se u MS testu mogu tretirati neregulirane usluge navodeći da: „…određeni broj nacionalnih regulatornih tijela koristi troškove operatora sa značajnom tržišnom snagom kako bi procijenili troškove nereguliranih usluga (uglavnom LRIC+). U kontekstu REO/prilagođenog EEO pristupa, kada su dostupne informacije o troškovima mreže alternativnog operatora, izračun bi se mogao temeljiti na tim troškovima. Alternativno i u slučajevima kada ti troškovi nisu dostupni, cijene koje su komercijalno dogovorene na tržištu mogu se koristiti kao prvi zamjenski trošak ”.

Stoga, regulatorno tijelo ima određenu fleksibilnost da odluči na koji će način postupati s nereguliranim uslugama kada su one uključene u pakete usluga. Regulatorno tijelo može odlučiti hoće li neregulirane usluge koji su dio paketa usluga isključiti iz opsega testa istiskivanja marže ili ne.

Ako regulator odluči ukloniti nereguliranu uslugu iz opsega testiranja, to znači da će se test primijeniti samo na regulirani dio. U tom slučaju, svi troškovi i prihodi povezani s nereguliranim uslugama trebaju biti isključeni iz MS testa. Drugim riječima, test će usporediti troškove reguliranih usluga unutar paketa i udio prihoda koji su dodijeljeni uslugama koje ostaju u okviru testa. To zahtijeva određivanje i uklanjanje udjela prihoda koji se mogu pripisati nereguliranoj usluzi unutar ukupnog prihoda.

U suprotnom, ako nacionalno regulatorno tijelo odluči zadržati nereguliranu uslugu u okviru opsega MS testa, tada je potrebno uzeti u obzir ukupne prihode paketa u MS testu, kao i sve troškove nastale pružanjem svih usluga uključenih u paket, uključujući i troškove neregulirane usluge. U tom slučaju, test bi se trebao provoditi na temelju odgovarajućeg troškovnog standarda, odabranog prema prethodno definiranim kriterijima. Međutim, kako bi novi sudionici na tržištu mogli nadoknaditi barem svoje fiksne troškove, odgovarajući troškovni standard treba biti barem jednak standardu dugoročnog inkrementalnog troška (LRIC).

Slijedom svega navedenog, a kako bi se izbjeglo svako moguće unakrižno subvencioniranje između reguliranih i nereguliranih usluga, odnosno kako bi se alternativnim operatorima omogućilo da se natječu s SMP operatorima, HAKOM će prilikom provođenja MS testa uzeti u obzir i dodatne (neregulirane) usluge uključene u pakete usluga iz ponude operatora kojem je određena obveza provođenja MS testa kako je opisano dalje u tekstu.

Neregulirane usluge koje su već uključene u pakete usluga HT grupe ili koje mogu biti uključene u budućnosti, uglavnom se mogu podijeliti na:

a)usluge koje se nude samostalno (eng. standalone offer; npr. SATTV, širokopojasni pristup internetu putem pokretne mreže)

Što se tiče usluga koje se nude samostalno, najprikladniji način za njihovo razmatranje jest njihovo isključivanje iz testa istiskivanja marže. U tom slučaju troškovi nereguliranih usluga se ne procjenjuju, a iz ukupnog prihoda paketa usluga izuzima se maloprodajna cijena samostalne neregulirane usluge.

Potrebno je naglasiti kako se npr. usluge putem mreže pokretnih elektroničkih komunikacija unutar paketa usluga uvijek tretiraju kao usluge koje se nude samostalno, iako je moguće da u praksi ne postoji tarifa koja je dostupna i samostalno i u paketu usluga po istim karakteristikama (unutar paketa usluga može biti drugačiji limit prometa podataka ili minuta u odnosu na samostalnu uslugu). U tim slučajevima procjena cijene samostalne usluge temeljit će se na intrapolaciji/ekstrapolaciji sličnih postojećih samostalnih tarifa u mreži pokretnih elektroničkih komunikacija.   

Ovaj pristup podrazumijeva da se razlika između cijene paketa i cijene pojedinačnih samostalnih proizvoda unutar paketa primjenjuje isključivo na regulirani dio paketa. Iako ovakav pristup smanjuje fleksibilnost operatoru za čije ponude se test provodi i umanjuje prednosti ekonomije opsega navedeno onemogućuje nedopušteno unakrižno subvencioniranje između usluga. S obzirom na trenutni tržišni udio HT grupe i mogućnost novih operatora da repliciraju ponude HT grupe, HAKOM ovakav pristup smatra prikladnim.

b)usluge koje se ne nude samostalno (npr. IPTV sadržaj izvan osnovnog sadržaja)

Za usluge koje se ne nude samostalno na tržištu, MS test će biti proveden na način da se u izračun margine uključuje trošak navedene usluge u iznosu koji je jednak maloprodajnoj cijeni ukoliko je ista dostupna. Ukoliko maloprodajna cijena ne postoji ili test uz nju nije zadovoljen, test će se provesti na način da se u izračun uključe troškovi navedene usluge temeljem LRAIC+ troškovnog standarda, uz mogućnost prilagodbe na troškove SEO operatora. Zbog veće ekonomije razmjera i opsega HT-a HAKOM smatra opravdanim koristiti LRAIC+ standard koji uključuje sve zajedničke i združene troškove. 

HAKOM zadržava pravo tražiti od operatora dostavu troškova i odgovarajućih dokaza za njih i u slučaju kada se trošak usluge koja se ne nudi samostalno procjenjuje na temelju maloprodajne cijene, a kako bi utvrdio provodi li se test na način da se usluga nudi najmanje na razini troškova.

3.5.3.                       Pogodnosti

Test istiskivanja marže trebao bi uzeti u obzir i pogodnosti koje korisnik može ostvariti ugovaranjem nove ponude ili produživanjem ugovorne obveze na postojećem paketu jer se test mora zadovoljiti u bilo kojem trenutku.

U okviru pogodnosti koje se obično nude korisnicima prilikom ugovaranja novog paketa ili produživanja ugovorne obveze na postojećem paketu, najčešće razlikujemo poklone, pogodnost povoljnije kupnje uređaja za krajnjeg korisnika i pogodnost niže mjesečne naknade za cijelo ili za određeno vrijeme trajanja ugovorne obveze.

Pritom, operator može ponuditi korisniku bilo koju uslugu ili uređaj koji može, ali i ne mora biti izravno povezan s elektroničkim komunikacijskim uslugama.

Prilikom testiranja ponude koja se nudi uz određenu pogodnost, trošak pogodnosti mora se moći nadoknaditi kroz ugovoreno minimalno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa uz koje se pogodnost ostvaruje.

Osim toga, pogodnost se može promatrati na dva načina:

• kao da su svi korisnici imali koristi od nje ili

• razmatrajući proporcionalni trošak ponude, odnosno uzimajući u obzir procijenjeni broj korisnika pogodnosti.

Budući da tretman pogodnosti ne smije ovisiti o tržišnom udjelu operatora/broju korisnika i/ili navikama korisnika tog operatora, HAKOM će u MS testu koristiti prvu opciju.

Pri određivanju iznosa pogodnosti, HAKOM će uz cijene uređaja/usluga koje se nude u okviru pogodnosti, uzimati u obzir i nabavnu cijenu uređaja, odnosno redovnu maloprodajnu cijenu usluge ako je ista dostupna. Ukoliko je uz određeni paket moguće izabrati između više pogodnosti, testirat će se pogodnost s najvećom vrijednosti.

Ukoliko se radi o pogodnosti niže mjesečne naknade kroz određeno vrijeme trajanja ugovorne obveze, takva pogodnost će se testirati samo uz mjesečnu naknadu s minimalnim trajanjem ugovorne obveze na koju se pogodnost odnosi, odnosno samo na korisnike koji su pogodnost u mogućnosti realizirati. To znači da će se promotivna niža cijena gledati poput novog paketa, s tim da će se prihod od mjesečne naknade računati uzimajući u obzir razdoblje primjene nove, niže cijene, i redovne cijene, bez promotivne pogodnosti. Dakle, ako se uz ugovor s minimalnim trajanjem ugovorne obveze od 24 mjeseca nudi promotivna pogodnost na način da promotivna cijena vrijedi 6 mjeseci, mjesečni prihod računat će se kao (6/24*promotivna cijena)+(18/24*redovna cijena).

Kada se radi o pogodnostima u vidu poklona/usluga koji mogu i ne moraju biti izravno povezane s elektroničkim komunikacijskim uslugama, kako bi se izračunala vrijednost takve pogodnosti, potrebno je dostaviti dokaz o trošku (nabavna cijena[21], maloprodajna cijena)  zajedno sa cijenom po kojoj će se nuditi korisnicima. Pri izračunu vrijednosti takve pogodnosti, HAKOM će uzimati u obzir razliku cijene za krajnjeg korisnika i nabavne vrijednosti uređaja/poklona, odnosno razliku redovne maloprodajne cijene usluge i cijene po kojoj se takva usluga nudi krajnjem korisniku. Ukoliko maloprodajna cijena ne postoji ili test uz nju nije zadovoljen, test će se provesti na način da se u izračun uključe troškovi navedene usluge temeljem LRAIC+ troškovnog standarda. Iznos troška odgovarat će punoj iskoristivosti pogodnosti.

Izračunata vrijednost pogodnosti diskontirat će se na ugovoreno minimalno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa, odnosno na ono razdoblje ugovorne obveze uz koje se ta pogodnost nudi. Razdoblje ugovorne obveze smatra se relevantnim budući da takvom pogodnosti operatori mogu ciljati na pridobivanje/zadržavanje korisnika kroz razdoblje ugovorne obveze, ali ne i duže.

U slučaju paketa usluga koji sadrže nereguliranu uslugu, pogodnost koja se odnosi na nereguliranu uslugu iz paketa usluga, testirat će se jedino kada je njena vrijednost u paketu usluga veća od pogodnosti koju bi ostvario korisnik koji bi ugovorio samostalnu nereguliranu uslugu.

Sve pogodnosti koje se krajnjem korisniku nude uz pakete usluga, testirat će se na reguliranoj usluzi iz tog paketa.

3.6. Relevantne troškovne komponente koje je potrebno razmatrati u testu

U ovom poglavlju detaljnije su razrađene prodajne troškovne komponente koje bi se trebale uzeti u obzir pri provođenju testa istiskivanja marže. Navedeni prodajni troškovi će biti dodani na odgovarajući veleprodajni ulazni proizvod. U osnovi se prodajni troškovi mogu podijeliti u tri različite kategorije:

• Vlastiti mrežni troškovi;

• Plaćanja drugim operatorima (originacija, terminacija i sl.);

• Maloprodajni troškovi;

• Ostali zajednički troškovi.

3.6.1.                       Vlastiti mrežni troškovi

Ovisno o poslovnom modelu operatora, trošak vlastite mreže može se sastojati od sljedećih elemenata:

• za javno dostupnu telefonsku uslugu:

◦ trošak voice platforme

◦ trošak core mreže koja se koristi za pružanje javno dostupne telefonske usluge

◦ trošak zaposlenika koji rade na voice platformi

• za uslugu širokopojasnog pristupa internetu:

◦ trošak core mreže koji se koristi za uslugu širokopojasnog pristupa internetu (IP i transportna mreža, licence i međugradske veze)

◦ trošak internet linkova

◦ trošak zaposlenika koji rade na broadband platformama ili koji rade na drugim mrežnim elementima koji se koriste za uslugu širokopojasnog pristupa internetu

◦ trošak ulaganja u kolokacijsku opremu (DSL kartice, preklopnici, ormari, agregati, klima uređaji itd.)

◦ trošak najma kolokacijskog prostora

◦ trošak ulaganja u svjetlovodnu infrastrukturu za povezivanje kolokacija

◦ trošak najma svjetlovodne infrastrukture (najam kabelske kanalizacije) potrebne za povezivanje kolokacija

• za uslugu prijenosa televizijskih programa:

◦ trošak TV platforme

◦ trošak instalacije.

Podaci o troškovima će se izvesti iz BU-LRAIC+ modela HAKOM-a prilagođenog odgovarajućoj ekonomiji razmjera.

3.6.2.                       Troškovi originacije i terminacije

Troškovi originacije i terminacije u druge mreže izračunavaju se sukladno stvarnim plaćanjima drugim operatorima.

3.6.3.                       Maloprodajni troškovi

• Upravljanje proizvodima

• Marketing i prodaja

• Privlačenje/akvizicija i zadržavanje korisnika

• Usluge za korisnike (uključujući pozivne centre)

• Izdavanje računa

• Sporna potraživanja

• Računovodstvo

• IT

• Oprema na strani krajnjeg korisnika (modem, STB)

• Trošak IPTV sadržaja

• Zajednički troškovi na maloprodajnoj razini

3.6.4.                       Ostali zajednički troškovi

Zajednički troškovi koji se ne mogu pripisati određenoj usluzi, a odnose se na korporativne troškove upravljanja.

3.7. Relevantni prihodi koje je potrebno razmatrati u testu

Prihodovna strana MS testa treba uključivati sve cjenovne elemente ponude operatora. Stoga je prilikom provođenja MS testa potrebno razmotriti sve relevantne prihode, uključujući i mjesečne i jednokratne elemente cijena.

Relevantni prihodi koje je potrebno razmotriti uključuju, između ostalog:

• jednokratne naknade vezane uz ponudu

◦ naknade za instalaciju koje se naplaćuju korisnicima na početku ugovorne obveze

◦ naknade za isključenje koje se naplaćuju korisnicima na kraju ugovorne obveze (ukoliko ih ima)

◦ naknade koje se plaćaju u slučaju promjene paketa usluga/usluge 

• mjesečni prihodi od pretplate  

• dodatni prihodi od javno dostupne telefonske usluge

◦ prihodi od poziva koji nisu uključeni u mjesečnu pretplatu paketa usluga/usluge

• dodatni prihodi od podatkovnog prometa

◦ prihodi od podatkovnog prometa koji nisu uključeni u mjesečnu pretplatu paketa usluga/usluge

• dodatni prihodi od IPTV usluge

◦ prihodi od kupljenih TV programa koji nisu pokriveni mjesečnom pretplatom

• prihodi ostvareni od dodatnih opcija nadogradnje pristupnih brzina. Naime, prilikom izračuna prihoda, MST uzima u obzir prosječno korištenje dodatnih opcija (ukoliko se iste nude po standardnoj cijeni iz cjenika). To znači da će se uz osnovni paket usluga/uslugu u obzir uzimati prihodi i troškovi dodatnih opcija.

4.   Primjena i ažuriranje testa istiskivanja marže

Ex-ante test istiskivanja marže će se, prema metodologiji opisanoj ovim dokumentom, primjenjivati svaki put kada HT grupa namjerava na mjerodavnim tržištima ponuditi novi maloprodajni proizvod koji uključuje maloprodajnu uslugu za koju imaju obvezu provođenja MS testa (usluga pristupa, usluga širokopojasnog pristupa internetu i usko povezanu IPTV uslugu). Osim troškova i prihoda vezanih uz jednokratne i mjesečne naknade navedenih maloprodajnih proizvoda, HAKOM će prilikom provođenja testa istiskivanja marže uzeti u obzir i sve dodatne troškove i prihode ostvarene izvan mjesečne naknade. Navedene dodatne troškove i prihode HAKOM će računati na temelju navika prosječnog krajnjeg korisnika pojedinog maloprodajnog proizvoda.

Osim toga, HAKOM će u test istiskivanja marže uključiti i troškove pogodnosti koje će promatrati kako je opisano u poglavlju 3.5.3., kako bi u svakom trenutku mogao ocijeniti profitabilnost pojedine ponude.

Nova maloprodajna ponuda može biti potpuno nova ponuda ili izmjena/dopuna bilo kojeg elementa postojeće ponude koji nije bio uključen u postojeću ponudu koja je dostavljena HAKOM-u na uvid.

Test istiskivanja marže treba se provoditi na temelju pogleda unaprijed. Relevantni parametri troškova i prihoda trebaju odgovarati troškovima i prihodima za razdoblje za koje se provodi test istiskivanja marže. To ne isključuje određene parametre koji su dobiveni na temelju informacija iz prethodnih razdoblja, sve dok se može pretpostaviti da su te informacije reprezentativne i za nadolazeće regulatorno razdoblje.

HAKOM smatra kako je parametre testa istiskivanja marže potrebno ažurirati na sljedeći način.

Ulazni podaci koji će se ažurirati na godišnjoj razini uključuju:

• distribuciju korisnika po pojedinoj ponudi ovisno o trajanju ugovorne obveze

• trajanje poziva/podatkovni promet za pojedini proizvod (ako su relevantni);

• prosječan podatkovni promet po korisniku;

• prihodi koji nisu uključeni u mjesečnu pretplatu paketa usluga/usluge;

• ponderi veleprodajnih ulaznih podataka;

• maloprodajni troškovi (opisani u poglavlju 3.6.3.);

• troškovi CPE opreme (modem, STB, itd.) sukladno podacima dobivenima od operatora na tržištu (nabavna vrijednost opreme, životni vijek opreme);

• prosječni životni vijek krajnjeg korisnika.

Ulazni podaci koji će se ažurirati po njihovoj primjeni:

• cijena terminacije u pokretnoj mreži;

• cijena terminacije u nepokretnoj mreži;

• cijene ulaznih veleprodajnih usluga

• iznos razumne stope povrata na kapital (WACC).

HAKOM zadržava pravo provesti dodatne testove istiskivanja marže u opravdanim okolnostima (npr. po službenoj dužnosti ili u slučaju prijave/zahtjeva operatora, ukoliko su nastale promjene koje imaju značajan utjecaj na troškove, cijene ili raspodjelu korisničkih udjela, odnosno koje bi uzrokovale različite rezultate u odnosu na već provedeni ex-ante test istiskivanja marže).

5.   Objava podataka korištenih u testu istiskivanja marže

Svrha objave Metodologije jest upoznavanje operatora s načinom na koji HAKOM provjerava izvršenje regulatornih obveza određenih HT grupi, no sama provedba MS testa je zadaća regulatora. HAKOM će objaviti korištene pretpostavke MS testa i ulazne podatke koji nisu poslovna tajna operatora, odnosno podatke na temelju kojih nije moguće doći do zaključaka o povjerljivim podacima operatora.

6.   Popis slika i tablica

Slika 1. Tržišni udjeli na tržištu širokopojasnog pristupa internetu

Slika 2. Tržišni udjeli na tržištu pristupa javnoj komunikacijskoj mreži na fiksnoj lokaciji

Slika 3 Broj paketa HT grupe – paketi sa i bez neregulirane usluge

Slika 4. Test istiskivanje marže: prodajni troškovi i ekonomski prostor

Slika 5. Tri elementa koja je potrebno izračunati u svrhu testa istiskivanja marže

Slika 6. Utjecaj različitih izbora na razinu efikasnosti

Slika 7. Primjena razine učinkovitosti u EU

Slika 8. Troškovi i prihodi uzeti u obzir kod statičkog i dinamičkog pristupa

Slika 9. Postupanje s jednokratnim naknadama kod poludinamičkog pristupa

Slika 10. Proizvodi uključeni u pristup grupe proizvoda i pojedinačnog proizvoda

Slika 11. Definicija opsega troškova

Slika 12. Troškovni elementi uključeni u različite troškovne standarde ovisno o njihovom pripisivanju

Tablica 1. Prednosti i nedostaci EEO/REO/SEO pristupa

Tablica 2. Primjeri zemalja koje koriste SEO pristup

Tablica 3. Prednosti i nedostaci statičkog i dinamičkog pristupa

Tablica 4. Prednosti i nedostaci odabira pristupa grupe proizvoda i pristupa pojedinačnog proizvoda

Tablica 5. Troškovni elementi uključeni u različite troškovne standarde

7.   Popis kratica